Fiume o morte komunicira na opće razumljiv način tako da će oduševiti i gledatelje drugih kultura i tradicija
povezane vijesti
U zadnji čas! Fiume o morte, cjelovečernji igrano-dokumentarni film koji na jedan beskrajno duhoviti način oslikava dio novije riječke povijesti, vrijeme u kojem ju ju Gabriele D’Annunzio pretvorio u svoju državu, daje Rijeci sliku grada u boji.
Sredina koja je prečesto svoju povijest slikala crno-bijelom tehnikom, odjednom je zasjala i pokazala se mjestom na kojem su se odigravale neke od najzanimljivijih, iako i najbizarnijih, epizoda prošlog stoljeća.
Na kraju krajeva, da nije Danila Prestinta i Aljoše Pužara te sada autora i režisera filma Igora Bezinovića, malo tko od nas bi uopće i znao da su ovaj grad ikad posjetili otac radija, pa tako i modernih medija, nobelovac Guglielmo Marconi ili pjesnik, tvorac poetskog futurizma Filippo Marinetti.
Fiume o morte je naprosto urnebesno dobar, duhoviti film koji istovremeno na jedan elegantni način slika povijest i rasprostire humanističke poruke, uz niz satiričnih, pa i ciničkih komentara o vremenima i politikama današnjice.
No, prije i iznad svega usudio se progovoriti o povijesti Rijeke prije ’45., a da ne bude zarobljen u ideologije i težak poput olova.
Moža i presudno, film u igranom dijelu nose isključivo fantastični naturščici, dok su Ćenan Beljulji, Tihomir Buterin i, posebno uživljeni, Andrea Marsanich u ulozi D’Annunzia – maestralni.
Što je također jako dobro, Fiume o morte komunicira na opće razumljiv način tako da će oduševiti i gledatelje drugih kultura i tradicija, s emocijama sličnim nama vidjet će ga primjerice Finci, Portugalci ili Česi, dok će u Italiji i Hrvatskoj postati kultnim.
Prepuna dvorana Art kina Croatia na premijeri i više od dvije tisuće prodanih ulaznica za dane što slijede.
Fiume o morte je čisti antidepresiv, posebno potreban stanovnicima grada o kojem govori.
Grada čiji stanovnici u sve većoj mjeri sve što se u njemu dogodi, i kad je pozitivno, vide na negativan način.
Fiume o morte – obavezna literatura, izbavljenje na putu prema društvu koje život vidi u boji.
