Cesta koja bi trebala povezati južni kolnik zaobilaznice s Kozalom prolazit će tik uz sjeverni dio groblja, što će, strahuju REF-ovci, narušiti njegovu vizuru. U Odjelu za urbanizam ističu da izgradnja čvora ne ugrožava zaštićeno područje groblja Kozala
RIJEKA Groblju Kozala prijeti devastacija zbog izgradnje istoimenog čvora na riječkoj zaobilaznici, planiranog gradskim prostornim planovima, upozoravaju zaljubljenici u riječku baštinu okupljeni u Riječku enciklopediju Fluminensia (REF), ali i dio stručne javnosti.
Problem je, smatraju, u cesti koja bi, prema planu, trebala povezivati južnu stranu kolnika zaobilaznice s Ulicom Kozala gdje će biti izgrađen rotor, prolazeći tik uz sjeverni dio groblja, gdje su smješteni poznati mauzoleji od kojih su neki, poput Whiteheadovog, i pojedinačno zaštićeni. Cesta će dijelom biti položena na vijadukt, što će, strahuju REF-ovci, narušiti vizuru groblja kao zaštićene kulturno-povijesne cjeline, a sama gradnja i kasnije korištenje buduće prometnice mogla bi ugroziti i samu konstrukciju mauzoleja većinom izgrađenih još u 19. stoljeću.
Grobna arhitektura
– Prve informacije o planiranom »upadu« u groblje Kozala dobili smo prije nekoliko mjeseci i shvatili smo ih vrlo ozbiljno, kaže moderatorica REF-a Vedrana Spadoni Štefanić, koja ističe kako je svijest o značaju groblja, drugog svjetovnog u Europi, a prvog u Hrvatskoj, s neprocjenjivim fondom remek djela grobne arhitekture, kao i njegov značaj za kolektivnu memoriju grada, bio pokretač nastojanja skupine građana da se odupru trendu destrukcije, odnosno, ističe – amnezije Grada.
– Kozala je i povijesna riznica u kojoj se iščitavaju korijeni života grada, sve ono što mi volimo isticati kao kvalitete: pluralizam, multikulturalnost, otvorenost. Tamna strana medalje je da su grobovi velikana zapušteni, zaboravljeni, neodržavani, a kao vrhunac svega, bez obzira na status zaštićene kulturno-povijesne cjeline, sada se planira devastacija. Šetnjom po groblju, vidjet ćete papiriće opomena zbog neplaćanja koji najavljuju izmještaj na grobovima, primjerice, Smitha&Meyniera – pokretača Tvornice papira, ali i na desetinama drugih. Preprodani grobovi ne nose tragove starih stanara, gubi se memorija Rijeke. Zbog toga smo preuzeli ulogu informiranja ljudi koji ne pate od amnezije, stručnjaka koji razumiju vrijednost Groblja, i koji mogu objasniti i zaustaviti novi riječki kulturocid, kaže Spadoni Štefanić, pitajući se zašto konzervatori nisu dali primjedbe na takav plan.
– Vjerujemo da se i to da korigirati. Želimo živjeti u okruženju koje se brine o živima i mrtvima, jer ne poznati svoju prošlost znači ne razumjeti sadašnjost, a time je i budućnost upitna, ističe aktivistica.
Posljednji čas
Zabrinut za sudbinu groblja zbog izgradnje cestovnog priključka na zaobilaznicu je i arhitekt Alan Braun, predstojnik Zavoda za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Braun, inače rođeni Riječanin i autor više projekata i realizacija u domeni povijesne i suvremene arhitekture, ističe kako je Groblje Kozala već dijelom prepušteno propadanju.
– Nekad održavano od svojih vlasnika, danas je u dobroj mjeri zapušteno. Nesumnjivo jest da je Grad Rijeka posljednjeg desetljeća pokazao brigu i uložio značajna sredstva kako bi se neki od najznačajnijih mauzoleja obnovili i održavali. I ne samo to, Grad se kasnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u ključnom trenutku, doslovce u posljednji čas, uključio u akciju spašavanja sepulkralne baštine Kozale. Stoga stručnu javnost ne prestaje čuditi inicijativa da se preko povijesne parcele groblja, koja predstavlja njegov sastavni i nedjeljiv dio, na samo nekoliko metara od veličanstvenih mauzoleja i grobnica izvede čvorište obilaznice, odnosno njena pristupna cesta. Ne ulazeći u prometne probleme suvremene Rijeke, ne može postojati razlog, da se dio evropske kulturne baštine, što groblje Kozala neupitno jest, podredi tom interesu, ističe Braun, dodajući da je Groblje Kozala jedinstveno ne samo za Rijeku, već za cijelu Hrvatsku.
U usporedbi s drugim planiranim povijesnim grobljima nastalim u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća, groblje Kozala bogatstvom svojih tipoloških karateristika, jedinstveno je u našem kulturnom prostoru, ističe arhitekt Braun.
– I dok će nas Mirogoj zadiviti arhitekturom svojih arkada, Varaždin nadahnuti hortikulturom, Kozala osvaja svojom raznolikošću, od različitih parternih planova do slojevitosti grobne tipologije; od polja klasičnih podnih grobnica, preko ukopa u nišama i polja sarkofaga do bogatstva mnogobrojnih mauzoleja uglednih riječkih obitelji. Danas nigdje u Gradu ne možemo tako lako i uvjerljivo doživjeti multinacionalnu i multikulturalnu Rijeku s kraja 19. i početka 20. stoljeća kao šetnjom kroz groblje Kozala. Ne samo njegovo plansko osnivanje, već i svako daljnje proširivanje, upotpunjeno je gradnjom koja svojom kvalitetom nadilazi okvire regionalnog pa i nacionalnog. Groblje Kozala na najbolji način ocrtava dinamičnu i toleratnu evropsku Rijeku, kako kroz različite planerske matrice, tako i kroz različite tipologije grobne arhitekture realizirane od vođećih imena srednjoevropske arhitekture i umjetnosti toga razdoblja, kaže Braun.
– I dok zagrebački Mirogoj postaje nezaobilazna točka u turističkim obilascima metropole, dotle Kozali prijeti trajna devastacija. Umjesto da se upiše na evropsku kartu sepulkralne baštine, groblju na Kozali prijeti uništavanje njegovih temeljnih spomeničkih svojstava. Ono čime se evropska Rijeka kraja 19. stoljeća ponosila, što smo baštinili i uspjeli, nesretnim vremenima uprkos, očuvati, danas, u 21. stoljeću, spremni smo nažalost žrtvovati. Stoga ne smijemo dopustiti da šetnja riječkim Gradom mrtvih, svojevrsnim »udžbenikom povijesti«, iz kojeg možemo ne samo saznati više o slavnim danima ovog grada, već u sjeni čempresa osjetiti ukorijenjenu tradiciju evropeizma i tolerencije na ovim prostorima, postane stvar prošlosti, ističe Braun.
Ukopana cesta
Takvim bojaznima nema mjesta, smatraju s druge strane u Odjelu gradske uprave za urbanizam, bez obzira na gradnju prometnice.
– Izgradnja priključka ne ugrožava zaštićeno područje groblja Kozala. O tome se vodilo računa i na razini idejnog projekta, a pogotovo će se voditi računa u daljnjim projektnim koracima ukoliko do njih dođe. Spojna cesta je na dijelu uz mauzolej, koji je prostorno najistaknutiji dio groblja, položena niže od postojećeg terena, dakle ukopana, te nikako neće »stršiti« nad mauzolejem. Najmanja udaljenost spojne ceste od mauzoleja iznosi oko 10 metara, odgovaraju iz Odjela na pitanje hoće li gradnja ceste ugroziti kompleks.Iz odgovora je, također, jasno da će dio ceste ipak biti iznad groblja, budući da se navodi da će cesta dijelom biti na vijaduktu, što je i logično, budući da je zaobilaznica na većoj nadmorskoj visini od groblja. Inače, iz Odjela za urbanizam poručuju kako je izgradnja čvora Kozala planirana još Generalnim urbanističkim planom iz 2007., dok je tri godine kasnije izrađen elaborat »Idejno rješenje čvora Kozala s vezom na lokalnu mrežu« kojim su ispitane četiri varijante izgradnje čvora. Prošle je godine na temelju tih dokumenata izrađen i »Idejni građevinski projekt južnog dijela čvora Kozala«.
Nedostatak novca
– Prema projektu južni dio čvora Kozala sastoji se od dvije rampe i to silazna iz pravca Škurinja i priključna u smjeru Zagreba, spojne ceste, rotora i priključaka rotoru. Spojna cesta se djelomično smješta na vijaduktu u obliku slova S i duljine cca 170 metara, stoji u dopisu Odjela za urbanizam.
Prostornom dokumentacijom provjerene su prostorne mogućnosti gradnje, ističu u Odjelu, uz napomenu kako će mišljenje Konzervatorskog odjela biti pribavljeno u sklopu postupka za ishođenje lokacijske dozvole, zajedno s ostalim potrebnim mišljenjima i uvjetima nadležnih institucija.
Ono što bi groblje barem na neko vrijeme moglo sačuvati od učinaka izgradnje čvora Kozala, kakvi god bili, je nedostatak sredstava. Gradnju čvora trebala bi, naime, financirati Autocesta Rijeka-Zagreb, do grla zakopana u milijardama kuna teškim dugovima pa nije realno očekivati skori početak gradnje, što potvrđuje i to da izgradnja zasad nije predviđena planovima gradnje državne mreže autocesta i brzih cesta.
