Nasušna potreba

Dom za dementne osobe na Bulevardu u samo osam mjeseci opravdao postojanje. Gotovo je stalno popunjen

Mirjana Grce

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Riječ je o specijaliziranoj socijalnoj ustanovi koja u cjelodnevnom boravku može primiti 15 osoba, a u skorije vrijeme u planu je i otvaranje stacionarnog smještaja za 18 korisnika



RIJEKA – Dom za osobe s demencijom na riječkom Bulevardu otvoren je 30. listopada prošle godine i to pružanjem usluge cjelodnevnog boravka, dok u skorijoj budućnosti planira otvoriti i stacionarni smještaj. Riječ je o specijaliziranoj socijalnoj ustanovi, kakva je u Rijeci i cijeloj Primorsko-goranskoj županiji bila neophodna, što su potvrdili već prvi mjeseci njezinog rada. Cjelodnevni boravak Doma ukupno može primiti 15 korisnika, i cijeli je njegov kapacitet gotovo stalno popunjen.


Senzorna soba


Prema riječima ravnateljice Doma Kristine Klanac Badovinac, cjelodnevni boravak je prva faza cijelog zahtjevnog projekta Doma za osobe s demencijom.


– Cjelodnevni boravak je neko vrijeme imao i listu čekanja, no sada liste čekanja nema. U planu je otvaranje stacionarnog smještaja za 18 korisnika, i nadamo se da će to biti u skorije vrijeme. U međuvremenu, u rujnu ćemo otvoriti senzornu sobu za korisnike, koju smo opremili sredstvima Hrvatskog Caritasa. Planiramo otvoriti i savjetovalište u kojem će psiholog i socijalna radnica pružati psiho-socijalnu podršku oboljelim osobama i njihovim obiteljima, objasnila je Klanac Badovinac.




Dom je smješten u zgradi Riječke nadbiskupije u neposrednom susjedstvu crkve sv. Ćirila i Metoda, i djeluje kao ustanova nadbiskupijskog Caritasa. Riječka nadbiskupija je prije nekoliko godina tu zgradu ciljano, upravo za tu namjenu potpuno adaptirala, po pravilima struke uredila i opremila za skrb o osobama oboljelim od demencije.


Dnevni raspored


Svakog dana, osim vikendima i praznicima, boravak radi od 7 do 17 sati, osiguravajući oboljelim osobama svu potrebnu skrb: tri obroka, brigu o zdravlju te njegu onima kojima je potrebna, fizikalnu terapiju, sadržajno provođenje vremena, socijalnu skrb. Cjelodnevni boravak je u svakom smislu velika pomoć i obiteljima jer s povjerenjem mogu povjeriti svog oboljelog člana, mogu raditi svoj posao, lakše organizirati obiteljski život. Sve to iščitali smo i iz dnevnog rasporeda cjelodnevnog boravka, kako nam ga je približila medicinska sestra s. Marijela Ivana Nikolić.


– Dom pruža kvalitetnu stručnu uslugu, i ima nadstandardni broj stručnih djelatnika, četiri osobe različitih zdravstvenih i socijalnih struka. Za to smo posebno zahvalni riječkom nadbiskupu Mati Uziniću koji je podržao i potrebni nadstandard, zapravo bez njegova zauzimanja projekt Doma ne bi uspio. Rad Doma je pomno strukturiran, što je za osobe s demencijom jako važno jer im daje osjećaj sigurnosti. Svakodnevno svjedočimo kako korisnici dobro po toj strukturi funkcioniraju, dobro se snalaze i dobro se osjećaju. Ključ koji u ovom domu otvara sva vrata je ljubav. Bez ljubavi se ovdje ne može raditi. Cjelodnevni boravak – dakle izvaninstitucionalna skrb – pokazao se najboljim za osobe oboljele od demencije jer korisnici i dalje žive u svojoj obitelji. To se pokazalo najboljim za stagniranje bolesti, a uz to obitelj korisnika može funkcionirati, poručila je ravnateljica Klanac Badovinac.


Građani neinformirani


Socijalna radnica Gordana Kljujić izdvojila je da – iako je kapacitet cjelodnevnog boravka popunjen – ima dojam da građani PGŽ-a nisu dovoljno informirani o njegovom djelovanju, o njegovoj dobrobiti za korisnike i njihove obitelji.


– Sve obitelji koje su svog oboljelog člana povjerile cjelodnevnom boravku, zadovoljne su i zahvalne, imaju sigurnost i povjerenje. Vidimo da se ljudi teško odlučuju na taj korak, ali kada se odluče pitaju se zašto to nisu prije učinili, analizirala je Kljujić.


Kako dobiti mjesto u domu


O Domu za osobe s demencijom zainteresirane obitelji mogu se informirati putem telefona 051/569-503 kao i osobno, kako bi dobili sliku o Domu i njegovu radu. Za dobivanje mjesta u Domu trebaju se obratiti riječkom Zavodu za socijalni rad, donedavnom Centru za socijalnu skrb.


– Ovaj Dom je socijalna ustanova. Dio cijene cjelodnevnog boravka – ovisno o prihodima obitelji korisnika, odnosno njegovog kućanstva – plaćaju korisnik i njegova obitelj, što utvrđuje Zavod za socijalnu skrb. Ostali dio cijene smještaja podmiruje Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Imamo korisnike kojima Ministarstvo u potpunosti plaća cjelodnevni boravak kao i korisnike koji plaćaju punu cijenu, 553,70 eura. Dakle cijena ovisi o socijalnom statusu obitelji korisnika, a sve to utvrđuje Zavod za socijalnu skrb s kojim imamo izuzetno dobru suradnju, objasnila je socijalna radnica Kljujić.


Grad Opatija kao primjer


Riječki Dom za osobe s demencijom je, koliko je poznato, jedini takav specijalizirani dom u Hrvatskoj.


– U nekim domovima za starije osobe postoje odjeli za osobe oboljele od demencije, ali specijaliziranog samostalnog doma za osobe s demencijom, osim našeg, u Hrvatskoj nema. Ovaj Dom je zaista skup projekt, i zato ima nekoliko izvora financiranja. Zahvalni smo svima koji ga sufinanciraju: Primorsko-goranskoj županiji, Gradu Rijeci, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Riječkoj nadbiskupiji koja je vlasnik Doma, Hrvatskom Caritasu i Gradu Opatiji. Dom je sufinancirala i Američka biskupska konferencija, bez čije pomoći ne bismo mogli djelovati. Opatija, kao mali grad koji pomaže rad Doma, može u tom smislu biti primjer svim ostalim malim gradovima i općinama ovog kraja kojima je cjelodnevni boravak po udaljenosti dostupan. Svi bi se trebali uključiti bar malim sufinanciranjem jer i njihovi stanovnici, kad imaju potrebu, gravitiraju ovom domu, poručuje ravnateljica Klanac Badovinac.