Snimio Marko GRACIN
Ljudi ne shvaćaju o čemu se radi, imaju dosta predrasuda i misle da je to – striptiz. Kada kažeš da plešeš oko šipke, svi odmah naprave grimasu. Ne shvaćaju da se ne radi o plesu u noćnom baru, već o sportskom plesu
Kombinacija bure i kiše nisu mogli maknuti osmijeh s njenoga lica. Jer 28-godišnja Podhumka Sandra Ban je vedar tip, a usput je i – prvakinja Hrvatske u art plesu na šipki. Na nedavnom prvenstvu u Zagrebu osvojila je prvo mjesto. Istoga dana u Kinu Forum u Studentskom centru »Stjepan Radić« navečer je održano i Europsko prvenstvo, na kojem je kratkokosa Grobnišćica zauzela deseto mjesto. Najbolja je bila Mađarica Nikolett Molnar.
Tvrdoglava, uporna i vedra
– Za mene je naslov prvakinje Hrvatske bio iznenađenje. Mjesec dana prije nastupa ozlijedila sam ruku i nisam uopće mogla trenirati. Ništa! Ni program. U dva tjedna samo napravila koreografiju i uvježbala je. Bila je to bitka s vremenom. Znala sam da ću vježbu dobro odraditi, ali nisam znala kakva je konkurencija. Nastupilo nas je osam, dosta ih je odustalo zbog ozljeda. Ima dosta ozljeda, istegnutih tetiva… Nije baš bezopasno.
Najprije su prozvali trećeplasiranu Ivanu Matasić, pa drugoplasiranu Ninu Kamber Muminović…
– Bila sam potpuno zbunjena. Mislila sam da ću biti druga ili treća. Kada su prozvali treću, rekla sam, u redu, možda sam druga. Kada me nisu ni za drugo mjesto, pomislila sam – ništa. Kada su rekli moje ime, nisam shvaćala da je to sve istina. U tom trenutku nastala je konfuzija u glavi, nisi svjestan da se to uopće dogodilo… Za nagradu dobila sam medalju, šipku sponzora iz Londona, bon za kostim po mjeri te dosta preparata za treninge.
Anđeo među demonima
Njen zagrebački nastup možete pogledati ovdje.
– Zadovoljna sam izvedbom, to je bilo prvo natjecanje koje mi je odgovaralo po pjesmi, po pokretima.. Nekako sam se našla u pjesmi »The Angels Among Demons« Instrumental Corea, u energičnoj pjesmi budući da sam ja energična. Sve se spojilo… Ni danas ne mogu zamisliti da sam prva u Hrvatskoj. A meni taj naslov dosta znači. Samouvjerenija sam, ali ostala sam ista. Ali zadovoljnija sam sa sobom jer sav trud se isplatio.
Istoga dana navečer održano je Europsko prvenstvo na kojem je Sandra bila deseta.
Ivana Lončarek: Sandra je sada samouvjerenija
– Počelo je s generalnom probom u deset sati, a prvenstvo Hrvatske počelo je u podne i trajalo je tri sata. U 20 sati počelo je Europsko prvenstvo. Bila sam umorna, fizički i psihički. Nije bilo vremena ni za sjesti. Od EP-a nisam ništa očekivala, napravila sam na domaćem prvenstvu ono što sam željela. Bila sam 18. na redu, u 23.30 sati, umorna, bez snage u rukama. Ma trebalo se sve održati u dva dana, sve bi bilo lakše, ali sve su na kraju strpali u jedan dan. Željela sam ući u prvih deset i to mi je uspjelo. No, konkurencija je bila jaka, u vrhu su bile djevojke koje se samo time bave i imaju svoje trenere. Profesionalke su i imaju potporu sa svih strana, počevši od sponzora. Ja radim, poslije posla otiđem dva, tri sata na trening i to je sve što stignem.
U svijetu u kojem živimo najteža je borba s vjetrenjačama i stereotipima.
– Ljudi ne shvaćaju o čemu se radi, imaju dosta predrasuda i misle da je to – striptiz. Kada kažeš da plešeš oko šipke, svi odmah naprave grimasu tako da često ni ne kažem da se time bavim jer ljudi na to neobično gledaju. Pa kažem da idem u teretanu, da nema čudnih pogleda. Ljudi još ne gledaju blagonaklono na ples na šipki. Ne shvaćaju da se ne radi o plesu u noćnom baru, već o sportskom plesu, o teškom sportu koji zahtijeva puno snage, fleksibilnosti i prvenstveno – upornosti. Onaj tko to ne zavoli ili ne prihvati kao izazov, brzo odustane. Zato treba biti uporan.
Korak naprijed
Prije dvije godine bila je osma na prvenstvu Hrvatske u konkurenciji 20 natjecateljica.
Četiri minute
– Sada krećemo na pripreme za međunarodno prvenstvo Slovenije u Ljubljani, što se održava 21. studenog. Za sada ćemo trenirati dvaput tjedno, više rekreacijski, ali u kolovozu ćemo krenuti ozbiljnije. U rujnu, naime, treba poslati video za prijavu. U Sloveniji je to podignuto na višu razinu, tamo nije tako teško pronaći sponzore kao kod nas. Ni nagrade nisu male. Voljela bih napraviti korak dalje, prema međunarodnoj razini. Sada dosta toga ovisi o meni. Voljela bih imati više vremena za trening, ovako je dosta psihički naporno jer moraš biti fokusiran na posao. Voljela bih na idućem EP-u napraviti nešto više, ali za to vreba više žrtvovanja. Možda uspijem… Tješim se i činjenicom da preko tjedna na treninzima »izgori« i ono zabranjeno što pojedem preko vikenda. Srećom, nisam od slatkoga, ali luda sam za čipsom.
Nekadašnja učenica OŠ »Dražice« može sakriti čakavštinu. Ali i »ča« je u modi.
– Otac Marko i mama Vesna, a pogotovo otac, ponosni su moj naslov prvakinje. Otac je došao u Zagreb, priznao je da nije mislio da je to tako teško. S ocem pričam grobnički, s mamom književno, ali brzo se prebacim. Drago mi je da sam Grobničanka, tako me ozbiljnije shvate!
