RIJEKA – Okupila se grupica roditelja, djece i mališana u dvorištu Dječje kuće, nestrpljivo očekujući jutarnji obilazak. Oni su prvi koji su ušli organizirano s ulaznicama uvjeriti se sami u sasvim jedan drugi svijet, svijet čarolija, namijenjen dječjem uzrastu.

Unatoč kišnom vremenu, dječjem uzbuđenju zbog ulaska u »čarobnu kuću«, kako čusmo ispred ulaza, nije bilo kraja. S obzirom na ne baš dobru epidemiološku situaciju, grupa od četrdesetak posjetitelja odvojena je u dvije manje grupe, jedna je krenula s prizemlja, druga sa zadnjeg kata, tako da je osim dezinfekcije i mjerenja temperature obilazak uz stručno vodstvo Kristiana Benića i Tanje Badanjak iz Gradske knjižnice Rijeka proteklo besprijekorno. Uz nekoliko riječi dobrodošlice i povijesnih detalja kako je nastala Dječja kuća te kada će u okviru kompleksa Benčić biti završena Gradska biblioteka, kazao je ravnatelj Gradske biblioteke Niko Cvjetković.

Veliko uzbuđenje

– Jako se veselimo ulasku, jedva čekamo vidjeti što svega ima, kazale su nam nestrpljivo osmogodišnja Petra, učenica II razreda OŠ Hreljin i njezina 11-godišnja prijateljica Lorena iz OŠ Fran Franković koja pohađa V razred.

– Moram reći da smo mi više uzbuđene, dobacile su majke ove dvije djevojčice, čitale smo i pratile kako niče Kuća, i jedva dočekale vidjeti je uživo, što se sve napravilo.

– Učenik sam prvog razreda srednje i samo mogu reći da je barem ovo bilo prije pet godina kada sam ja bio manji i kada bih sve dao za ovakav prostor i igru, rekao nam je Sebastijan koji je došao u pratnji roditelja, također radoznalih i nestrpljivih da obiđu kuću iznutra. Jedva čekam vidjeti Art kino i knjižnicu, dobacio nam je Sebastijan. Četverogodišnji Matija i njegova tri godine starija sestra Eleni u pratnji mame Jelene Mavrinac strpljivo su čekali na ulazak, a Matija iz ruku nije ispuštao ulaznicu, čvrsto ju je držao pokazujući je voditeljima na ulazu kao da poručuje »vidite, imam ulaznicu, mogu slobodno ući u kuću«.

Poziv na igru

Ambijent u prizemlju pruža dobrodošlicu toplim bojama, dobrom vibracijom, neobičnim stolicama i stolovima. Doznajemo od stručnog voditelja Benića da će se uskoro otvoriti i bar s bezalkoholnim pićima i da se trenutno nalazimo u prostoru koji je opuštajući, »zove« na igru, zezanje. I krenusmo na prvi kat, u svojevrsni labirint, ali kako odmah pojašnjava naš voditelj, uvijek dođeš na isto mjesto. Okupili smo se u jednom predvorju odakle se može mostom kojim je Dječja kuća spojena s Muzejom suvremene umjetnosti, ali i »baciti« pogled kroz svjetlarnik odakle se pruža okomiti pogled od prizemlja do vrha, zadnjeg kata. Dakako, prostorije su obojene toplim bojama i kretanje kroz prostor je vrlo opuštajući. Kad smo zakoračili u dvoranu, samo se čuo uzvik »vau«. Žute stolice, ogromno platno, zidovi obučeni u plavu mekanu tkaninu, vizualno izuzetno efektno.

– Ova dvorana će djelovati u okviru Art kina, ovo će biti jedan dječji pedagoški aspekt, gdje će se moći pogledati neki kratki edukativni film, dvorana će biti u funkciji rada s djecom, održavat će se predavanja, susreti, manje predstave, game-turniri s maksimalnim brojem od 75 posjetitelja, kaže nam Benić.

Mala premijera

Kratki petominutni animirani film »Crni vuk- bijeli vuk« Ivane Guljašević, svojevrsna riječka premijera, ostavio je bez daha sve posjetitelje,ne samo slikom i zvukom nego i poučnom pričom, pa pljesak nije izostao. A onda smo ušli u Šumu striborovu, akvarel pretvoren u 3D prostoriju koja doista miriše na šumu, u svim nijansama toplih zelenih tonova.

– Ovdje će nastajati novi proizvodi, kaže nam Benić, djeca će ovdje moći izraziti sebe kroz pričaonice, održavati stvaralačke radionice, likovno se izražavati i raditi u svim tehnikama, biti će to i e-učionica, učiti 3D printanje, zapravo, jednom riječju, mjesto kreativnog stvaranja, reći će. Malo dalje u nastavku pravi pravcati studio s različitom vrhunskom opremom za različite tehnike snimanja, radio-emisije, snimanje YouTube videiće, sve što mladi budu poželjeli realizirati. Nismo ni zakoračili u svijet knjige, Dječju knjižnicu Stribor,a dvije su djevojčice potrčale i zasjele na okrugli stolić i počele listati knjige. Okruženi knjigama, zelenim pločama po kojima se može šarati, crtati i pisati, digitalno nalaženje knjiga, naprosto djeca nisu mogla odoljeti, a ne dodirivati knjige, slikovnice. I ono što je bilo očito, kao da su djeca srasla s tim prostorom, odmah su se odvojila od roditelja i raspršili po knjižnici tražeći za sebe »ono nešto«.

– Meni se jako dopao studio za snimanje, kaže nam djevojčica Helena koju pitamo što joj se do sada najviše dopalo. Ali i ovo digitalno korištenje knjižnog fonda, dobacila nam je ubacujući karticu u računalo.

– Očekujemo da cijela kuće bude išarana, slikovito je dobacio Benić gledajući kako djeca šaraju kredom, dok je mali Dominik s tatom koncentrirano ubacivao drvene elemente u slagalicu.

Glas štrigote

Odlazak do Kontejnera na vrhu gdje nas je dočekala kulisa kućice iz bajke Ivica i Marica, samo je malo pokvarila kiša, jer se sa svih strana puca pogled koji je jučer bio zamagljen. I u trenutku kada je »štrigota« zaorila glasom prijeteći Ivici i Marici, neka su djeca uzbuđeno slušala i gledala nastavak borbe vještice i dječice, oni manji su dali » petama vjetra«, naprosto su se uplašila i zaplakala, pa roditelji nisu imali izbora, krenuli su prema prizemlju.

– Na žalost »štrigota« nas je uništila, odnosno uplašila, kazala nam je Bruna Mažar koja je svoju kćer Elizabetu morala odvesti s predstave. Uplašila se, ne voli vještice, uz smijeh će nam mama Bruna koja inače radi u okviru Udruge Portić kao teta pričalica u Dječjoj bolnici.

– Oduševljena sam, ovo je nešto čudesno, nestvarno i prelijepo, ni u primisli mi nije bilo da će u ovom prostoru niknuti pravo carstvo za djecu, igru i kreativno izražavanje, kazala nam je na kraju.