RIJEKA – Golem je obol koji je riječko, odnosno primorsko-goransko te istarsko, kao i ličko zdravstvo dalo u obrani Like u Domovinskom ratu, poručuju Neven Materljan, Štefan Biro i Avelino Baretić, liječnici koji su – uz dr. Andriju Hebranga i brojne suradnike – autori knjige »Hrvatski sanitet ličke bojišnice«.

Knjiga je nastala u Rijeci, većina autora su riječki zdravstveni djelatnici, uz njih i istarski i lički koji su djelovali u sanitetu u Lici tijekom Domovinskog rata. Objavila ju je Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991., a svoje prvo predstavljanje doživjet će u Gradu heroju, u Vukovaru, 17. studenog ove godine. Predstavljanje te sadržajno bogate i dokumentarne knjige od 452 stranice bit će na XVII. zdravstvenom stručnom simpoziju »Ratna bolnica Vukovar – dr. Juraj Njavro«.

Opsežna građa

Dr. Hebrang, ratni ministar zdravstva i voditelj Glavnog stožera saniteta Republike Hrvatske, u uvodnoj riječi knjige naglašava da je hrvatski ratni sanitet »jedan od okosnica sjajne pobjede i oslobađanja zemlje od okupatora«. Pozdravljajući objavljivanje knjige nastavlja: »Dok se o istočnom i južnom bojištu još ponešto i piše, potpuno je zapostavljen lički dio stotine kilometara duge crte obrane… Zato ova monografija ispravlja velike nepravde i omogućuje da se ne zaboravi na one koji su bili prvi kad je trebalo«. Naši sugovornici, urednici knjige – Biro, Materljan i Baretić, liječnici dragovoljci čijim je velikim angažmanom knjiga nastala, kažu isto. I poručuju da su knjigu radili zato da se sačuva istina, da se sačuvaju sjećanja, da se zabilježi golem doprinos primorsko-riječkog i istarskog zdravstva u Domovinskom ratu na ličkom ratištu.

– Ovo je prva knjiga koja sveobuhvatno govori o sanitetskoj službi u Domovinskom ratu na području triju županija – Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske. No smatramo da je samo prva u nizu o ovoj temi, jer građa je vrlo opsežna: puno je događaja, sudjelovale su tisuće ovdašnjih medicinara, puno je svjedočanstava. Ovom smo knjigom sačuvali od zaborava mnoge događaje i mnoge ljude, njihovu žrtvu i hrabrost. Nedovoljno se naglašava iznimno važnu ulogu koju su primorsko-riječki i istarski medicinari odigrali u Domovinskom ratu. Bili su samozatajni, ali njihove su zasluge goleme. Sanitet je odigrao vrlo važnu ulogu jer smo njime na neki način kompenzirali golemu nadmoć koju je u oružju imala tzv. JNA s pobunjeničko-terorističkim postrojbama. Ličko bojište bilo je strateški izuzetno važno jer da su velikosrpski agresori razbili obranu Otočca i Gospića, naša bi zemlja bila presječena na dva dijela sa svim negativnim posljedicama koje bi nakon toga uslijedile.

Uloga medicinske struke općenito bila je važna i zbog morala hrvatskih branitelja. Prema procjenama i iskustvima mnogih vojnih stručnjaka, dobro organizirana sanitetska služba čini čak 75 posto morala vojnika. Naši su branitelji znali da iza njih stoje stručni medicinari i zbog toga su osjećali veliku sigurnost. Branitelji su govorili: »Tu smo sigurni jer su naši doktori s nama.« O uspješnosti našeg saniteta govori i to da je na 100 ranjenih ljudi umrlo njih 1,5 posto. Naš je sanitet tako ostvario izuzetan uspjeh. Bili smo dobro organizirani; 1991. – 1992. godine radili smo po 20 sati na dan, a spavali doslovce nekoliko sati – sagorijevali smo. Ukupno je u Domovinskom ratu, već na početku, sudjelovalo mnogo liječnika, medicinskih sestara i tehničara, a kada im se pribroje vozači i bolničari, onda je to još znatno veći broj.

Pisat će se i nove knjige

Mnogi su bili iz Hrvatskog primorja i Istre, dok ličko zdravstvo nije imalo dovoljno ni zdravstvenog osoblja ni bolničkih kapaciteta. Kad su počeli velikosrpski pobunjeničko-teroristički napadi mnogi su etnički Srbi iz ličkog zdravstva otišli na stranu velikosrpskog agresora tako da je u Lici bilo malo hrvatskog sanitetskog osoblja. No, angažirali su se Primorci, Istrani, Gorani. Ratna voditeljica gospićke bolnice rekla je da su računali na Rijeku, i da su iz Rijeke došle kirurške ekipe, i svi drugi koji su u sanitetu trebali. Ranjeni i bolesni branitelji i civili obrađivani su u bolnicama u Gospiću, Otočcu i poljskoj bolnici u Brinju te u Lukovom Šugarju i Pagu, a onda su evakuirani u KBC Rijeka, Opću bolnicu Pula, Opću bolnicu Zadar i tek pojedini u Zagreb. Tako je doprinos zdravstva Istre i Rijeke bio iznimno velik. Puno liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika bili su dragovoljci te knjiga govori i o njima i o mnogim drugima koji su služili u ratnom sanitetu. Spašeno je jako puno ljudi, kako hrvatskih branitelja tako i civila. Svima smo pomagali uključujući i agresorske vojnike, a nakon 1992. godine liječili smo i bošnjačke ranjenike. Bili smo profesionalci, uvijek etični i humani prema svakomu. Liječili smo sve kojima je trebala pomoć – u najkraćim crtama kažu autori knjige Biro, Baretić i Materljan. Hrvatski sanitet ličke bojišnice predstavljen je u knjizi u kontekstu osnivanja i organizacije saniteta u Hrvatskoj i zdravstvene ratne politike u Domovinskom ratu te kriznih događanja u Lici, Puli i Rijeci. Knjiga govori i o svim postrojbama koje su sudjelovale na ličkoj bojišnici, o značajnijim vojnim operacijama Hrvatske vojske i Specijalne policije i na Velebitu.

Prikazane su i donacije te ukupna pomoć prognanicima i izbjeglicama u Istri i Hrvatskom primorju. Posebna poglavlja obrađuju riječki i pulski sanitet – KBC Rijeka, Opću bolnicu u Puli, ratnu kirurgiju i doprinos riječke kirurgije, primarnu zdravstvenu zaštitu za vrijeme rata u Lici, potporu cjelokupnog riječkog zdravstva sanitetu u Lici, kao i pulskih medicinara… Knjiga je ilustrirana fotografijama iz toga vremena, donosi i grafikone, karte bojišta, planove i putove evakuacija. Autorica pogovora je dr. Vesna Bosanac, a recenzije su napravili dr. Dražen Živić, dr. Marijan Klarica i akademik Ivica Kostović.

– Nastojali smo govoriti i o organizaciji saniteta i o pojedincima, ali nemoguće je bilo sve spomenuti u jednoj knjizi. Zato ćemo raditi dalje, sljedeće knjige. Zato pozivamo ljude, i one koji nisu spomenuti i one koji nisu dovoljno istaknuti da nam se jave kako bismo postigli punu sveobuhvatnost. To je potrebno učiniti. Trudili smo se zapisati i o donacijama koje su imale veliku ulogu u djelovanju saniteta na ličkoj bojišnici, i spomenuti sve koji su u opremanju saniteta donacijama pomagali. Tako knjiga donosi puno širu sliku rata i djelovanja saniteta, opisuje zapravo kako smo se zahvaljujući suradnji domovinske i iseljene Hrvatske uspjeli oduprijeti velikosrpskoj agresiji. Nastojali smo dati cjelokupnu sliku ovog dijela Hrvatske u Domovinskom ratu, a značajno i u cijeloj Hrvatskoj, za što posebno zahvaljujemo dr. Hebrangu, za te njegove priloge knjizi. Tako knjiga jasno opisuje što se događalo u Hrvatskoj, a naravno glavnina sadržaja je koncentrirana na Liku i na djelovanje saniteta na ličkoj bojišnici, sumiraju ratni liječnici Materljan, Baretić i Biro.

Već izdano niz publikacija o Domovinskom ratu

Glavni urednik knjige je Vukovarac, odavno i Krčanin dr. Štefan Biro, a uz njega uredništvo potpisuju Riječani dr. Neven Materljan i dr. Avelino Baretić, kao i dr. Andrija Hebrang. Kako kaže dr. Biro Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990.-1991. je već izdala niz publikacija o Domovinskom ratu, posebno o djelatnicima hrvatskog ratnog saniteta koji su svojim hrabrim humanim radom, znanjem i stručnošću doprinijeli da se medicinska znanost pokaže i u opasnim ratnim uvjetima kao izvrsna. Krajem 2015. godine Udruga je odlučila realizirati ovu knjigu pokrenuvši projekt »Zdravstvo Istre, Hrvatskog primorja i Like u Domovinskom ratu«. Voditelj i koordinator projekta od početka je dr. Biro, dok je glavna osoba projekta na terenu bio Riječanin dr. Zlatko Tomašić, prvi načelnik saniteta Riječkog zbornog područja, koji je 2016. godine iznenada preminuo.

– Nakon smrti dr. Tomašića mislio sam da ovaj projekt neću moći završiti, jer ja sam jedan od vukovarskih hrvatskih liječnika i u Vukovaru sam prošao rat, a ne ovdje. No susretljivošću mojih prijatelja i suradnika dr. Materljana i dr. Baretića, i naravno dr. Hebranga i drugih uspjeli smo ovu knjigu napraviti, kaže dr. Biro.