Kakva će biti budućnost novog riječkog "3. maja", ovisit će isključivo o tome hoće li se uspjeti osigurati kvalitetni ugovori / Foto M. LEVAK
Plan spasa trećemajskih navoza sličan je modelu koji se primijenio u pulskom brodogradilištu, ali uz jednu razliku
povezane vijesti
- Riječki škver u devet mjeseci udvostručio lanjski gubitak. Dug dobavljačima je sad čak 17 milijuna eura
- 3. maj i Uljanik u stečaju sklopili milijunski posao. Nizozemci kupili dionice inotvrtki USS 12 i USS 13
- Završili tjedni neizvjesnosti u “3. maju”, Kanađani keširaju milijune da konačno dobiju svoj brod
Nakon deset milijuna eura vrijedne dokapitalizacije, provedene kroz unos materijalne imovine brodogradilišta, ovaj tjedan bit će imenovan novi sastav Nadzornog odbora trećemajske tvrtke-kćeri. Neće tu biti nikakvih iznenađenja jer bi, prema usuglašenom prijedlogu odluke, zadaću nadzora i kontrole poslovanja “3. maja Rijeka 1905” na mandat od četiri godine trebali preuzeti sadašnji članovi NO-a matičnog društva koji čine Robert Blažinović, v. d. ravnatelja Uprave za industriju, poduzetništvo i obrt resornog Ministarstva gospodarstva, Juraj Šoljić, Florian Sedmak, Damir Popov i Damir Dumančić.
Skupština tvrtke-kćeri na kojoj će se imenovati novi sastav NO-a sazvana je za 16. kolovoza, dok će se konstituirajuća sjednica održati dan poslije, a isti dan planirana je i sjednica NO-a matičnog društva, doznajemo od predsjednika NO-a “3. maja” Jurja Šoljića. Na upit je li se odmaklo korak naprijed i po pitanju osobe koja će operativno voditi “3. maj 1905”, Šoljić je odgovorio kako još uvijek traju konzultacije oko izbora osobe koja bi trebala preuzeti direktorsku funkciju. I mimo ovog kadroviranja, pred članovima nadzornih odbora u oba društva podosta je drugih tema i otvorenih pitanja koja trebaju protresti iz hodograma aktualnog programa restrukturiranja.
Inicijalni korak
S obzirom na to da je sva značajnija trećemajska imovina, prvenstveno u vidu strojeva, opreme i dizalica, dakle svega onog što jedno brodogradilište čini brodogradilište, prenesena na povezano društvo, između matice i “3. maja 1905” morat će se urediti i regulirati budući međusobni odnosi, zasigurno kroz nekakav sporazum o poslovnoj suradnji, a tu je i pitanje koncesije. Ostaje za vidjeti hoće li će se za prvo vrijeme, dok “3. maj” završi izgradnju novogradnje 527 za kanadsku Algomu, ići s režimom potkoncesije za tvrtku-kćer ili će se odmah ići s prijenosom koncesije na to povezano društvo.
Kakva će biti budućnost novog riječkog “3. maja”, ovisit će isključivo o tome hoće li se uspjeti osigurati kvalitetni ugovori. Prebacivanje gradnje dva pontona za “Viktor Lenac” dobar je start, ali to je ipak samo prvi inicijalni korak koji će se brzo ispuhati, ne popuni li se knjiga narudžbi drugim poslovima. Slučaj Uljanika 1856, nažalost, pokazao je da bez kvalitetne zaposlenosti kapaciteta, s dobro posloženom organizacijom posla koja će jamčiti pozitivnu uravnoteženost prihoda i rashoda, zamišljeni novi počeci brodogradnje kratkom se roku vrate na “stare” postavke.
U svega tri i pol godine poslovanja, kumulirani gubici “pojeli” su blizu 10 milijuna eura, odnosno gotovo trećinu kapitala s kojim je startalo pulsko društvo. Od (pre)cijenjenih 27,6 milijuna eura, koliko se prije nešto više od godinu dana procjenjivalo da na tržištu vrijedi većinski udjel u Uljaniku 1856, sada je već pitanje hoće li i ova, druga javna dražba, koja bi se trebala održati 21. kolovoza, sada za upola manju cijenu, biti otkazana zbog nepostojanja interesa kod potencijalnih ulagača.
Dva procesa
Plan spasa trećemajskih navoza sličan je modelu koji se primijenio u pulskom brodogradilištu, ali uz jednu razliku koja bi se mogla pokazati od bitnog značaja. Dok je novi Uljanik startao nakon gotovo dvije godine potpune zamrlosti pogona i navoza, u slučaju “3. maja” prijenos poslovanja na tvrtku-kćer odvija se prije otvaranja stečajnog postupka nad matičnim društvom. To jest kompliciraniji put jer se vode istovremeno dva procesa, ali su i bolji izgledi za uspješniji start tvrtke-kćeri koja, bude li se sve optimalno odvijalo, ne bi smjela imati praznog hoda i time generirati nepotrebne troškove. Taj prijelaz prebacivanja djelatnosti ima i svoj rok koji je vezan uz završetak izgradnje novogradnje 527, samoiskrcavajućeg broda za prijevoz rasutih tereta. Ta novogradnja neće se prebacivati na tvrtku-kćer, završit će ga, kako je i ugovoreno, matični “3. maj” koji bi se nakon toga prepustio stečaju s obzirom na kumulirani gubitak od 201,5 milijuna eura, koji je najvećim dijelom proizašao iz poslovanja pod Uljanik grupom. Ta novogradnja još je u fazi gradnje i opremanja na navozu što ostavlja dovoljno vremena da se tvrtka-kćer “3. maj 1905” osovi na noge i ugovori nove poslove.