Foto Ana Križanec
Pusno feštanje bilo je u znaku 30. obljetnice Maškaranog Pehina i 70 godina postojanja Pehinarskih feštara
povezane vijesti
Mnoga pehlinska naselja danas su bila u znaku Maškaranog Pehina, i to njegovog tridesetog izdanja. Petnaestak maškaranih grupa iz raznih dijelova županije slilo se na pehlinske ceste.
Okupljanje je bilo zakazano u podne na okretištu “sedmice” na Turkovu. Umjesto voznog reda, red su pravile dobro raspoložene maškare.
Spidermani i princeze, Harry Potter i “sva sila” čarobnjaka, životinje iz morskog svijeta, gusari, policija, onda oni dobro znani – pehinarski feštari i gospoda, Zametski zvončari…
Maškaranom življu nije bilo kraja. Kako i bi, ipak je ovo okruglo trideseto izdanje ovog događaja, ističe predsjednik Pehinarskih feštara Eugen Travalja.
– Danas imamo 30. Maškarani Pehin; nije baš zaredom, jer smo zbog pandemije morali otkazati par izdanja, no po broju je ovo 30. izdanje.
Uz to, Pehinarski feštari slave 70 godina postojanja, stoga slavimo sve! Vrijeme smo namjestili da nam bude sunčano, to je jako važna pojedinost.
Inače se ljudi smoče, stoga bolje da se moče iznutra, nego izvana. Puno grupa se jako kasno javilo, no svi su dobrodošli.
Tu su nam Pehinarski feštari, Pehinarska gospoda, OŠ Pehlin, Maškare Studena, Draške maškare, Špažićari iz Kostrene, Zametski zvončari i maškare i mnogi drugi.
Naš današnji plan je vrlo jednostavan – imamo kratku redutu i nakon toga zabava u domu pa dok preživimo…, kazao je dobro raspoloženi Travalja.
Maškarana događanja i u ovom se kraju njeguju dugi niz godina.
Povorka Maškaranog Pehina ulazi u svoje četvrto desetljeće, stoga je jasno što žitelji ovoga kraja imaju reći o svojim maškaranim običajima. Travalja dodaje da je to u krvi stanovništva.
– Ovo volimo zato jer nismo normalni. Ja sam s dvije i pol godine krenuo po maškaranim zabavama i od onda nisam propustio niti jednu godinu pusnog feštanja.
To je to, to je u krvi i moja kći će to jednog dana voljeti, nadam se. Tu su nam se okupile cijele familije koje se zajednički druže.
Ovo nam je važno zato da održimo tradiciju i da, na neki način, uzvratimo gostoprimstvo drugim grupama koje nas zovu negdje i da ovakva događanja opstanu, poručuje Eugen Travalja.
