Početkom rujna, nakon nepune godine dana od otvaranja prestao je s radom nadbiskupijski Dom za osobe s demencijom na Sušaku.

– Rad je postao neodrživ, preskup, teret financiranja nije bio podnošljiv za nadbiskupijski budžet. O pet korisnika brinula se voditeljica Odjela njege i brige o zdravlju, troje viših medicinskih sestara i tehničara, tri njegovateljice, fizioterapeut, socijalni radnik, i spremačica.

Nadbiskupija je sufinancirala dvoje korisnika, tako da je uistinu bio u pitanju, po riječima privremene ravnateljice, na funkciji do 1. lipnja 2020., s. Mirjam Jerković, pravi »financijski izazov«.

Ekonomsko vijeće Nadbiskupije zatražilo je početkom srpnja ove godine izvješće v. d. ravnatelja vlč. Pjotra Modrzejewskog o sveukupnom funkcioniranju i poslovanju Doma. Koronauvjeti zaustavili su opremanje drugog kata, druge samostalne jedinice i širenje kapaciteta. Dom je bio popunjen jednu četvrtinu kapaciteta.

Zabrinjavajući odlasci

U međuvremenu v. d. ravnateljica s. Jerković (Milosrdne sestre sv. Križa) odlazi na zahtjev Družbe s te funkcije, a glavna sestra Doma, sestra Družbe milosrdnih sestara sv. Križa Samuela Župarić prekida ugovor o radu s Domom.

Odlasci su zabrinuli nadbiskupa Ivana Devčića jer se upravo redovnica s. Jerković nekoliko godina pripremala za tu dužnost boraveći i radeći s osobama s demencijom u Njemačkoj i Engleskoj. Na mjesto v. d. ravnatelja imenuje vlč. Pjotra Modrzejewskog, inače glavnoga građevinskog stručnjaka za izgradnju objekta.

Okolnosti su specifične, vremena teška i preteška, na svu podršku lokalne zajednice i države treba gledati s krajnjim oprezom i s potpunim razumijevanjem da je tomu tako, objasnili su u Uredu za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije.

Ta kuća na Sušaku u vlasništvu je Nadbiskupije i u cijelosti je rekonstruirana. Pripadala je Milosrdnim sestrama sv. Križa, a Riječka nadbiskupija ju je kupila od te redovničke zajednice i u cijelosti obnovila vlastitim sredstvima.

Od proljeća 2020. nadbiskupijska tijela vodila su različita savjetovanja što učiniti da namjena rekonstruirane zgrade i iznimno skupog građevinskog zahvata postane svrhovita i održiva. Dom je nastavio s radom, ali ne više u istom programu.

Palijativna skrb

– Tijekom listopada korisnici su zbrinuti i smješteni u različite domove RH, a djelatnicima je ponuđeno zapošljavanje u nekoj od drugih nadbiskupijskih ustanova ili sporazumni odlazak na drugo radno mjesto nevezano za Nadbiskupiju.

Odlučeno je da se na Sušak izmjesti Dom za starije svećenike, koji je do tada bio smješten na prvom katu stare zgrade u Tizianovoj 15, iznad Hospicija. Zgrada je okružena parkom, crkvom Srca Isusova župe sv. Ćirila i Metoda, terasama, parkingom, a unutrašnjost objekta je više nego primjerena za život starijih i nemoćnih.

Novi je ravnatelj nadbiskupijske kuće za umirovljene svećenike mons. Nikola Uravić, a o svećenicima se brine šest djelatnica. Etaža iznad Hospicija, gdje su dosad živjeli svećenici u miru, u obnovi je. Cijela je zgrada s rizičnom infrastrukturom i s konstrukcijom niske razine potresne otpornosti.

Zgrada je povijesni objekt, spada u kategoriju gradnje do 1964. i traži temeljitu i trajnu rekonstrukciju. Iako je rekonstruirana prije osam godina, radovi koji su u tijeku pokazali su niz slabosti, improvizacija, oštećenja.

Zaključno, riječ je o zgradi s kritičnom infrastrukturom. U planu je da se etaža iznad Hospicija pripremi za prihvat još 14 palijativnih kreveta, što bi značilo da bi se potreba za smještanjem umirućih kvalitetno riješila, poručuje Ured za odnose s javnošću.

Tomu treba dodati da je svih 14 bolesničkih mjesta riječkog Hospicija gotovo neprestano popunjeno, a k tome se stalno iskazuje potreba za dodatnom takvom stacionarnom palijativnom skrbi. Riječka nadbiskupija je prije osam godina otvorila tu neophodnu ustanovu za palijativnu zdravstvenu skrb uz pomoć Grada Rijeke i PGŽ-a. Inače, Hospicij s dvije trećine sredstava financira HZZO, trećinu daje Grad Rijeka, PGŽ, Osnivač, a tu su i donacije.

Suradnja crkvenog i svjetovnog

– O toj suradnji crkvenog i svjetovnog, o sinergiji Nadbiskupije, Grada, PGŽ-a, HZZO-a, lokalnih općina i gradova, udruga, obrtnika, poduzetnika, običnih građana, govorilo se puno. No i sada, u ovom »novom normalnom«, mons. dr. Matija Matičić, glavni ekonom Nadbiskupije vjeruje u nastavak te suradnje jer svi prepoznaju potrebu, kvalitetu usluge i žele je osigurati, održati, poboljšati, proširiti.

Naglasio je da je još papa Ivan Pavao II. utemeljio Svjetski dan bolesnika 1993. godine i da je tada postavio zahtjev svima da bolesnima treba što humanije i savjesnije pružati pomoć kako ne bi nestalo suosjećanje i poštovanje pacijenta te da sve strukture društva moraju osigurati dobro zdravstvo i jednaka prava za sve bolesne građane, bez diskriminacije, jer je briga za bolesne briga za budućnost, prenosi nadbiskupijski Ured za odnose s javnošću.