Sadili smo lozu svuda, u dolcu tete Rože, iza brda, u džepovima dobrih ljudi koji nisu prali muda… Pjevali su tako, i još uvijek pjevaju, Zoran Prodanović Prlja, Damir Martinović Mrle i ostali momci iz kultnog riječkog rock sastava Let 3.

Za potrebe ovog teksta, izostavimo ovoga puta sadnju loze i džepove dobrih ljudi, a fokus usmjerimo na dio stiha koji spominje tetu Rožu, definitivno najpoznatiju riječku tetu! U gradu na Rječini teško da postoji netko tko za spomenutu tetu Rožu nije čuo, a ona je u svijesti Riječanki i Riječana prvenstveno pospremljena kao sinonim za istoimeni kultni lokal, ali i kao naziv za autobusnu stanicu na sjecištu glavne Kumičićeve ulice koja vodi s Krimeje i na Krimeju, kao i drugih dvaju riječkih ulica – Kvaternikove ulice i Ulice Krimeja.

Spas u zadnji čas

Teta Roža, da pripomenemo za one koji možda ne znaju, stvarna je i sada već povijesna ličnost. Radi se o Roži Radić, prvotnoj vlasnici kuće u kojoj se, još od vremena Kraljevine Jugoslavije, na istome mjestu gdje i danas, nalazila zalogajnica i svojevrsno konačište. Dakle, Teta Roža jedan je od najstarijih, ako ne i najstariji lokal na području nekadašnjeg Sušaka, ali i čitave Rijeke! Govori nam tako Robert Svetić, današnji voditelj i koordinator kafića Teta Roža, pokazujući pritom originalan dokument koji dokazuje da je kuća 1927. godine uknjižena u tadašnje vlasničke listove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, no vjeruje se da je ona sagrađena još prije 20. stoljeća. I upravo zahvaljujući Robertu Svetiću, priča o Teti Roži, kao o jednome od najstarijih riječkih lokala, i dalje živi! Naime, Teta Roža otvorila je vrata posjetiteljima 1. kolovoza ove godine, a prije toga kafić je bio zatvoren barem godinu dana.

– Vlasnici prostora, Igor Brletić i Petra Samaržija, umalo su Tetu Rožu prepustili jednom poznatom trgovačkom prehrambenom lancu, no onda sam ja intervenirao i uvjerio ih da bi bila prava šteta kultni lokal pretvoriti u market. Drago mi je da su pristali i zato im se ovim putem želim zahvaliti što su odlučili poslušati me, ali i što su se, u financijskom smislu, odrekli dvostruko bolje ponude nauštrb tradicije, rekao je Robert Svetić i pojasnio zbog čega mu je Teta Roža posebno prirasla srcu.

– Tu sam naprosto odrastao. U mladosti sam živio svega nekoliko metara dalje od Tete Rože i uistinu bi mi bilo jako žao da je ova tradicija prestala. Cijeli život slušam »nađemo se desno od Tete Rože«. Jednostavno, ne postoji osoba koja ne zna gdje je Roža. Zato sam odlučio uzeti stvar u svoje ruke i preuzeti lokal, ispričao nam je Robert Svetić, koji je ujedno i voditelj Romeo bar & Juliet caffea na Trgu šišmiš u Starom gradu, kao i The Grizzli Garden Puba na Trsatu.

Korjenita transformacija

Otkada je preuzeo Tetu Rožu, ona je doživjela korjenitu transformaciju svojeg interijera, o čemu ponajviše svjedoče oslikani zidovi, stolovi, stolice i drugi detalji. Robert želi naglasiti primorski, odnosno kvarnerski štih unutar lokala, ali i zadržati nekadašnji urbani, industrijski, ponajviše rokerski stil.

– Otkada smo Rožu ponovo otvorili i preuredili, podigli smo kvalitetu usluge i obogatili našu ponudu. U lokalu poslužujemo kavu vrhunske kvalitete, a cilj je i dodatno obogatiti ponudu piva, tako da lokal poprimi pubski karakter. Želja mi je podići lokal na razinu nekadašnjeg kultnog okupljališta rockera i ljubitelja kvalitetnih, alternativnijih glazbenih izričaja. Naravno, u planu je i organizacija »live« svirki, pretežito blues, rock, jazz usmjerenja, ističe Robi, a nije mu strana niti pomisao o organizaciji raznih drugih manifestacija – od književnih i kulturnih večeri, pa sve do umjetničkih izložbi.

Za velike planove, bitno je imati i kvalitetne suradnike, pa tako Robertu pomoć u ostvarenju njegove vizije svakodnevno pružaju Martina Blašković i Stela Fumić, djevojke koje uz njega čine vodstvo lokala.

Must visit

Također, Robi nam je otkrio i da mu je velika želja od Tete Rože postepeno napraviti lokal koji bi se mogao pronaći na turističkoj karti Rijeke, kao svojevrsno turističko – kulturno odredište u koje bi dolazili posjetitelji iz nama stranih, udaljenih krajeva.

– Volio bih da ljudi mogu doći i vidjeti kako izgleda jedan od najstarijih, ako ne i najstariji lokal u Rijeci. Isto kao što u Dublinu postoji kultni The Temple Bar u koji svi zalaze upravo zato što je najstariji u Dublinu, tako bi i Teta Roža bila lokal koji bi se na turističkim kartama pojavljivao pod svojevrsnom oznakom »must visit«. U tom kontekstu, u planu nam je napraviti i povijesni »timeline« na jednom od zidova lokala, a na kojemu bi onda posjetitelji mogli vidjeti i pročitati neke od ključnih događaja u povijesti Rijeke, kao i te iste događaje potom smjestiti u širi europski i svjetski kontekst, zaključuje Robert Svetić, a nama ne preostaje drugo nego mu poručiti – sretno, Robi!