RIJEKA  Jedina alternativa zatvaranju Centra za gospodarenje otpadom Marišćina je hitna i cjelovita uspostava odvojenog prikupljanja biorazgradivog i problematičnog kućnog otpada što je ionako zakonska obveza. Tom promjenom na Marišćinu bi, umjesto smeća, počeo pristizati suhi otpad, bez nesnosnog smrada sa svim uključenim poznatim i nepoznatim zagađenjem što ga već godinama trpe građani Marčelja i Viškova, poručuju stručnjak Domovinskog pokreta za zaštitu okoliša dr. Slaven Dobrović i povjerenica za Primorsko-goransku županiju dr. Carla Konta.

Time bi se, navode, stekli uvjeti da iz skupog centra za gospodarenje otpadom počne izlaziti sekundarna sirovina za kružno gospodarenje otpadom, umjesto goriva iz otpada i inertiziranog ostatka za odlaganje, što je, smatraju, potpuno promašeno rješenje i koncept.

– Dakle, rješenje je uspostava sustava odvojenog prikupljanja biootpada s kompostiranjem, zbrinjavanje kućnog opasnog otpada kroz već postojeća slabo posjećena reciklažna dvorišta i tehnološka adaptacija centra iz obrade smeća u obradu suhih reciklabilnih tvari. Ta promjena uklanja smrad i zdravstvenu ugrozu, smijemo je nazvati tehnološko-konceptualnom adaptacijom sukladno Europskom zelenom planu i jedino ona ide u smjeru većeg recikliranja otpada uz prihvatljive troškove. Sve drugo nastavak je agonije za građane u okolici i produljenje nacionalne sramote zbog pogrešnog trošenja europskog i nacionalnog javnog novca za komunalnu infrastrukturu, ocjenjuju Dobrović i Konta te ističu pitanje odgovornosti »svih onih koji su uporno, ne obazirući se na upozorenja«, ustrajali na krivom rješenju s očito golemim ekološkim, zdravstvenim i financijskim posljedicama«.

– Jesmo li kao društvo uopće spremni učiti iz vlastitih pogrešaka ili je koruptivno klijentelistički mehanizam ugrađen u naše upravljačke strukture toliko jak pa se bez obzira na tragično iskustvo Marišćine uporno i dalje priprema Lučino razdolje, Biljane donje, Babina gora, Lećevica, Piškornica i slični na smeću koncipirani centri? Sve njih krasi iznimno visoka cijena i bogato plaćena dokumentacija u kojoj se tvrdi kako štetnih utjecaja neće biti. Naravno da se smrad, kao konstanta rada postrojenja ne spominje, to je valjda tek subjektivni osjećaj pojedinaca, a nikako dokaz o štetnom utjecaju, kako naš resorni ministar kaže, poručuju Dobrović i Konta.