“Sam svoj PR”, prvi u nizu serijala panel razgovora čija je središnja tema brendiranje, a koje je osmislila Ermina Duraj, predsjednica Primorsko-goranske podružnice Hrvatske udruge za odnose s javnošću, održan je u velikoj dvorani PAR-a.

Gosti panela bili su izdvojeni i istaknuti kao osobe koje su na razne načine, putem danas dostupnih komunikacijskih kanala, izgradile svoju specifičnu sliku u javnosti, svoj “brend”.

To je bila polazna teza dok je pojam osobnog brendiranja, uz samu Duraj, putem video linka na stručan pojasnila psihologinja Inka Miškulin.

Ipak, postavljena je teza vrlo brzo relativizirana jer su okupljeni panelisti – dekanica PAR-a Gordana Nikolić, glazbenik Sandro Bastijančić te novinari Ivana Perić i Edi Prodan – detaljno pojasnili da se njihovo pojavljivanje u javnosti ni na koji način ne može definirati smišljenim brendiranjem.

Posebno je u tome bio sugestivan Bastijančić koji je primjerom razvoja medija za prijenos glazbe – od gramofonskih ploča nadalje – objasnio i svoje pojavljivanje na društvenim mrežama.

– Osoba mora biti u cijelosti isključiva da se danas ne pojavi na nekoj od društvenih mreža. Istina, one su sredstvo komunikacije koje se ni u kom smislu ne treba koristiti izvan najnužnije mjere, ali se bez njih ne može.

Moja osnovna komunikacija je umjetnost glazbe, ali s nestankom ploča, CD-a,… moj rad bez društvenih mreža ne bi mogle doprijeti do publike, pojasnio je Bastijančić.

U drugom dijelu se s osobnog brendiranja krenulo u razgovor o političkom brendiranju da bi se sukus svega dogodio, i to na jedan vrlo zanimljivi i poticajni način, na pitanju brendiranja grada Rijeke.

Iako je stav svih panelista da se u predizbornoj kampanji apsolutno nekritički ocrnjivalo današnju kvalitetu života u gradu, na kraju se došlo do zaključka kako Rijeka ipak živi brend nastao u nekim – davnim vremenima, još tamo u osamdesetim godinama.

Rijeka je grad iznimno ugodnog življenja, pa i s velikim infrastrukturnim pomacima – trsatski Kampus, bazeni Kantrida, nogometni kamp Rujevica,… ali i s jednim apsolutno neprepoznatljivim, u modernom smislu, nastupom u javnosti.

Svi znaju za Rijeku i svi će uz nju vezati pridjev “rockerska” i “tolerantna”, ali to je pojam koji je snagama iznimno velikog broja jednako toliko kvalitetnih bandova nastao prije – četrdeset godina.

Velik broj okupljenih u dvorani, panel razgovor se prenosio i putem YouTubea Kanala Ri, podržalo je zaključak kako je Rijeci odmah, bez odgađanja potreban proces koji će modernim komunikacijskim kanalima poslati poruku o – današnjoj Rijeci.

Ili da parafraziramo Inku Miškulin koja je istaknula primjer književnika koji se ne žele prilagoditi modernom komunikacijskom dobu držeći se stava kako publika sama mora pronaći kvalitetu njihovih dijela: Rijeka je grad koji misli kako nije potrebno poduzeti moderne komunikacijske metode da bi se ljudima izvan nje, ali i njoj samoj približilo njezinu bit.

Potakne li raspravu koja će potom dovesti i do rješenja pitanja modernog brendiranja Rijeke, prva radionica Ermine Duraj bit će i više nego – povijesno važna.