Britanka na putu iz Južne Afrike do Engleske neplanirano zastala u Hrvatskoj

Dvokrilcem iz ’42. Tracey Curtis-Taylor prisilno sletjela na Krk

Slađana Vignjević

Pilotkinja Tracey Curtis-Taylor, u dvokrilnom avionu otvorenog kokpita, leti iz Južne Afrike na Otok u čast povijesnog leta Mary Health, zvane Lady Icarus, koja je 1928. prevalila put od Cape Towna do Londona



RIJEKA Bio bi to uobičajen prizor s riječkog aerodroma na Krku, maglovit i kišan prosinački dan, da uz suvremene avione na hrvatsko tlo ondje nije sletjela Britanka Tracey Curtis-Taylor koja je sliku vratila u tridesete godine prošlog stoljeća.


Njen dvokrilni avion Boeing Stearman, The Spirit of Artemis, izgrađen 1942. godine, otvorenog je kokpita pa je prisilno morala sletjeti zbog loših vremenskih prilika koje su je omele na putu iz Afrike prema Otoku. 


– Morala sam se na nekoliko dana zaustaviti na Krku radi loših vremenskih prilika i radi otklanjanja manjih tehničkih poteškoća na avionu. U odnosu na planirani završetak putovanja već kasnim deset dana, no nadam se kako ću prije Božića stići u Englesku, rekla nam je Tracey Curtis-Taylor, kojoj je pomoć pružio djelatnik zračne luke Andrea Žic.




Traceyjin put od Cape Towna prema Goodwoodu započeo je početkom studenog i to u čast povijesnog leta, onog Mary Heath, pionirke ženskog pilotiranja, prve žene koja je dobila dozvolu za komercijalne letove u Britaniji i koja je postala vijest medija diljem svijeta kada je 1928. godine, također u dvokrilnom avionu otvorenog kokpita, prevalila put od Cape Towna do Londona.



Prvi put sam u Hrvatskoj. U Rijeci se divno provodim, kušala sam vašu hranu i vino, odlični su, a vrijeme koristim i za kupnju darova. Jako mi se sviđa Rijeka, čak i kada kiša pada, rekla je Tracey.



Mary Health imala je nadimk Lady Icarus i bila je poznata kao britanska kraljica neba. Od velike slave gotovo je preko noći pala u zaborav, odala se alkoholizmu i skončala život u 42. godini života.


Kako njena priča, za koju Tracey kaže kako je uvjerljiva, a za Mary Heath da je bila »hrabra, romantična i avanturističnog duha što je danas rijetkost«, ne bi bila zaboravljena, odvažila se na sličan let. 


Takav let je, reći će 51-godišnja Tracey, zahtjevan fizički i logistički izazov budući da je avion dizajniran prije 70 godina te postiže maksimalnu brzinu od svega 95 kilometara na sat.


No, ovakva vrsta ekstremnog letenja je ono što Curtis-Taylor radi cijeloga života i za nju je 11 tisuća kilometara dug put raspoređen u 32 etape još jedna životna lekcija i avantura.


Let je planirala četiri godine. Ističe kako ne može letjeti dulje od četiri sata u komadu jer počne gubiti koncentraciju, a ne može trpiti dulje ni veliku buku. Rođena je Britanka, djetinjstvo je provela u Kanadi, dok je u svojim dvadesetima živjela na Novom Zelandu. Prvi put se okušala u letenju kada joj je bilo 16 godina. – Instruktor me se nije mogao riješiti, samo sam htjela letjeti. Rano sam shvatila čime se u životu želim baviti, kaže Tracey koja se susretala s predrasudom kako žene ne mogu biti dijelom vojnog zrakoplovstva pa je radila »samo« kao instruktorica letenja, a neko je vrijeme za vladine agencije snimala tlo iz zraka i mapirala podatke. U Veliku Britaniju vratila se 1997. godine i živi u Cambrigeu.

Kako se kamerama postavljenim na kokpitu aviona snima krajolik kuda prolazi, na koncu putovanja bit će montiran dokumentarac koji će sadržavati i arhivske snimke pilotiranja Mary Heath.