Foto: M. GRACIN
Ova godina je posebna, jer nosimo dvije maske - one medicinske, zbog korone i naše, zvončarske, s kojima ćemo potjerati koronu, u šali su nam objasnili zvončari, dok su se, u rano jutro, u Marčeljima spremali na svoj pohod
povezane vijesti
Koroni, temperaturi od minus nekoliko stupnjeva i svim drugim nedaćama unatoč, halubajski zvončari krenuli su u svoj tradicionalni pohod po Viškovu i okolnim naseljima. U nešto manjem broju nego inače, kada ih se zna skupiti i više od stotinu, ali zato ništa manje srčano i veselo i ovog su vikenda svojim zvonima razveselili stanovnike halubajskog kraja i rastjerali zimu, skupa sa svim lošim stvarima koje su se nakupile u proteklih godinu dana.
– Ova godina je posebna, jer nosimo dvije maske – one medicinske, zbog korone i naše, zvončarske, s kojima ćemo potjerati koronu, u šali su nam objasnili zvončari, dok su se, u rano jutro, u Marčeljima spremali na svoj pohod koji traje gotovo cijeli dan, a tijekom kojeg znaju pješice preći i dvadesetak kilometara, obilazeći naselja Općine Viškovo prema davno utvrđenom rasporedu.
Okupili su se, njih pedesetak, sa svom “opremom” – maskama, ovčjim kožama, bijelim hlačama, baltama i bačukama te nezaobilaznim mornarskim majicama kratkih rukava, bez obzira na to što je u ranim jutarnjim satima “upekao minus”.. Okupilo se, naravno, i ponešto publike, iako znatno manje nego u normalnim godinama.
– A valjda ćemo se morati svi naviknuti na ovo novo normalno, iako nećemo posustati i nećemo dopustiti da se ugasi ovaj običaj našeg kraja koji traje već stoljećima. Prošle godine smo zvonili i tad je, dok je trajao mesopust, još korona bila pod kontrolom, nadamo se da ćemo je ove godine potjerati, rekao nam je Damir Host, glavni i odgovorni među Halubajskim zvončarima.
– Nastojimo da se običaj i tradicija zadrže, da ne preskočimo ni jednu godinu, bez obzira na sve. Poštujemo epidemiološke mjere, na otvorenom smo, na friškom zraku i vjerujemo da će sve proći u redu, kao i svake godine, rekao je Host.
Prema rasporedu, zvončari su obilazili gornji kraj Halubja, krenuli su iz Marčelji, prema Saršonima, pa zatim Mladenićima, a nakon toga su obišli Blažiće, Petrce i sve do Škurinja.
– Sve skupa je to oko dvadeset kilometara, tu negdje. Tri dana tako idemo, tjeramo zle duhove, tjeramo koronu i donosimo proljeće, rekli su nam zvončari.