Feral ki´j pušćal sinjal – Mlikarica 2023, manifestacija koja njeguje i daje veliki značaj tradiciji kroz kulturni, zabavni, gastro i sportski izričaj održana je 13. put.

Tom prigodom danas se odvila treća po redu tematska šetnja “Od mlikarice do mlikarice” pod vodstvom Planinarskog društva Obruč.

S Trga mlikarice u Dražicama krenulo se već u 8 ujutro prema Lukežima te jezeru Valić, zatim na proširenje prije Pašačkog mosta gdje je sudionike dočekala udruga Palentar i počastila ih Grobničkom marendom, odnosno sirom i palentom kompiricom, a interpretatori su ukratko predočili priče o nekadašnjem životu Grobničkih mlikarica.

Tim su putem brežuljaka i klanaca vrijedne grobničke mlikarice hodale svakodnevno kako bi opskrbljivale Rijeku, noseći na leđima teret težak i do 70 kilograma.

Ustajale su duboko u noći, pomuzle krave, a zatim napunile posude svježim mlijekom i uputile se pješice prema Rijeci udaljenoj petnaestak kilometara u jednom smjeru, bilo ljeto ili zima.

Mlikaričin put divan je način sjećanja na težak život ovih vrijednih žena i podsjećanje na njihov značaj u zajednici. Skupina je kroz Harteru do Mljekarskog trga u Rijeci stigla oko podneva gdje su ih dočekali iz Grada Rijeke i TZ Rijeka te su zajedno položili cvijeće na spomenik mlikarice, a šetače počastili kavom i rigojančijem.

Zalog za generacije

Načelnik Općine Jelenje Robert Marčelja također je hodao sve od Dražica do Rijeke zajedno sa skupinom šetača.

– Zahvalio bih svima, posebno Planinarskom društvu Obruč koje nas je tradicionalno vodilo.

Pre tri leta, kad je ovo krenulo htjeli smo obnoviti put i način života, koliko god to izgledalo malo neobično, poći pješke u Rijeku, našim mladima je to jako strano, ako nešto nije na 100 metara onda je to jako dugo, a ova šetnja je danas trajala malo duže od onih prvih, ali to samo govori da je svaki put bio drukčiji.

Bilo je i mokro i bilo je blata, ne može se sve isplanirati i predvidjeti. Nastavit ćemo ovo održavati da postane tradicionalnije i vjerujemo da ćemo ovaj put još unaprijediti i popularizirati za buduće generacije – kazao je načelnik.

Sonja i Biserka Reljac, nasljednice grobničkih mlikarica, na ovom su se putu prisjetile vremena kada su gledale žene iz sela kako jutrima odlaze u grad nositi mlijeko i noći kada bi ih čekale da se vrate.

Sonjina mama bila je mlikarica koja je jedan dan odlazila u Rijeku, a drugi dan u planinu. Danas mlikarica nema, a ljudi sve rjeđe imaju krave, no Sonja još uvijek ima par koza od kojih dobiva mlijeko.

Ponosna Gromišćica

Ravnateljica Direkcije programa u gradu Rijeci, Helena Semion-Tatić pozdravila je sve prisutne i kazala nešto više o životu grobničkih mlikarica koje su godinama na vlastitim leđima mlijekom hranile generacije Riječana.

– Kao nasljednici svega ovoga lipega, teškega i mučnega ča su naše mlikarice provele va svojem životu, kad su godinama i godinama nosile mliko na svom hrbatu, to mliko je zgojilo jako puno ričke dice, ali to mliko je zaslužilo i neki mali dinar, šoldi s kim se mogla prehraniti i gromiška familija.

Teško im je bilo, ali one su hodile i nosile i na suncu i leti i zimi i jako nam je drago da se ova manifestacija lipo razvija. Rika i Gromišćina su jako povezane.

Gromičani ne moru bez Rike, Rika ne more bez Gromišćine. Gromičani su vridni ljudi, pošteni delavci, Rika je sretna ča ima takve delavce. Mi smo se Gromičani v Riki školovali i naša je ljubav između Rike i Gromišćine.

Osobno sam jako sretna ča sam takva ponosna Gromišćica, strašno mi je drago da se ovakva manifestacija tako lipo razvija, da se sjećamo naših mlikaric, vrednih ženskih – zaključila je Semion-Tatić.