Erik Fabijanić o izborima u SDP-u: 'Podrška Brautu razlog je što sam izbrisan iz stranke'

Snimio Vedran KARUZA

Rastureno je više od pola SDP-a Hrvatske. Volio bih da sam izbačen jer bih onda i ja, i moji stranački kolege, i šira javnost znali što mi se imputira, a u stegovnom postupku bih imao pravo i na obranu. Brisanjem iz evidencije mi je to, temeljno ljudsko pravo, uskraćeno.

povezane vijesti

SDP uputio prijedlog o izglasavanju nepovjerenja Andreju Plenkoviću. U HDZ-u baš i nisu jako zabrinuti
Jovanović uvjeren da je Plenković mecena koruptivnog režima u Hrvatskoj. “Nezamisliva sramota…”
SDP na mjesne izbore u Marčeljima izlazi s projektom uređenja zavičajne zbirke

Erik Fabijanić desetljećima je bio onaj primorsko-goranski SDP-ovac bez čijega se mišljenja nije mogla donijeti ni jedna odluka, bio je odmah uz Zlatka Komadinu. Ulaskom u Sabor njegove su političke ambicije, kada je riječ operativnom radu na terenu završile, u smislu natjecanja za stranačke funkcije. Kao što su završile i ambicije Zlatka Komadine koji je odlučio ne kandidirati se za još jedan mandat na čelu primorsko-goranskog SDP-a. U subotu 27. studenoga 2021. godine održat će se unutarstranački izbori, a jedna od najzanimljivijih bitaka bit će ona za prvog čovjeka primorsko-goranskog SDP-a, čovjeka koji će uvesti najjaču SDP-ovu organizaciju, uz onu riječku, u postkomadinino vrijeme.

Natječu se Vojko Braut koji ima podršku Zlatka Komadine i Ivica Lukanović koji očito računa na sve one glasove SDP-ovaca koji su bliži aktualnom stranačkom vodstvu. Fabijanić će ovaj put cijelu tu priču gledati izvana jer je odlukom čelništva izbrisan iz SDP-a.

Bez prava na obranu

Strasti oko vašeg izbacivanja iz stranke malo su se stišale. Kako s malim odmakom gledate na sve što se dogodilo?

– Nisam stekao dojam da su se strasti utišale. Stišala se samo medijska pozornost na nešto što smatram nečuvenim, a to je raspuštanje niza rukovodstava županijskih i gradskih organizacija SDP neposredno prije lokalnih izbora, izbacivanje ili brisanje svakog šestog člana Glavnog odbora SDP-a te protustatutarna eliminacija svih članova SDP-a Zagreba. Drugim riječima, rastureno je više od pola SDP-a Hrvatske. Volio bih da sam izbačen, jer bih onda i ja, i moji stranački kolege, i šira javnost znali što mi se imputira, a u stegovnom postupku bih imao pravo i na obranu. Brisanjem iz evidencije mi je to, temeljno ljudsko pravo, uskraćeno kao i drugim mojim kolegama prije mene.

Srećete se u Saboru s vašim bivšim stranačkim kolegama. Kako komunicirate i kako to funkcionira na ljudskoj razini?

– S onima s kojima sam bio dobar prije brisanja, dobar sam i danas. To ne ovisi o stranačkoj iskaznici. Riječ je o kolegicama i kolegama koji nisu odgovorni za moje brisanje. Podsjetit ću da je Klub SDP-a jednoglasno odbio isključiti iz našeg kluba Rajka Ostojića, Zvanu Brubnića, Nikšu Vukasa i Marinu Opačak Bilić. Za moje brisanje, kao i mnogih drugih, odgovorno je Predsjedništvo SDP-a, koje je, pretpostavljam, to prihvatilo na prijedlog predsjednika Peđe Grbina. Tako proizlazi iz novinarskih tekstova. Ja osobno, kao ni Sanja Udović, načelnica Viškova, a niti moji kolege širom hrvaske, nikad nismo dobili ništa napismeno. Mogu samo nagađati.

Prostor novima

Vrlo brzo su unutarstranački izbori u SDP-u. Jedna od najzanimljivijih bitaka bit će ona u PGŽ-u. Kako sada sa strane gledate na te izbore?

– Kada imate više kandidata, uvijek je zanimljivo. Kada imate smjenu političkih generacija, onda je još zanimljivije. Jedina zanimljiva bitka vodit će se isključivo za SDP PGŽ-a. U dosta županija i Gradu Zagrebu vladaju povjerenici koji imaju sve instrumente za skrojiti rukovodstva po želji predsjednika stranke. U Zagorju je, očekivano, samo jedan kandidat i, neočekivano, samo jedan u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Naime, kako doznajem, Ranko Ostojić je dao ostavku na mjesto predsjednika Splitsko-dalmatinske organizacije i time sebe isključio iz izborne utrke. On je i potpredsjednik SDP-a Hrvatske i to mnogo govori o ozračju u kojemu se ovi izbori odvijaju.

Predsjednik primorsko-goranskog SDP-a Zlatko Komadina odlučio je ne kandidirati se, a podržao je kandidaturu Vojka Brauta. Što vi mislite o odluci Zlatka Komadine o nekandidiranju i o podršci Vojku Brautu?

– I Zlatko i ja smo pred dosta vremena donijeli odluku da nam je ovo zadnji mandat. On je preuzeo vođenje županijskog SDP-a 2000. godine, a ja sam bio potpredsjednik od 2005. godine. Zajednička suradnja je međutim počela puno ranije, još daleke ‘91 kada je on izabran za potpredsjednika, a ja za političkog tajnika SKH-SDP Skupštine općine Rijeka. Puno toga smo prošli zajedno i namjera je bila dati prostora novim snagama. Puno je pobjeda iza nas, a boli me samo jedan poraz, kad je bio protukandidat Zoranu Milanoviću za predsjednika SDP-a nakon što smo izgubili vlast na državnoj razini. Da je onda pobijedio, ne samo SDP, nego bi i Hrvatska bila drugačija no što je danas. Iz Komadinine podrške Vojku Brautu, kojeg dobro poznajem od samih početaka njegove političke karijere, mogu iščitati samo jednu stvar, a to je da je on dobro rješenje za SDP PGŽ-a. Kad bih ja imao pravo glasa, glasao bih za Brauta. A možda je i to jedan od razloga zašto sam izbrisan.

Ovo je i borba za mjesto župana

S obzirom na to da ste stvarali SDP od samog početka, mislite li da su ovi unutarstranački izbori u PGŽ-u borba za predsjednika ogranka ili je to i borba za nasljednika Zlatka Komadine kao kandidata za župana?
– Oboje. U normalnim uvjetima članovi SDP-a biraju predsjednika SDP-a, a predsjednik predlaže Županijskom odboru kandidata za župana. To može biti on ili netko drugi. Temeljem tih odluka, a poštujući volju članstva Predsjednik SDP-a Hrvatske potpisuje županovu kandidaturu kao i stranačku listu. Praksa je međutim pokazala, u zadnjih godinu dana, da tome tako ne mora biti. Ako se Predsjedništvu SDP ne sviđa županijski predsjednik ili Predsjedništvo, ono ga raspušta i postavlja povjerenika koji onda odlučuje tko će biti župan. S druge strane postoji i soft varijanta po kojoj se stranačka tijela ne diraju, nego se samo zaprijeti uskratom potpisa za kandidata i listu koji nisu po volji državnom rukovodstvu. Tada se ulazi u rizik da se u PGŽ-u dogodi ono što se sad događa u Međimurju. HDZ nema svog kandidata za župana, a i ne treba mu kada je kandidatkinja Čačićeva državna tajnica u Plenkovićevoj vladi. A SDP, umjesto da ima svog kandidata, podržat će upravo nju. Mogao je imati SDP svoga kandidata, Mladena Novaka, koji je bio i predsjednik Županijske skupštine i član Glavnog odbora SDP-a, ali je u međuvremenu izbačen pa se kandidirao kao nezavisni.

Drugi kandidat za predsjednika primorsko-goranskog SDP-a je Ivica Lukanović. Je li vas iznenadila njegova kandidatura?

– Ne.

Stvarali ste i primorsko-goranski SDP i nacionalni SDP kada su mnogi iz te stranke izlazili početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Koja je razlika između ondašnjeg SDP-a koji je bio u krizi i današnjeg SDP-a koji je također u krizi?

– Na prvim višestranačkim izborima ‘90 SDP je izgubio izbore i dobar dio ljudi je prešao u HDZ kako bi zadržao pozicije i privilegij iz doba Jugoslavije. Mnogi drugi su otišli jer su se bojali za svoju egzistenciju. A mi koji smo bili ostali, ostali smo iz uvjerenja. Danas se radi suprotno. Oni koji su u SDP-u iz uvjerenja, lijepe plakate i skupljaju potpise po kiši i vjetru dežurajući na štandovima bivaju izbrisani. ‘Na parlamentarnim izborima ‘92 bili smo doslovce pometeni na nacionalnoj razini. Ali bili smo ekipa, a poraz nam je bio poticaj. I baš u Rijeci, još daleke ‘93, Vlado Šepčić, Slavko Linić i ja potpisali smo prvi višestranački savez u državi s HNS-om i HSLS-om i dokazali čitavoj hrvatskoj oporbi da se HDZ može poraziti. Taj model koji smo mi tada inaugurirali poslije je preslikan na nacionalnu razinu i omogućio je Račanu pobjedu na parlamentarnim izborima 2000. Imali smo, po meni, dva zlatna pravila. Ne odlazimo sa sastanka dok se ne dogovorimo, a dok se ne dogovorimo, ne izlazimo u javnost. Danas na portalima čitate zapisnike sa stranačkih sjednica dok su još u tijeku, i to raznih verzija, ovisno kako paše kojem sudioniku za vlastiti probitak, a koji mu je neophodan u borbi za preferencijalne glasove ocrnjujući pritom, dakako, svoje stranačke kolege. Detektiranje problema u društvu ide kroz razgovore s članovima kao i rasprava o njihovim rješenjima, ali danas to nije u modi, za što nije kriva samo pandemija. Članstvo se eleminira jer se smatra da je ono suvišno te da je za detektiranje problema dovoljno platiti neku anketu nekoj marketinškoj agenciji koja će ti i napisati stavove koje ćeš poslije plasirati u medije putem PR agencije. Da zaključim, nakon ovih paralela – mi smo iz ničega napravili nešto, a ima već neko vrijeme da se od tog nečega ne radi ništa.

Fenomeni koji bljesnu

Imaju li primorsko-goranski i riječki SDP budućnost i kako procjenjujete razvoj situacije nakon unutarstranačkih izbora? Može li doći do raslojavanja koji bi ugrozio i stranku, ali i izvršnu županijsku vlast?

– Riječki i primorsko-goranski SDP je uvijek imao ključnu ulogu i utjecao je aktivno na politike SDP-a Hrvatske, nije popuštao niti onda kad je Glavni Odbor izbacio Slavka Linića iz SDP-a. Danas pak izabrani i imenovani članovi iz PGŽ-a u središnjim tijelima SDP, uz časne izuzetke poput Romane Jerković i još nekih, su jednostavno prespavali te događaje. Jučer se to događalo Zagrepčanima, danas Sanji Udović i meni, sutra nekom drugom. Ako ti i takvi budu izabrani, SDP budućnosti nema, a do raslojavanja je već došlo, samo će ono biti vidljivo tek gubitkom izvršne vlasti, ne prije toga.

SDP je izgubio većinu u Županijskoj skupštini na zadnjim lokalnim izborima. Kako to komentirate kao nekadašnji predsjednik županijskog predstavničkog tijela u prošlom mandatu kada situacija također nije bila poticajna za SDP u smislu broja mandata?

– U Županijskoj skupštini bio sam četiri mandata. Posljednja dva kao predsjednik županijske skupštine, a prethodna dva kao predsjednik Kluba SDP-a. U svakom izbornom ciklusu imate fenomene koji bljesnu, pređu izborni prag i po matematici automatski uzmu dva, možda presudna mandata, a onda nestanu kao što su Laburisti, Živi zid… Koji put uzmu glasove ljevici, koji put desnici, a koji put na obje strane. I sada nakon dopunskih izbora situacija je pola-pola kao i u prethodnom mandatu. Ovaj put je međutim bilo drugačije, uzelo se puno, a ne malo i to samo na lijevo-građanskoj opciji od čega je dakako profitirao HDZ. Pad rejtinga SDP-a potaknuo je stvaranje nezavisne liste od ljudi koji je taj isti SDP doveo na određene položaje i koji su bili korisnici županijskog proračuna. Možemo! je samo zamijenio Laburiste. Činjenica je da su nezavisni korektno pružili šansu listi koja je osvojila najveći broj glasova da ima predsjedavajućeg Skupštine za razliku od Možemo!, pa je sad lista predvođena SDP-om izgubila predsjednika. Priznavanje izbornog rezultata je pitanje demokratske kulture. Neki to imaju, a neki ne.