I trideset godina djelovanja razlog je za feštu, ali kad se ta brojka popne na 130 godina i to još neprekinutih, e to je već prava svečanost. Hrvatsko glazbeno društvo Zvijezda Danica iz Kraljevice ove godine slavi taj lijepi jubilej, a mi smo ih posjetili u njihovim prostorijama u Dvorcu Nova Kraljevica da čujemo što ima novoga, a i »staroga«, valja se osvrnuti na tako dugu tradiciju. Drugo su najstarije glazbeno društvo s neprekinutim nizom djelovanja u Hrvatskoj, jedini stariji od njih, a da nisu imali pauzu, je Hrvatsko pjevačko društvo »Slavulj« iz Petrinje.

HGD Zvijezda Danica broji 35 aktivnih članova, a mi smo razgovarali s predsjednicom Društva Dubravkom Poljanšek, dirigentom Franom Frletom te pjevačima Veronikom Kašić, koja je prije dvije godine proslavila 55 godina pjevanja u Društvu te Diegom Rodinom koji se Zvijezdi Danici pridružio lani, a svojim je zalaganjem i glazbenim umijećem već zaslužio solo-dionicu u oratoriju, pasionskoj baštini, koji su izvodili ove korizme. No, »in medias res«, pitamo naše sugovornike, koja je tajna uspjeha, ključni sastojak da se Društvo održalo svih ovih godina. Dubravka Poljanšek reći će – mudrost rukovodstva.

– Sve moguće ratove smo prošli. I režime. Ali mudro rukovodstvo zbora je reklo »caru carevo, a Bogu Božje«. Tako se nakon Drugog svjetskog rata pjevalo i »borbene«, ali i jako domoljubne pjesme »U boj, u boj« iz Zrinskog. Nikad se nije zapostavljala hrvatska glazbena baština, koju i danas u inozemstvu uvijek prezentiramo i na taj način širimo našu kulturu, govori Dubravka Poljanšek. Zvijezdu Danicu osnovao je 1894. godine Kraljevičanin Ivan Jakovčić Hijacintov nakon što je glazbenu izobrazbu stekao u Rijeci. Pravila su pjevačkog društva odobrena spomenute godine, a nešto kasnije formiran je i tamburaški zbor koji je skoro uvijek nastupao pod njegovim vodstvom. Koncerte su imali u Kraljevici, ali i drugdje, na primjer, na otvorenju Narodnog doma u Bakru. Zbor je bio povezan i s drugim društvima koja su djelovala u Kraljevici, kazališnim, kulturnim…

Foto S. Drechsler

– Kraljevica je uvijek bila kulturno središte. Nikad nismo bili pod Talijanima i uvijek smo bili tampon-zona u kojoj se njegovao hrvatski jezik. U Kraljevicu su dolazili ljetovati Šenoa, Matoš, Krleža, Cesarec… Također, vrlo je zanimljivo što smo pronašli u starim spisima, Zlatko Baloković, kasnije svjetski violinist, koji je svirao u New Yorku, Metropolitanu, održao je 1911. godine koncert u Kraljevici kao mlad glazbenik koji je tek krenuo sa svojom karijerom. Također, bio je još čuveni koncert Zvijezde Danice na kojem je prisustvovao i Ivan pl. Zajc, a na kojem je Viktorija Kosić pjevala solo. Zajc je bio toliko oduševljen njenom izvedbom i izvedbom Zvijezde Danice da je napisao našu poputnicu, našu himnu, opisuje Dubravka Poljanšek.

Foto S. Drechsler

Zajčeva poputnica

Taj je koncert održan u čitaonici u Kraljevici, s kojom je zbor njegovao dugogodišnju povezanost. Čitaonica je osnovana 1861. godine kada se borilo protiv »mađarona«. U čitaonici je nastupalo i kraljevačko kazališno društvo koje je izvodilo predstave i igrokaze, a tu je bio i tamburaški orkestar.

Foto S. Drechsler

– Sve je bilo povezano s grofom koji je sagradio zgradu hotela u kojem je kasnije bila ortopedska bolnica, gdje je on dovodio elitu iz Beča na ljetovanje. Također je izgradio kupalište s kabinama na Oštru. To je bilo prvo kupalište na Jadranu, imali su kupališnog liječnika, a to je bio doktor Kosić, suprug Viktorije Kosić koja je pjevala solo na koncertu 1911. godine. Kraljevica je u ono doba bila plodno tlo za razvoj kulture, govori Dubravka Poljanšek.

Uključuje se u razgovor i Frane Frleta koji tumači što je to poputnica. Kako samo ime kaže, to je pjesma »za po putu«, koja se mogla uzeti kao himna.

Foto S. Drechsler

– To što nam je Zajc napisao poputnicu je ogromna čast. Ne znam s kim bih to danas usporedio, teško je danas pronaći umjetnika poput Zajca. Poputnica je bila četveroglasna zborska skladba napisana u dvije strofe. Dosta je zahtjevna za otpjevati, ali je skladba koja je obilježila daljnji razvoj ovoga zbora, jer se pjevala u svim režimima, iako se u tekstu ističe »hrvatski dom«, »za Hrvatsku« i slično, govori Frane Frleta.

Podsjeća i kako je Zvijezda Danica djelovala nakon Drugog svjetskog rata.

– Nakon što je došao novi režim, zbor je to vrlo elegantno riješio, postali su Radničko kulturno umjetničko društvo imenom, a sve je drugo ostalo isto. Kad je došla 1971., profesor Zdravko Gudac je u jeku hrvatskog proljeća promijenio ime u Hrvatsko glazbeno društvo, govori Frleta.

Dubravka Poljanšek dodaje kako se zbor uvijek odazivao na sve manifestacije na koje su ih zvali.

– Pjevali smo i kad je Tito došao u kraljevički škver i kad je Tuđman bio na Grobniku i držao svoj poznati govor, kaže.

Frane Frleta dodat će kako je Zvijezda Danica prilično univerzalno društvo, jer je u Kraljevici sva izvedbena kultura počivala na njihovim temeljima.

Privatni album

– Kroz povijest je to bilo i kazališno društvo koje je kasnije preraslo u dramsku skupinu, a postojala je i limena glazba, kao i razne izvedenice ovog zbora. I dan-danas je tako. Imamo sekciju glazbenog tečaja dječjeg zbora, a dijelimo i članove s ostalim vokalnim skupinama, klapama, koje djeluju u Kraljevici te se oni koriste našim prostorom što je normalno i prirodno, reći će Frane Frleta.

Zbor i brodogradilište

Za veliku obljetnicu pripremaju proslavu koja će početi u drugoj polovini godine, a za sad mogu najaviti koncert sredinom srpnja pod nazivom »Delali smo brodi kantajuć«. Naslov koncerta sugerira neraskidivu vezu između zbora i brodogradilišta koje ove godine slavi 295 godina od osnutka. Jako je puno radnika iz svih sfera brodogradilišta pjevalo u Zvijezdi Danici, a i financijski su pomagali zbor u ona zlatna vremena. Na svakom porinuću broda pjevao je zbor i to je bila uzajamna podrška.

– Treba proslaviti tu veliku godišnjicu brodogradilišta koja će za pet godina biti stvarno ogromna. Naslov koncerta »Delali smo brodi kantajuć« nije nov, on je bio i prije 15 godina, kada smo slavili 115 godina zbora, no ovoga puta u potpuno novom ruhu. Bit će slično onome od prije pet godina kada smo personificirali Zvijezdu Danicu, kada je »ona« pričala o svom životu, anegdotama, kao stara gospođa puno mladosti. Ove će godine to biti malo drugačije, osvrt na povezanost zbora, ne samo s brodogradilištem nego i s brodom. Brod mora imati posadu i ide po svijetu, ali nosi jednu sigurnost. Mnogim obiteljima predstavlja egzistenciju. Tako je simbolika gradnje broda i gradnja ovoga društva kroz životni proces, govori dirigent. A kako izgleda sadašnjost zbora? Pasionska im je baština jako važna, imali su dva lijepa gostovanja u Padovi i Rimu, s unikatno pasionskom glazbom koju su uobličili u koncert. No, da ne bi bilo, ne pjevaju samo crkvenu glazbu, naravno, repertoar je vrlo raznolik, od klasične glazbe, pa do suvremene, popa, obrada popularnih zabavnih pjesama, a i istarskog i primorskog glazbenog izričaja, koji također zauzima jako važnu poziciju u njihovu repertoaru.

Privatni album

– Izvodimo obrade tradicijskih pjesama, stilizirane u duhu istarsko-primorskog glazbenog izričaja. Sudjelujemo i na smotri zborova »Naš kanat je lip« koji se ove godine održava u 52. izdanju. Mi smo nastupili na svima, osim možda na jednoj ili dvije smotre. To je isto jedno sjajno prijateljstvo i suradnja koja traje godinama, govori Frane Frleta. Ističe dobru suradnju s Gradom Kraljevicom.

– Gradska uprava nam stvarno stoji iza leđa godinama, pomaže, zahvaljujući njima imamo ove divne prostorije u Dvorcu Nova Kraljevica. Malo koji zbor ima ovakve uvjete. Mislim da mi na najbolji mogući način vraćamo gradu, jer ovaj prostor time živi. Imamo probe dva puta tjedno, a tu su još i dvije klape, glazbeni tečaj, dječji zbor, kaže Frleta.

Nepokolebljivi duh

On dirigira zborom proteklih šest godina, no zapravo je cijeloga života zapravo u zboru. Dvadeset godina zbor je vodio i njegov pokojni otac Ivica. Također, njegova obitelj s mamine strane je jako vezana uz zbor, u njemu su pjevali i nona i nono, a kad bi se išlo proučavati, sudjelovanje njegove obitelji seže sve do osnutka Zvijezde Danice. Nije to zanemarivo. Jer, Zvijezda Danica kroz povijest je najviše cvjetala kada su je vodili domaći dirigenti. Dobro je poznavati običaje i ljude, jer Kraljevica ima svoj duh koji je nepokolebljiv, koji ponekad može biti malo i letargičan, ali ipak prevlada dinamičnost. U umjetničkom smislu dirigent i voditelj zbora može biti svatko, ali za životni dio, potrebno je poznavati duh mjesta, reći će Dubravka Poljanšek.

– Imali smo puno stručnih dirigenata, no nedostajala je povezanost sa zajednicom. To može samo onaj tko poznaje sredinu, kaže. Taj nepokolebljivi duh isplivao je na površinu i 2021. godine kada se događanja nisu smjela organizirati u zatvorenom prostoru zbog ograničenja koja je država uvela zbog koronavirusa, a slavila se 135 godišnjica mesopustara. No, Zvijezda Danica svejedno je vani, po vrlo jakoj buri, održala koncert. A jedan od članova novije generacije koji nastavlja zborskim nepokolebljivim stopama je i Diego Rodin, student riječkog Pravnog fakulteta koji je od nekoliko sramežljivih tonova na početku postao vrlo kvalitetan bariton, reći će Frane Frleta.

I Diegova je obitelj generacijski povezana sa zborom, nona pjeva, kao i njegov otac.

– Nona je stalno govorila o zboru, no nekako se nisam odlučio priključiti do lani, kada je zboru pristupio i jedan moj prijatelj koji me pitao da idem s njim da ne bude sam. I, evo, došao sam. Jako mi se svidjela atmosfera, povezao sam se i drago mi je što pjevam. Zapravo me i jest cijeloga života zanimalo pjevanje u zboru, ali nikada nisam imao vremena ili jednostavno bio u poziciji da dođem. Sad se pružila prilika i tu sam, govori Diego Rodin.

Foto S. Drechsler

Ne grizemo

Frane Frleta dodaje da je solo-dionica koju je nedavno dobio posve zaslužena.

– Unatoč teškom studiju redovit je i glazbeno vrlo kvalitetan. Mislim da je Diego dobar primjer kako mladi također mogu sudjelovati u razvoju kulture svoga grada. Trenutno imamo sedmero mladih koji su redoviti i to je dobro. Da bi zbor opstao, potrebni su mladi, a ja smatram da smo trenutno okrenuti mladom čovjeku i da se tako razmišlja. Svim mladima su vrata Zvijezde Danice otvorena te svoj rad sve više prilagođavamo tekovinama modernog društva, što su mnogi zborovi zaboravili napraviti, opisuje Frleta. Dodaje kako se osjeti pad kulturnog amaterizma među ljudima, mobitel i televizija su interesantniji.

– Na primjer, 1974. godine, u jednom članku iz Novoga lista, kada je zbor slavio 80 godina postojanja, zabilježeno je da je bilo 77 članova zbora iz Kraljevice. Tad je to bio ogroman zbor, a mi danas s 35 ljudi možemo reći da smo veliki zbor. Brojka otprije 50 godina je bila normalna za to vrijeme, kao što je i danas ova od 35. Velikom većinom i danas su članovi zbora iz Kraljevice, govori dirigent.

Također, poziva svih koji razmišljaju, a nisu sigurni bi li se odlučili da se pridruže zboru, da dođu i vide.
– Ne grizemo, najgore što se može dogoditi je da vam se ne svidi i da ne dođete ponovo. Ali činjenica je da zbor nije gubitak vremena, već razmjena vremena za jako dobar sadržaj. Dok sam ja voditelj zbora, tako će i biti. Svjesni smo i različitih mogućnosti ljudi danas. Imamo i četrdesetogodišnjake i tridesetogodišnjake koji imaju djecu i ako se propusti proba, radimo sve da se snimi, da se pošalje, da gradimo sve to skupa. Otvoreni smo za sve i svi su dobrodošli, poziva Frane Frleta.

Nastup za papu Ivana Pavla II.

Veronika Kašić već je 57 godina u zboru, a kada je ona došla, Zvijezda Danica brojila je 60-70 ljudi. U njenoj se obitelji i društvu uvijek pjevalo pa je »zvonku radost« upoznala na taj način. Tih 1960-ih predsjednik zbora bio je profesor Zdravko Gudac koji ju je pitao bi li se priključila, što je ona prihvatila. Nije jednostavno toliko godina biti u zboru, za to je potrebna podrška obitelji, kaže.
– Nije problem odlazak na probe, ali je stvar malo zahtjevnija s nastupima, pogotovo kad se ide u inozemstvo. Pjevali smo u Italiji, Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj… Na putu obično provedemo tri do pet dana tako da je potrebno razumijevanje. Nekad nije i lako zbog zahtjevnih putovanja, no veliki je užitak, govori Veronika.

Privatni album

Od nastupa izdvaja audijenciju kod pape Ivana Pavla II. u Rimu kada su pjevali »Ave Maria« Ivana pl. Zajca 1992. godine.
– Svi smo bili uzbuđeni i vladao je veliki žamor u sali u kojoj smo bili, no kad je stigao Papa, svi smo utihnuli. Bio je to zaista poseban trenutak koji ću pamtiti cijeli život, govori Veronika.

Gostovanja vesele i raduju

Za uspjeh zbora važna je odlična suradnja dirigenta i predsjednika.

– Ako tu nema kohezije, onda nema ni prosperiteta zbora. Naravno, bitna su i druženja izvan pjevanja, ali i gostovanja, ako se ne može duža, a onda kraća, jer se u tim okolnostima ljudi zbliže. Opuštaju se, vesele i raduju. Naravno, sve je to prisutno i doma, u Kraljevici, ali put je ipak nešto drugo, reći će Dubravka Poljanšek.

Čakavica u Slavonskom Brodu

Djelovati 130 godina u nizu nije mačji kašalj, kao što nije ni organizacija svih događanja kroz godinu.

– Radi se o jako velikom trudu da se održe sve manifestacije koje priređujemo da bismo nastavili tradiciju i održali našu kulturu. Godina počinje pjevanjem u crkvi, pasionskim napjevima, u Velikom tjednu, a nakon toga gotovo neizostavno otvaramo Kraljevačko kulturno leto.

Na jesen uvijek organiziramo jedan koncert u Kraljevici koji nije vezan za blagdane. Također, imamo tradiciju pjevanja na groblju za Svisvete. Tu je i koncert u povodu Dana grada, a i u povodu Božića koji se održava godinama. To se možda nekad uzima zdravo za gotovo, ali veliki trud se ulaže u to. Neizostavno i koncertiramo u mjestima u blizini Kraljevice, svake godine idemo u Poreč, a trudimo se otići i na gostovanja te često gostujemo kod prijateljskih zborova, govori Frane Frleta, a ovdje ističe jednu situaciju koja govori o dosegu čakavske besede.

– Pamtim kad smo nastupali u Slavonskom Brodu. Pjevali smo na tvrdom kraljevačkom čakavskom i mislili smo da nas nitko neće razumjeti. No, sami smo sebi dokazali da je to potpuna neistina, jer su nas ljudi perfektno razumjeli, na kraju koncerta ustali su i pljeskali. To pobija čestu zabludu koja kaže da naša domaća popularna glazba ne probija granice Vrbovskog jer se misli da se drugdje ne razumije čakavski, govori Frane Frleta.