: »Komadi« su otvorili turnir / Snimio R. BRMALJ
Skupile su se poznate ekipe - od domaćih »Kekovih Kamova«, do glavnih zvijezda »Opatijskih kukala« koji su već treću godinu za redom došli podržati ovu akciju. Ove godine prijavila se i ženska ekipa »Komadi«
povezane vijesti
RIJEKA Drž, ne daj, bliže…, uzvici su koji asociraju na mnoge sportove i aktivnosti, ovisno o tome kako provodite slobodno vrijeme. U današnjem slučaju radilo se o najpopularnijoj ljetnoj igri na Jadranu jer je na plaži Sablićevo, na Pećinama, održan treći humanitarni turnir u piciginu »Dobri Kamov«.
Sudjelovalo je šest ekipa, a svi prihodi bit će donirani Udruzi Svjetionik iz Rijeke, za rehabilitaciju i edukaciju djece i mladih s posebnim potrebama.
Ovu lijepu humanitarnu akciju organizirali su Sandi Basić i Haris Tančica, a Sandi Basić je istaknuo kako je važno pomoći, a što je dobro učiniti i kroz zabavu.
Skupile su se poznate ekipe – od domaćih »Kekovih Kamova«, do glavnih zvijezda »Opatijskih kukala« koji su već treću godinu za redom došli podržati ovu akciju.
Ove godine prijavila se i ženska ekipa »Komadi« koja je prva u plićaku probila led. Članicu ekipe »Komadi« Moranu Drakulić uhvatili smo prije ekipnog ulaska u more.
Dobri Kamov: »Komadi« u akciji / Snimio R. BRMALJ
– Veoma mi je drago što postoje ljudi koji organiziraju ovakve stvari i nadam se da ćemo i drugdje vidjeti s istim humanitarnim ciljem, rekla je.
Mario Sušanj iz »Opatijskih kukala« kaže kako se »Kukali« uvijek raduju pozivu jer vlada odlična atmosfera i jer je humanost osnovni cilj okupljanja. Kad nije u moru, Sušanj je epidemiolog pa je ponešto savjetovao i organizatore, a »Kukali« su, naravno, nastupili u tradicionalnim kupaćim kostimima, replikama onih iz 19. stoljeća.
Dobri Kamov: Kukali na Pećinama
Okupljeni na plaži »natjecatelje« su podržali pljeskom i današnji dan doista je dokaz da humanitarci i picigin idu ruku pod ruku.
A kako bi Janko Polić Kamov, čije ime nose kafić i turnir, reagirao na ovo događanje i ovo pisanje? Možda bi psovao, želio novinaru polomiti pero i sažgati hartiju, a možda bi mu bilo i drago, tko zna. No, ipak vjerujemo u potonje, jer posebne su pjesničke duše. Završimo zato ovaj izvještaj njegovim stihovima: »Laka ti noć, Mojsije; ja idem – zove me sunce.«
Dobri Kamov: Publika kakva se samo poželjeti može / Foto R. BRMALJ
