RIJEKA – Franjevac i trsatski graditelj dijaloga, zračio je veličinom te autoritetom, ali i privlačio svojom toplinom. Bio je crkveni povjesničar, znanstvenik, a svoj je svećenički poziv živio i u pastoralnom radu, radu s laicima.

Uvijek je prednost davao sadržaju pred formom, za svakoga je znao pronaći lijepu riječ i poticaj, ali i kritizirati kada je to bilo potrebno, samo je dio opisa fra Emanuela Hoška (1940. – 2019.), omiljenog trsatskog franjevca, koji su na okruglom stolu u Auli Ivana Pavla II. na Trsatu izrekli njegovi prijatelji i suradnici.

Foto: M. GRACIN

Neizbrisiv trag

Okrugli stol organiziran je uoči njegova rođendana 25. ožujka, a u spomen na franjevca i svećenika, koji je ostavio neizbrisiv trag na Trsatu, ali i zagrebačkom Sigetu gdje je bio župnik.

Organizatori su bili Riječka nadbiskupija i Franjevački samostan na Trsatu, moderator je bio teolog i povjesničar Marko Medved, a o fra Emanuelu su, svatko iz svoga iskustva, govorili fra Matija Koren, fra Daniel Patafta, novinarka Ana Mušnjak, novinarka Novog lista Mirjana Grce, Bruno Lončarić iz marketinga Novog lista, vjeroučiteljice Marijana Medanić i Veronika Butorac te predstojnica Metropolitanskog pastoralnog instituta Natalija Bogović, koje su se okupljale s drugim vjernicima laicima na razgovorima ugodnima na Trsatu koje je za laike organizirao fra Emanuel Hoško.

Fra Matija Koren dvadeset je godina proveo u trsatskom samostanu s fra Emanuelom, a bili su zajedno i u Zagrebu.

– Dijelio sam s njime naš svakodnevni redovnički, pastoralni i bratski život. Mislim da je on svojim djelovanjem, marljivošću i širinom kršćanskoga života doista zaslužio da ga se sjećamo i spominjemo kao Emanuela Trsatskog. On je Trsat smatrao srcem svojega svećeničkoga i pastoralnoga života s ljudima. Ponosni smo što smo imali takvoga brata, kazao je fra Matija i citirao kako je sam fra Emanuel doživljavao Trsat.

Foto: M. GRACIN

– Trsat je za mene prvenstveno inspiracija. Obvezuje me da ga bolje razumijem, a osobito da postane mjesto trajne pouke onima koji ovamo dolaze. Oni se na Trsatu moraju na dostupan način susresti s onime što je za Trsat specifično, a to je da je Trsat hrvatski Nazaret – svetište Svete Obitelji. Pokušavam to naglasiti svojim životom i pisanom riječi, podsjetio je fra Matija na riječi Emanuela Hoška.

Vrhunski stručnjak

Fra Daniel Patafta doktor znanosti i docent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, crkveni povjesničar, kazao je da znanstveni rad i djela Emanuela Hoška kao crkvenog povjesničara ključni za razumijevanje stvarnosti koja je duboko obilježila Katoličku Crkvu u Habsburškoj Monarhiji te franjevaštvo na području kontinentalne Hrvatske, pa sve do riječkog i kvarnerskog područja.

– Fra Emanuel svojim se znanstvenim radom profilirao u vrhunskog stručnjaka o franjevačkoj povijesti na našim prostorima. Također, gledao je Crkvu u kontekstu prostora i vremena, političkog okruženja i franjevačku komponentu unutar spomenutog. Zato su njegova djela bila vrlo kompleksna, vrlo jasna te sadržavala sve bitne elemente. Nije gledao na predmet svog istraživanja crno-bijelo te je ostao ključni autoritet za razumijevanje jozefinizma sa svim njegovim prednostima i nedostacima, kazao je fra Daniel Patafta.

Novinarka Ana Mušnjak pripremila je desetominutni videozapis s tri propovijedi fra Emanuela te scenama iz njegova djelovanja na Trsatu.

– Ja ga najviše doživljavam kao učitelja. Jedna od njegovih temeljnih poruka je bila da biti kršćanin znači autentično živjeti vlastiti život, ništa više od toga. Mogao je vidjeti jednu bolju stvarnost i svih nas je pokušavao dignuti na tu razinu. Što god ste ga pitali, njegovi su odgovori uvijek bili kratki i pogađali »u sridu«.

Uz njega sam naučila da je čovjek stvoren za vječnost. On je jako puno znao, ali je poput sv. Pavla držao da je ljubav najvažnija. Naglašavao je da to znanje ničemu ne koristi ako nema ljubavi. Ako ga pamtimo samo kao velikog znanstvenika i povjesničara, promašit ćemo u sjećanju na njegovu ličnost, jer on je bio i pjesnik i odličan psiholog, poznavao je ljudske slabosti i devijacije.

Utjecao je na ljude jer su u njemu mogli vidjeti Kristovo svjetlo, kazala je Ana Mušnjak.

Mirjana Grce nebrojeno je puta razgovarala s Emanuelom Hoškom za Novi list, od 1999. godine pa do pred kraj njegova života.

– Fra Emanuel bio je jedan od velikih teologa i mislilaca riječkog teološkog kruga kraja 20. i početka 21. stoljeća. Upoznala sam ga kad se na Trsat vratio iz Rima, a pomalo i prije toga jer ga je fra Serafin Sabol spominjao kao prijatelja i teologa.

Za Novi list tražila sam ga puno razgovora i nikad me nije odbio, uvijek me prihvaćao s velikim povjerenjem. Svi su razgovori bili motivirani aktualnim društvenim ili crkvenim pitanjima, ali odlazili su i puno dalje i šire od same teme. U razgovorima smo ga upoznavali kao čovjeka izvanredne širine i erudicije.

Analitičara, čovjeka prodorne riječi, uvijek angažiranog oko dobra pojedinca i općega dobra. Bio je otvoren svim pitanjima, o čovjeku, Bogu, a mnogi njegovi odgovori su aktualni i danas i ostat će uvijek aktualni. Bio je čovjek komunikacije, a njegovi su razgovori bili dijaloško suputništvo sa svojim suvremenicima.

Kao zajednicu mnogo nas je sve obogatio i zadužio, rekla je Mirjana Grce.

Podsjetila je i kako je fra Emanuel za Novi list pisao i kolumne. Pred kraj svoga života diktirao ih je franjevačkim novacima budući da je tada već bio narušena zdravlja.

Nezaboravne godine

Bruno Lončarić iz marketinga Novog lista, kazao je da se u sjećanju na fra Emanuela, ne smije zaboraviti ni fra Serafina Sabola.

– Kombinacija njih dvojice sjajno je funkcionirala u promotivnim poslovima i u svim sferama promotivnih instrumenata. Puno smo toga napravili zajednički. Moramo se sjetiti raznih promocija knjiga, izložbi, raznih programa i koncerata, rasprava i predavanja, publikacija posebnih knjiga, obljetnica i drugo.

Fra Emanuel uvijek je dopuštao da se u oglasima koje smo radili izrazimo i kreativno i slobodno. Svaki put kad smo pripremali oglas s novim promotivnom »udicama«, kako bi što više ljudi došlo, podržavao nas je i davao nam slobodu. Tu smo se baš osjećali doma. I danas se toga rado sjetim i to mi jako jako nedostaje, kazao je Bruno Lončarić.

Vjeroučiteljica Marijana Medanić govorila je o »Razgovorima ugodnim« na Trsatu, koje je organizirao Emanuel Hoško, koji su se održavali jednom tjedno, a na kojima su se vjernici laici susretali i razgovarali o aktualnim vjerskim i društvenim pitanjima.

– Nemoguće je ukratko opisati širinu i snagu djelovanja fra Emanuela među laicima. Suradnja s njime mnogima je trsatske godine učinila nezaboravnima i danas ih prepoznajemo kao izuzetno vrijeme. Razgovori ugodni, svojevrsne tribine, imale su kontinuitet 12 godina, a njihov je idejni začetnik bio fra Emanuel. On ih je definirao kao razgovore i stalnu kršćansku formaciju utemeljenu na dobrom pripremljenim informacijama, rekla je Medanić te dodala kako je osobito razumijevanje pokazivao za obiteljske odnose.

Vjera nije ukras

– Bio je vrhunski pastoralac, nije prihvaćao vjeru kao ukras kojim se kite rođenje, vjenčanje i smrt, nego je tražio da vjera probudi ono što je dobro u čovjeku, kazala je Medanić.

Veronika Butorac kazala je da su tri čimbenika utjecala na pastoralni rad Emanuela Hoška: njegovo podrijetlo, pripadnost franjevačkom svjetovnom redu te društvena i povijesna zbilja u kojoj je stasao.

Na kraju okruglog stola Natalija Bogović pročitala je pjesmu koju je napisala u sjećanje na fra Emanuela. Na okrugli stol došao je i riječki nadbiskup Mate Uzinić, a prisustvovali su i mnogi prijatelji i suradnici pokojnog fra Emanuela.