Rad je posvećen dragoj mi osobi, šogorici Anđelki, koja nas je prerano napustila, te će biti prodan u humanitarne svrhe. Sav novac od prodaje bit će uplaćen udruzi »Nismo same« koja pomaže oboljelima od raka, kaže autor makete Josip Maršić
povezane vijesti
- Opatija bi mogla vratiti Kantridu na kartu stadiona u Supersport HNL-u. Licenca ne bi smjela biti problem
- Mišković o “čekanju papira”: ‘Razmišljati o 2030. kao godini otvorenja stadiona Kantrida danas je čista utopija’
- Razgovarali smo s legendarnim krilom Rijeke Damirom Desnicom: “Ovacije nisam čuo, ali sam osjetio”
RIJEKA – Bolja bi bila jedino da je torta, jedan je od komentara s kojim će se mnogi složiti kad pogledaju 55x35x20 centimetara veliku maketu Stadiona »Kantrida«, na kojoj je inženjer elektronike Josip Maršić radio stotinjak sati, a koja će biti ponuđena na humanitarnoj aukciji u korist udruge »Nismo same«.
– Nakon studija u Zagrebu u sklopu projekta »Erasmus+« živio sam godinu dana u Beču, te sam volontirao u jednom privatnom dječjem vrtiću gdje sam klincima izrađivao igračke od drva i kartona. Nakon toga sam često majci radio ukrase za kuću, pa sam pomišljao da se počnem time baviti, ali aktivnije sam se posvetio maketarstvu tek prije dvije godine, zbog dosta slobodnog vremena. Istovremeno sam se educirao o raznim tehnikama, pa sad već mogu napraviti i puno kompliciranije stvari, kao što je moj najnoviji rad Stadion »Kantrida« u Rijeci, kaže Josip iz Marije Bistrice koji se zbog posla preselio u Njemačku, u München, gdje već šestu godinu radi u BMW-ovom razvojnom i inovacijskom centru, a u slobodno vrijeme izrađuje makete.
– Do nedavno javnost baš i nije znala za moj hobi, no kad sam na Facebooku objavio slike Kantride, netko od mojih prijatelja ih je podijelio i maketa je u Rijeci postala pravi hit. Ima jako puno pozitivnih komentara, raznoraznih poslovnih ponuda, a veliko je i zanimanje u vezi prodaje, otkriva Josip, koji je na Kantridi bio nekoliko puta kao navijač Dinama, a ideja da napravi riječki stadion u malom rodila se dok je šetao s djevojkom po zidinama.
Otežana isporuka
– Rad je posvećen dragoj mi osobi, šogorici Anđelki, koja nas je prerano napustila nakon duge i teške bolesti, te će biti prodan u humanitarne svrhe. Sav novac od prodaje bit će uplaćen udruzi »Nismo same« koja pomaže oboljelima od raka. Njezina je želja bila da se novci namijenjeni za lampione i vijence radije uplate na račun Udruge, pa se tu rodila ideja da njoj posvetim maketu i prodam ju u tu svrhu. I majka mi je već duže vrijeme onkološki bolesnik, pa sam upoznat s radom Udruge i ne sumnjam da će novac završiti u dobrim rukama. Početak aukcije ću objaviti na svojoj Facebook stranici »World Stadiums – Cardboard Art«, jedino što živim u Njemačkoj i to mi trenutno otežava isporuku zbog korone i propisanih pravila. Maketa će biti u staklu i osvijetljena, a na području Hrvatske, Njemačke, Slovenije i Austrije mogu ju osobno isporučiti onom tko ponudi najveći iznos.
Za izradu maketa Josip uglavnom koristi stvari koje bi inače završile u smeću, a to su boce, kutije, karton, papir, čačkalice, štapići, folije, sve ono što mu može poslužiti.
Zahtjevna tatina klet
– Nema nekih velikih troškova što se tiče izrade, jedino što kupujem su boje, ljepila i neki modelarski proizvodi. Uz makete izrađujem i druge predmete, kao što su unikatne stolne lampe za koje također koristim ono što bi inače završilo u otpadu. Za izradu neke zahtjevnije makete potrebno mi je oko 50 do 100 sati, što ovisi o mjerama makete i sitnim detaljima. Od svih maketa kojih sam izrađivao, najzahtjevnija mi je bila ona tatine kleti, jer sam želio da bude ista do najsitnijeg detalja, pojašnjava Josip, koji još nije dovršio Stadion »Maksimir«, s kojim je sve ustvari počelo.
– Počelo je na nagovor prijatelja da izradim maketu Stadiona »Maksimir« na kojoj mi je ostalo još nekoliko detalja za napraviti. Budući da sam veliki zaljubljenik u nogomet, zanimljiva mi je ta tematika, pa mi je cilj izraditi cijelu kolekciju maketa stadiona iz cijelog svijeta. Tako trenutno »gradim« jedan meksički stadion, a uskoro ću početi Olimpijski stadion u Münchenu i Poljud. Radim ih više odjednom jer mi nekad treba duže vrijeme da pronađem neki određeni materijal koji mogu koristiti.