Danas u Hrvatskoj pišemo latinicom, što nam je normalno i na to uopće ne obraćamo pažnju. No, kroz cijelo jedno tisućljeće, od misionarskog pohoda Solunske braće Ćirila i Metoda u 9. stoljeću, pa sve do svjedočanstava o njezinoj upotrebi u 19. stoljeću, glagoljica je bila pismo Hrvata.

Imala je i veliku ulogu u širenju kršćanske vjere, jer se dugi niz stoljeća, sve do Drugog vatikanskog koncila, uz dopuštenje pape, samo u Hrvatskoj misa zapadnog, katoličkog, obreda služila i na staroslavenskom jeziku, ne samo na latinskom, a glagoljica je bila pismo kojim su se pisali misali, molitvenici i druge vjerske knjige.

No, glagoljicom nisu pisane samo crkvene knjige, već je ona imala široku upotrebu i u ostalim društvenim prilikama i potrebama, o čemu nam svjedoči “Vinodolski zakonik” iz 1288., kao i brojni drugi sačuvani statuti, zakonici, isprave i ostali dokumenti.

Glagoljica je kamen temeljac učenja jezika i književnosti te smo zato u posljednjoj reportaži “Otrgnutog zaboravu” posjetili riječku Sveučilišnu knjižnicu i izložbu “Glagoljica”, koja je otvorena 31. prosinca 1968. godine i već više od pola stoljeća nudi prozor u tisućgodišnju povijest prvoga hrvatskog pisma.

Posjet izložbi trenutno ovisi o epidemiološkoj situaciji, cijena ulaznice je 20 kuna, a sve informacije možete dobiti na mailu [email protected].

Ki je Branko Fučić?

Izložba broji više od 130 izložaka, a na samom početku dočekat će vas najnoviji dodatak iz 2018. godine – postav fotografija koje je snimio Petar Trinajstić, a trajno su izložene prigodom obilježavanja 50. godišnjice izložbe.

Branko Fučić sve je crkvice obilazio pješice i istraživao

One su spomen na život i rad pokojnog akademika Branka Fučića, najznačajnijeg istraživača glagoljske baštine i autora izložbe, uz dr. Vandu Ekl i arhitekta Igora Emilija. Postav fotografija naslovljen je pomalo neobično – “Akademik iz kontejnera – ki je Branko Fučić?”, a zašto je tomu tako otkrila nam je mr. sc. Orietta Lubiana iz Sveučilišne knjižnice.

– Branko Fučić ljeta je na svom rodnom otoku Krku provodio u kontejneru postavljenom u polju izrađujući replike, odnosno odljeve glagoljskih spomenika te je većina odljeva na izložbi njegovih ruku djelo. Sasvim slučajno je, kao mladi istraživač, počeo istraživati glagoljicu.

Dio kalendara iz “Misala Hrvoja Vukčića Hrvatinića”, najljepše iluminiranog hrvatskog misala

Nakon završenog studija povijesti umjetnosti u Zagrebu zaputio se u Istru, “Terru incognitu”, gdje je pronašao brojne glagoljaške spomenike koji su poslužili da se nakon završetka Drugog svjetskog rata potvrdi da je taj kraj pripadao slavenskom krugu od svoga početka.

Tim je povodom, 25 godina od povratka Istre matici domovini i postavljena izložba 1968. godine, kaže Lubiana te dolazimo do panoa s prikazom minijatura poljodjelskih poslova kroz mjesece u kalendaru glagoljskog “Misala Hrvoja Vukčića Hrvatinića” s početka 15. stoljeća.

Na izložbi se čuva i replika toga misala, koji se smatra najljepše iluminiranim hrvatskim misalom, opisuje naša sugovornica.

Spomen na život i rad pokojnog akademika Branka Fučića, najznačajnijeg istraživača glagoljske baštine i jednog od autora izložbe

U hodniku se nalaze i zemljopisne karte s prikazom nastanka i širenja glagoljice koju je, kako znamo, osmislio Konstantin Ćiril te ju s bratom Metodom donio Slavenima kako bi ih upoznao s evanđeljem i kršćanskom vjerom.

– Nakon smrti Ćirila i Metoda njihovi su učenici protjerani iz Moravske, jer je u crkvenim krugovima došla u pitanje pravovjernost Solunske braće.

Vjeruje se da je dio njihovih učenika došao na područje sjevernog Jadrana, između ostalog i u Veneciju, gdje su ih krčki plemići kupili na tržnici robljem te doveli na Krk, koji je postao kolijevka glagoljice i koja se otad širila po Hrvatskom primorju i Istri i prema jugu sve do Splita, objašnjava Lubiana.

Zemljopisne karte svjedoče o nastanku i širenju glagoljice

Dragi kamen hrvatske pismenosti

Odmah potom slijedi “Dragi kamen hrvatske pismenosti”, kako je Stjepan Ivšić nazvao Bašćansku ploču. Vjerojatno svi već znamo da je Bašćanska ploča najvažniji i jedan od najstarijih hrvatskih epigrafskih spomenika, pisan na glagoljici oko 1100. godine te da se na njoj po prvi put spominje ime jednog hrvatskog kralja (Zvonimira) na narodnom jeziku (čakavskom).

No, vjerojatno ne znate da je u Jurandvoru pronađena 1851. godine i da ju je pronašao Ivan Kukuljević Sakcinski, odnosno tadašnji mjesni župnik koji je upozorio Sakcinskog na postojanje ploče u podu crkve.

– U trinaest redaka teksta autor, opat Držiha, donosi svjedočanstvo o darovanju “ledine” kralja Zvonimira župi Svete Lucije, a ploča je izvorno služila kao pregrada između dijela crkve za svećenika i dijela za vjernike.

Trinaest redaka nije slučajno odabrano – blagdan svete Lucije slavi se 13. prosinca, a Bašćanska ploča pisana je prijelaznim tipom glagoljice iz oble u uglatu. Uglata glagoljica je oblik koji se kasnije koristio samo na hrvatskom području, objašnjava naša sugovornica.

mr. sc. Orietta Lubiana iz Sveučilišne knjižnice

Pored Bašćanske ploče, u hodniku izložbe, prikazana je glagoljska azbuka, odnosno pojedina glagoljska slova, njihovi nazivi te tip slova na obloj i uglatoj glagoljici, kao i njihov izgovor i brojčana vrijednost, jer su slova glagoljske azbuke ujedno označavala i brojke, ako bi se iza njih našla točka ili crtica.

– Zanimljivo je da imena slova tvore i poruku koja se nakon svih ovih stoljeća prenijela i do nas, a glasi: “Az buky vede glagoli dobro est živeti dzelo zemli”, odnosno “Ja koji znam slova govorim da je dobro veoma živjeti na zemlji”, tj. čitanje evanđelja nudi čovjeku bolji život, što je i očekivano s obzirom na to da su braća dobila zadatak osmisliti pismo kako bi Slavenima omogućila razumijevanje kršćanstva.

Slova glagoljice bogata su simbolikom koju je Ćiril koristio, naslanjajući se na grčki alfabet: krug kao simbol Božjeg savršenstva i vječnosti, trokut, kao simbol Svetog Trojstva i križ, koji simbolizira Krista, a poslužio je za osmišljavanje početnog slova glagoljice A (Az), tumači Lubiana.

Spomenici, ali i grafiti

U dvorani izložbe nalaze se zidne vitrine s izlošcima te dvije stolne vitrine, a na čelnom i začelnom zidu glagoljski kameni spomenici Istre i Hrvatskog primorja, kao i replike fresaka s glagoljskim zapisima i natpisima.

Počnimo tako od prve zidne vitrine u kojoj su smještene replike najstarijih epigrafskih spomenika. Ovdje možete vidjeti Plominski natpis iz 11. stoljeća, prvi natpis koji je pronašao akademik Fučić kao mladi istraživač, što ga je još više potaknulo da nastaviti istraživati glagoljašku baštinu.

Plominski natpis iz 11. stoljeća

Tu je i Valunska ploča s otoka Cresa, također iz 11. stoljeća, koja se danas čuva u župnoj crkvi u Valunu, a na kojoj su zapisana staroslavenska imena Teha, Juna i Bratohna.

Zatim je tu i Krčki natpis i Jurandvorski ulomci, za koje se pretpostavlja da su dijelovi “druge” Bašćanske ploče, jer je Bašćanska ploča bila lijeva pregrada u crkvi sv. Lucije, pa se nameće logičan zaključak da je postojala i desna pregrada.

No, ona do danas nije pronađena. U vitrini se nalaze i glagoljski grafiti koje je Fučić smatrao prvorazrednim znanstvenim dokazima, jer svjedoče o svakodnevici srednjovjekovnoga vremena.

Na čelnom zidu dominira rozeta s pročelja župne Crkve uznesenja Blažene Djevice Marije u Omišlju, iznad koje se nalazi lik mletačkog lava i glagoljski natpis, signatura majstora Sinoge

Tako je ispod grafita o legendi sv. Nikole i potpisa svećenika neki šaljivac nadopisao “pijani osal”, tj. pijani magarac.

Na čelnom zidu dominira rozeta s pročelja župne Crkve uznesenja Blažene Djevice Marije u Omišlju, iznad koje se nalazi lik mletačkog lava, simbola petstogodišnje dominacije Mletačke Republike hrvatskom obalom i glagoljski natpis, signatura majstora Sinoge. Glagoljski natpis ispod rozete datira njen postanak u 1405. godinu.

U trećoj zidnoj vitrini nalaze se brojni dokumenti iz društvenog života, pa su tu tako i svjedočanstva o naobrazbi glagoljaša, notarske knjige i isprave, zapisi bratovština, pokoji književni ulomak i zapisi s formulama zaklinjanja protiv duhovnih i fizičkih zala – knjižica egzorcizama Antuna Frankija te rukopisi sa zakletvama protiv zlih zvijeri i od tuče, kao i razni recepti i “magijski” zapisi.

Vitrine čuvaju notarske knjige, isprave i oporuke

Nakon njih slijedi i književnost glagoljaša – dramatiziran prikaz Isusove muke i smrti, a i mala kronika vremena Šimuna Klimantovića iz 1509. godine.

Hrvatski prvotisak – inkunabula

Na izložbi se, naravno, može vidjeti i replika prve hrvatske tiskane knjige, misala iz 1483. godine – “Misala po zakonu rimskoga dvora”, koji je dokaz da je ondašnja hrvatska kultura pratila i sudjelovala u kulturnom životu Europe bez kašnjenja.

Iako je “Misal” otisnut u Veneciji, i Hrvatska je imala svoje tiskare, poput one u Senju koju je vodio Blaž Baromić ili pak one u Rijeci koju je osnovao Šimun Kožičić Benja. U Benjinoj je tiskari u šest mjeseci, od prosinca 1530. do svibnja 1531. godine otisnuto šest (dosad poznatih) naslova, od kojih je najznačajniji “Misal hruacki”.

Prva hrvatska tiskana knjiga – Misal po zakonu rimskoga dvora, pretisak

Stjepan Konzul Istranin djelovao je pak u Starom Pazinu kao pop glagoljaš da bi kasnije prešao na protestantizam te u njemačkom Tuebingenu otisnuo nekoliko glagoljskih knjiga.

Sveučilišna knjižnica čuva i nekoliko originalnih knjiga, npr. “Misal rimskij va ezik slovenskij sazdan” iz 1631. godine, a na začelnom zidu nalaze se replike fresaka koje je Branko Fučić pronalazio u istarskim crkvicama.

– Sve crkvice je on prolazio pješice i istraživao, a freske su bili katekizmi onoga doba. Kako ljudi uglavnom nisu znali čitati, freske su ih učile vjeri.

Freska iz crkve u Hrastovlju prikazuje “Ples mrtvaca”, poznati srednjovjekovni motiv i poučna je onovremena slika smrti koja ljudima ukazuje na to da su u smrti svi jednaki, bez obzira na društveni položaj i bogatstvo te da smrti nitko ne može pobjeći, objašnjava Lubiana.

Freska iz crkve u Hrastovlju prikazuje “Ples mrtvaca” – u smrti su svi jednaki

Za kraj nam pokazuje dvije nadgrobne ploče, jednu bogataša i jednu “običnog” čovjeka, koje svojim različitim vanjskim ukrasima dokazuju da u smrti bogataš i siromah ipak nisu jednaki.

Srećom, na duhovnoj je razini to drugačija priča. Spominjući priču, i ova naša o izložbi “Glagoljice” je završena, ali vaša može tek započeti. Samo se treba odvažiti i krenuti u istraživanje naše bogate kulturne baštine, možda najprije baš na izložbi u Sveučilišnoj knjižnici, a zatim i dalje.

Digitalne verzije

Na portalu glagoljica.hr, koji je izrađen u Centru za razvoj Hrvatske digitalne knjižnice Hrvatskoga zavoda za knjižničarstvo NSK, potražite digitalne verzije hrvatske glagoljske baštine. Istražite i kronološki pregled građe na vremenskoj lenti te povijest glagoljskih tiskara.

Jedinstvena u Hrvatskoj

“Glagoljica” u Sveučilišnoj knjižnici jedinstvena je izložba u Hrvatskoj koja neprekidno traje više od 50 godina. Donosi pregled pisane baštine te dočarava prostorni i umjetnički ambijent Hrvatskog primorja i Istre, kraja u kojemu je glagoljica kao pismo, ali i kultura, doživjela svoje rođenje i procvat.

Promovira tradiciju pismenosti hrvatskog naroda i svjedoči o počecima hrvatskog jezičnog i kulturnog identiteta.

Baština vrijedna istraživanja

Istraživanje naše bogate kulturne baštine možete započeti, možda najprije baš na izložbi glagoljice u Sveučilišnoj knjižnici, a zatim i dalje.