Foto Sergej Drechsler
Cvetan Pelčić, Žarko Žeželić Prdela, Ladislav Čargonja i Marinko Žeželić sinoć su publiku u Sokolani Kaštela nasmijali pričama i vicevima koji samo ispričani grobničkim ča imaju svoj puni smisao, a kao poseban gost pridružio im se glumac Edo Vujić
povezane vijesti
GRAD GROBNIK – Sokolana grobničkog Kaštela večeras se grohotom smijala na Grobničkom stand-up nastupu koji je prepunu improviziranu izvedbenu dvoranu osim publikom ispunio dobrom atmosferom, domaćom čakavskom besedom i pjesmom. Da se stand-up bez ikakvih gubitaka na dinamici može raditi i sjedeći, u ambijentu pravog društva kojemu ulazak u treću dob ne predstavlja previše briga, dokazali su Cvetan Pelčić, Žarko Žeželić Prdela, Ladislav Čargonja i Marinko Žeželić probranim setom starijih i novijih viceva i priča koji samo ispričani grobničkim ča imaju svoj puni smisao. U sat i još dugom programu Prdela i njegova klapa obradili su sve najvažnije životne teme i nikome nisu ostali dužni, niti ženama, niti crkvi, zdravlju, smrti, vinu, poslu, a ponajmanje elementarnim ljudskim potrebama koje u narodu zbiremo u onoj »u se, na se i poda se«.
U interpretaciji svestranog Žarka Žeželića Prdele, poznatog lokalnog glazbenika, zabavljača i ugostitelja, a nekadašnjeg pomorca i šofera, svaki prepričani dijalog izaziva salve smijeha, a od samoprozvanog »bankomata za Slovenke«, koji kreditne kartice prima samo od iza, saznali smo kako to izgleda porcija liganja bez glave za ugledne zagrebačke goste, koja je razlika između »oho« i »ohoho« – kaže on pet centimetara, kao i kako izgleda prehrana temeljena na misnim hostijama.
Četvorci koja je dislocirani ogranak »staračkog doma« na jednu noć otvorila u grobničkom Kaštelu, pridružio se i gost iz sjevernog nam dijela Hrvatske, kazališni i televizijski glumac Edo Vujić, pokazavši da smisao za humor, ali i libido, nemaju starosne granice. I nakon što su se na pokretnoj traci za ogovaranje izmijenili Grobničani, Boduli, Istrijani, Slovenci i Zagrepčani, zaključak Grobničkog stand-up postava bio je jedan – u konobi je bolje nego u Saboru jer, citiramo, »možemo ne samo srat’, nego i pit’!«.
