RIJEKA – Energova toplana Gornja Vežica u cijelosti je obnovljena i opremljena suvremenim sustavom kogeneracijske proizvodnje električne i toplinske energije, u sklopu velikog projekta Obnova toplinarstva grada Rijeke, što ga gradska toplinarska tvrtka provodi još od 2021. godine.

Toplanu koja će, po završetku spajanja sustava obnovljenih i dograđenih toplovoda toplinskom energijom opskrbljivati cijeli istočni dio grada, pri čemu će toplana Vojak ostati kao »rezerva«, a toplana V44 na Donjoj Vežici biti ugašena, obišli smo s Vatroslavom Jukićem, direktorom sektora toplinske energije u Energu, koji nam je pokazao sve što je u ovoj, sada najvećoj i najsuvremenijoj riječkoj toplani ugrađeno s ciljem što racionalnije i održivije proizvodnje, ne samo toplinske, nego i električne energije pri čemu se kao energent za proizvodnju koristi prirodni plin.

Unutarnje sagorijevanje

Toplana Gornja Vežica pritom je ogledni primjer svih novih tehnologija koje se primjenjuju u sklopu ovog projekta. Obnovljena toplana kao gorivo koristi već spomenuti prirodni plin, i to putem dva visokoučinkovita kogeneracijska motora, ukupne snage 2,64 megavata do kojih nas je Jukić prvo odveo.

Motori su, kako je sam kazao, izgledom prilično nalik velikim brodskim strojevima, samo umjesto tekućeg goriva koriste plin, pri čemu proizvode električnu energiju, a otpadna toplina koristi se za zagrijavanje vode za potrebe sustava centralnog grijanja. Unutar izoliranih prostora u kojima su smješteni kogeneracijski motori buka je prejaka za bilo kakav razgovor pa nam Jukić po izlasku objašnjava kako cijeli sustav funkcionira.

– Riječ je o klasičnim motorima s unutarnjim sagorijevanjem koji svojim radom proizvode električnu energiju. Sustav ispuha motora zagrijava vodu koja onda ide u velike, oslikane spremnike topline ispred same toplane te se dalje šalje u sustav centralnog grijanja, govori nam Jukić, pokazujući velike cijevi koje izlaze iz prostora jednog i drugog kogeneracijskog motora.

Klasični kotlovi

Režim rada je takav, pojednostavljeno rečeno, da kogeneracijski motori zagrijavaju vodu u spremnicima topline do određene temperature koja se mjeri na različitim visinama u dva golema spremnika ispred same toplane, kapaciteta 400 kubičnih metara, što se sve može pratiti putem ekrana u kontrolnoj sobi, te se zatim pušta u sustav centralnog grijanja, a sami kogeneracijski motori rade prema potrebama, ovisno o dijelu godine i o padu temperature vode unutar spremnika topline. Upravo zbog razlika između potreba za zagrijavanjem vode ljeti i zimi, kogeneracijski motori u toplani nisu iste snage, prvi je gotovo dvostruko jači od drugog, a zimi obično rade oba, dok je ljeti, za pripremu tople vode, dovoljan onaj manje snage. Za slučaj potrebe, u toplanu su ugrađena i dva klasična kotla za zagrijavanje vode, no oni se uglavnom, objašnjava Jukić, minimalno koriste.

– Cijeli je sustav, zajedno s obnovljenim i novoizgrađenim toplovodima osmišljen tako da proizvodnja bude maksimalno učinkovita, u odnosu na potrošnju energenata, a proizvodnja električne energije, osim prihoda, omogućuje nam da uravnotežimo troškove i samu proizvodnju tijekom 24 sata. Noću se višak toplinske energije pohranjuje u spremnike topline koja se onda koristi tijekom dana. Proizvedenu električnu energiju isporučujemo u sustav, pri čemu smo već proizveli značajne količine, a u odnosu na ukupnu proizvodnju energije smanjena je količina štetnih plinova. Pazilo se i na buku, zbog toga su prostorije u kojima su smješteni kogenerecijski motori temeljito izolirane, kao i drugi dijelovi toplane, a čak su i usisnici zraka posebno projektirani, kako bi stvarali čim manju buku i u najmanjoj mjeri utjecali na kvalitetu života stanara okolnih zgrada, kaže Jukić, pokazujući nam velike četvrtaste otvore s rebrastim elementima i mrežicama što prigušuju buku.

Ekološka prihvatljivost

U odnosu na nekadašnje toplane pogonjene mahom loživim uljem, i po pitanju ispušnih plinova i neugodnih mirisa obnovljene toplane na plin su neusporedivo prihvatljivije pa tako i ova na Gornjoj Vežici.

– Kada je riječ o fragmentiranim sustavima centralnog grijanja poput našeg u Rijeci, tehnologije koje smo ugradili u ovu toplanu zasigurno su najsuvremenije u Hrvatskoj, a i šire, kaže Jukić.

Sustavi Istok i Zapad

Cijeli projekt Obnova toplinarstva grada Rijeke vrijedan je 14,9 milijuna eura, od čega je više od 11 milijuna sufinancirano bespovratnim sredstvima EU-a. Po završetku projekta toplinarski sustav bit će povezan na tri glavne toplane, dio sadašnjih već je ili će biti trajno ugašen, a neke će biti zadržane kao pomoćne toplane za vršna opterećenja ili u slučaju kvarova, odnosno radova na održavanju glavnih toplana.

Sustav Istok pokrivat će toplana Gornja Vežica, a pomoćna toplana bit će ona na Vojaku, sustav Zapad pokrivat će toplana Malonji na Zametu, gdje će toplana Zamet pokrivati i dio vršnih opterećenja te opskrbljivati toplinskom energijom korisnike na području Krnjeva. Uz to, u sklopu projekta je već uglavnom obnovljeno 7,9 kilometara toplovodne mreže, a izgrađen je i najveći dio od predviđenih novih 2,5 kilometara novih spojnih toplovoda.