Foto Mateo Levak
Kad zahuči tamo negdje u zakutku doline, zna se - jezero stiže. Kad zapuše prva bura, zna se da se jezero sprema na odlazak
povezane vijesti
PONIKVE – Ne zna puno ljudi gdje su Ponikve, a još manje njih zna da Ponikve osim četrdesetak stanovnika ima i čudnovato jezero.
Čudnovato stoga što se rijetko ljudima pokazuje, ali kad se odluči eksponirati onda je to najbajkovitija slika na svijetu. Jezero, kojeg sam još davno, davno nazvala “Sad ga ima, sad ga nema”, i po kojem volim ploviti, ali se u njega nikad nisam usudila zaroniti, zapravo su dva jezera koja izgledaju kao jedno. Pokazuje se najčešće u rano proljeće i u kasnu jesen jer taj jedinstveni krški fenomen nastaje u vrijeme jakih kiša i topljenja snijega kad u prostranu dolinu nahrupe slivne i podzemne vode.
Kad zahuči tamo negdje u zakutku doline, zna se – jezero stiže. Kad zapuše prva bura, zna se da se jezero sprema na odlazak. A gdje jezero odlazi? Odlazi tamo odakle je i došlo – u podzemlje da bi tim podzemnim, samo njemu znanim putevima, stiglo do bakarskih izvora i postalo dijelom mora.
No dok je ono ponikvarska atrakcija, za čakavsko govorno područje imena “Je ga, ni ga”, dolaze mu mnogi. Neki da se uvjere je li ponikvarsko jezero istina ili mit, neki da zaplove ponad krošanja, električnih stupova, lovačke čeke, rascvjetane livade, neki da zarone i “upecaju” zeca, lisicu ili možda sovu, a neki i leh da njn rit puta vidi.
Kako god mu došli, ono uvijek i kod svih izmami ono “vauuu”. Čak i kod onih koji s njim žive od kad su se rodili – Ponikvara i koji nemaju ništa protiv da znatiželjnici hodočaste njihovom malom mjestu smještenom ponad Škrljeva, štoviše vole se dičiti svojom atrakcijom, ali ne vole kad iza tih znatiželjnika moraju pokupiti smeće.
Stoga, lijepo molim – iz Ponikava, s jezera “Sad ga ima, sad ga nema” ili “Je ga, ni ga” osim fotografija, snimaka i dojmova ponijeti i ono što ste sa sobom donijeli.
