Foto: Ana Križanec
povezane vijesti
“Da je moje, popravio bih!”, rekao je radnik baštinske riječke remize, povijesnog željezničkog kolodvora koji već godinama čeka bolje dane.
U sklopu festivala “Pozdrav s Riječke rivijere!” udruge Urbani separe, u četvrtak je popodne održana organizirana šetnja remizom.
S početnom točkom na broju 15 znamenite ulice Milutina Barača, šefica željezničkog kolodvora Rijeka Doris Mihelić Grabar skupinu od 20-ak zainteresiranih povela je prema svijetu koji inače nije baš otvoren za javnost, ili kao da s javnošću i današnjim svijetom nema previše veze.
“Prošle godine je proslavljeno 150 godina pruge, povodom čega je bila organizirana i izložba na Korzu. Ovo je jedna od najsačuvanijih i najvećih okretnica i ložiona u Hrvatskoj. Imamo jako loše podatke o okretnicama, ali ova je izgrađena oko 1880. godine. Od 1913. dobila je oblik koji vidimo danas. Ima 22 kolosijeka koji ulaze u garaže. Neke su garaže u funkciji, ali većina nije”, u uvodu je objasnila Mihelić Grabar prije nego što su riječ preuzeli radnici.
Pokazali su unutrašnjost garaža, ložionu, kućicu iz koje se upravlja okretnicom. Okretnicom se u vrijeme parnjača upravljalo na ruke ili pomoću konja, a kada je došla struja, u nju se ugradio elektromotor koji je jako star, a može se smatrati muzejskim primjerkom.
Kad bi se slijedio primjer Ljubljane, cijela bi se remiza pretvorila u muzej, ali u Rijeci se prvo trebaju riješiti imovinsko-pravna pitanja s restauratorima.
Konzervatori, kažu, imaju drugačije ideje od radnika, kojima bi jedan od prioriteta bio krov koji prokišnjava u njihov radni prostor.
Prostor se održava koliko se može u danim okolnostima. Radnika nije puno, ali su jaki, šale se.
Pokazali su i cisternu koja je vjerojatno najstarija u Hrvatskoj. Služila je za ulijevanje omekšane vode u dizel lokomotive kako motori ne bi nastradali, a imala je tank od 6-7 tona. Za izrađivanje i ubacivanje omekšane vode postojalo je čak i posebno postrojenje.
Dio kolosijeka je obnovljen prije dvije godine, a hoće li se ostatak obnoviti, pitanje je koje je prolazilo kroz um svih sudionika ture.
Tura je pružila zanimljive informacije koje se ne mogu pronaći drugdje, a posjetitelji su bili i stariji i mlađi, što je pokazalo da pitanje riječke remize nije ostalo samo u prošlosti.
