Dvojica Riječana, učenici Filip Emanuel Babić i Borna Pap, ovogodišnji su dobitnici Nagrade »Luka Ritz«. Nagrada, koja teži biti znak prepoznavanja zagovornika mira, tolerancije, nenasilja i drugih vrijednosti koje želimo utkati u budućnost društva, uručena im je u Ministarstvu znanosti i obrazovanja 12. lipnja, na obljetnicu Lukine smrti.

Filip Emanuel, učenik završnog razreda Osnovne škole »Nikola Tesla«, nagradu je zaslužio ponajprije kao »desna ruka učiteljima i učenicima od dolaska prvog učenika iz Ukrajine do danas«. Borna, koji završava drugi razred Elektroindustrijske i obrtničke škole, istaknuo se u više volonterskih aktivnosti promičući vrijednosti utkane u temelje nagrade.

Bornina majka Sanja i ravnatelj Elektroindustrijske i obrtničke škole Rijeka Boris Caput ispričali su kako su za Borninu prijavu na Javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu Nagrade »Luka Ritz« zaslužne školska psihologinja Irena Smojver Koprivnikar i pedagoginja Melita Vincetić, no i – produljenje roka Javnoga poziva.

– Naša kolegica iz stručno-pedagoške službe u zadnji je čas slučajno doznala za Bornine aktivnosti i, srećom, rok za prijavu prolongiran je, te su kolegice uspjele »posložiti« svu papirologiju i prijaviti ga, kazao je Caput.

Filipa Emanuela za nagradu je predložila ravnateljica OŠ »Nikola Tesla« Tatjana Bandera-Mrakovčić. Majka Ljudmila prisjetila se kako ju je ugodno iznenadio taj upit.

– Moj Filip!? Naravno da smo pristali, a potom smo zaboravili na to dok me jednog dana ravnateljica nije nazvala i obavijestila da je dobio nagradu. Ponosnoj majci pripala je čast da okupljenoj obitelji priopći sretnu vijest.

Zaslužene nagrade

Nagrade nisu došle preko noći. Borna je volontirao u Humanitarnoj udruzi Riječko srce, sudjelujući u brojnim akcijama. Filip Emanuel od vrtićke dobi isticao se u pomaganju drugima.

– Odgojiteljice su mi rekle da je iznimno dijete. Vodio je za ruku mlađu djecu i pomagao im. Poslije je mlađu sestru svakodnevno vodio u školu za ruku, priča majka.

Filipov otac dodaje da je već u prvom razredu pomagao prijatelju s poteškoćama. Na pitanje jesu li ga oni poticali na pomaganje drugima, otac u polušali odgovara:

– On je od nas tražio da im pomogne, a ne mi od njega.

Majka zaključuje:

– To je u njemu.

Učenicima iz Ukrajine počeo je pomagati jer, zahvaljujući majci Bjeloruskinji i pohađanju nastave ruskog, zna ruski.

– Počeo sam im pomagati u prevladavanju jezične barijere, a sad smo pravi prijatelji, priča Filip Emanuel. Njegov otac dodaje da su se družili i još se uvijek druže u školi i izvan nje, čime im je pomogao da se uklope u društvo.

Borna je volonterstvo prigrlio učenjem po modelu u obitelji. Naime, volonterstvo se može smatrati njihovom »obiteljskom stvari«. Borna je u mnogim građevinskim i drugim akcijama radio s tatom, a kao uzor je naveo i sestru. Sestra Karla, danas studentica preddiplomskog studija Podvodne znanosti i tehnologije na Sveučilištu u Zadru, kao osnovnoškolka je pomagala prijatelju s cerebralnom paralizom u svakodnevnim aktivnostima i inicirala je hvalevrijednu akciju prikupljanja sredstava za kupnju stajalice koja mu je bila prijeko potrebna.

Primanje u Ministarstvu znanosti i obrazovanja / Foto IGOR KRALJ/PIXSELL

Moć razgovora

S obzirom na to mu je pomaganje drugima toliko prirodno i normalno, Borna smatra da se ono uopće ne bi trebalo nagrađivati. Stoga ne čudi što djeluje samozatajno i što mu medijska pozornost, koju je zadobio otkad je primio nagradu, ne odgovara. Međutim, njegova majka Sanja otkriva da je inače otvoren i brbljav. Iako neizmjerno ponosna na sina zbog dobitka nagrade, ističe kako i puno druge djece čini dobra djela.

Filip i Borna kao učinkovita sredstva u borbi protiv nasilja i netolerancije u društvu prepoznaju upravo svoj stil i način života.

Filip staje uz one učenike koji se nisu uklopili ni u jednu »grupicu«, koje su razredni klanovi odbacili. Snažno vjeruje u savezništvo odraslih i djece te savjetuje mlađim generacijama:

– Slušajte starije: roditelje, učitelje, autoritete. Odrasle osobe koje su otvorenih pogleda na svijet mogu vam pomoći da shvatite da osobe po nečemu drukčije od vas nisu manje vrijedne.

Filip često vodi dugotrajne razgovore s majkom. Ona mu pomaže pronaći odgovore na pitanja koja ga muče, ponajprije u vezi s tuđim nepoželjnim i neprikladnim ponašanjima, te razumjeti društvo i svijet. Otud tolika vjera u odrasle i moć razgovora.

Svoje uzore i autoritete pronašao je i u redovima učitelja.

– Izdvojio bih Srđana Pricu, koji mi predaje tehničku kulturu i Danijelu, pomoćnicu u nastavi.

Borna pak ističe da je u radu spas od neprimjerenog ponašanja.

– Volontiranjem, radom mogu se odvratiti misli.

Umjetnički afiniteti

Filip ove godine kreće u srednju školu. O planovima za upis kaže:

– Nisam još donio konačnu odluku, ali visoko je na ljestvici mojih prioriteta Prirodoslovna i grafička škola, smjer web-dizajner.

Borna u Elektroindustrijskoj i obrtničkoj školi pohađa četverogodišnji smjer tehničar za mehatroniku.

– Moja je želja bila upisati neki umjetnički smjer, kao što je dizajner interijera u Građevinskoj tehničkoj školi ili neki od smjerova u Školi za primijenjenu umjetnost. Ipak, odlučio sam se za Elektroindustrijsku školu i nisam požalio. U školi mi je odlično.

Ipak, svoju buduću karijeru zasad ne vidi u struci, nego u umjetnosti.

Filipa i Bornu povezuju umjetnički afiniteti. Filip svira gitaru, samouk je gitarist. Umjetnost je važna sastavnica u njegovoj obitelji. Za razliku od njega, njegova sestra Gabrijela Viktorija, učenica četvrtog razreda osnovne škole, pohađa glazbenu školu, gdje uči svirati klavir. Njihova majka Ljudmila slika. Sviranje je vrlo bitno i njegovu ukrajinskom društvu, glazba ih također spaja.

Borna voli crtanje, a posebno ga veseli tetoviranje. Pod nadzorom mentora već se iskušao u tetoviranju drugih, a uskoro će se moći pohvaliti i prvom tetovažom na svojem tijelu koja će biti posvećena njegovu uginulom psu Atili. U studiju za tetoviranje Borna planira i raditi tijekom ljeta.

Borna također uživa u glazbi i koncertima, a njegov je glazbeni žanr punk.

Godišnja nagrada »Luka Ritz«, između ostalog, uključuje jednogodišnju stipendiju. Filip Emanuel kaže:

– Novac će sigurno dobro doći jer krećem u srednju školu. Vjerojatno će mi trebati novo računalo, a moj je san kupiti električnu gitaru.

Borna planira jedan dio donirati u dobrotvorne svrhe:

– Određeni iznos uplatit ću Zavodu za hematologiju, onkologiju i kliničku genetiku Dječje bolnice Kantrida.