U Zajednici Talijana Rijeka, odnosno dvorani Circolo, večeras je nastupio višestruko nagrađivani gitaristički virtuoz i kompozitor Darko Jurković Charlie. Na koncertu je predstavio materijal sa svog nagrađivanog albuma “Trio, Duo, Solo” kojeg je portal Glazba.hr uvrstio među 15 najboljih albuma svih žanrova koji su izašli u Hrvatskoj 2021. godine te koji je Hrvatsko društvo skladatelja nagradio nagradom “Miroslav Sedak Benčić” za autorsko stvaralaštvo na području jazza. Osim toga, album ima i dvije nominacije za Porin.

Charlie se na koncertu predstavio i  zajedno s ritam sekcijom koju čine Janko Novoselić i Zvonimir Šestak, a u prvom dijelu koncerta svirao je solo, istovremeno na dvije električne gitare. Koristeći se “tapping” metodom, producirao je savršene vodeće i popratne melodije, izdvajajući tek minimalne trenutke za namještanje i podešavanje zvuka. Pri sviranju, njegovi izrazi lica odaju iskrenost – iako ruke pokazuju izrazitu vještinu i lakoću sviranja, lice se pak katkad namršti ili nasmiješi, ukazujući na izvođenje zahtjevnog pothvata.
Premda je većina pjesama završavala postepenim utišavanjem, Charlie nije dao mjesta monotoniji te je neke završio i “u pola rečenice”, ostavljajući tako publiku pod dojmom. Odsvirao je kompoziciju “Dexa”, nazvanu po lijeku koji, kako je i sam rekao, “ne daj Bože da vam treba”, a zatim improvizirani valcer “G-Waltz”. Uslijedila je razigrana, vesela i dinamična melodija zvuka poput mačje igre, a koja je i posvećena njegovom mačku Čupi. Izveo je i neke kompozicije s pretposljednjeg albuma, kao i kompoziciju Cathedrals u kojoj se posebno istakla značajna promjena stila u različitim dijelovima pjesme.
Stupanjem ostatka trija na scenu situacija se definitivno intenzivirala. Kompozicija “The Theme of the Major” stvorila je atmosferu mirnog marša, nekakvog koračanja ka slobodi. Tako se, kroz pjesmu, zvuk glazbene slobode širio prostorijom, upadao u svako uho i u njemu ostajao, barem do iduće pjesme. Krasila ju je i Šestakova impresivna solaža na kontrabasu, a potom su  kompozicijom “New Intro” publiku doveli gotovo u stanje konstantne napetosti u kojoj je preciznost i dubina koju je Novoselić unosio bubnjevima bila neprocjenjiva.
Premda je Charlie bio poprilično zauzet objema gitarama, nije nedostajalo sklada i dobre sinergije, i dalj su se uspješno pratili, komunicirajući zvukom, a ne pogledima.