Foto Mateo Levak
Agresija je započela upravo tako, tjerajući ljude da nose bijele trake. Za mene su bijele trake simbol svega ružnog što se dogodilo, istaknula je Merima Čačić
povezane vijesti
Koordinacija bošnjačkih organizacija Primorsko-goranske županije u Islamskom centru Rijeka svečano je obilježila Dan bijelih traka i sjećanje na 3.176 žrtava Prijedora, Kozarca i doline Sane.
Okupljeni su se, simbolično noseći bijele trake na rukavu, prisjetili nemilih događaja iz 1992. godine i dana 31. svibnja kada su ratne prijedorske vlasti naredile da nesrpsko stanovništvo, Hrvati i Bošnjaci na svojim kućama izvjese bijele plahte te stave bijele oznake oko svojih rukava.
Bio je to početak agresije nakon kojeg je uslijedilo odvođenje stanovništva u logore Keraterm, Omarska i Trnopolje i zločini o kojima svjedoči 3.176 žrtava, među kojima i 102 djeteta.
Za žrtve je održano klanjanje te je položeno 30 ruža, za 30 godina od stradanja, a sve pod geslom »Na nama je da pamtimo«.
Negiranje zločina
– Znamo svi što se dogodilo. Presuda suda Bosne i Hercegovine, kao i haškog suda, osudila je 58 osoba na 800 godina zatvora.
Međutim, i pored svega toga, ovaj zločin i dalje se negira, trideset godina poslije, kazala je Nafa Delimehić, predsjednica Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Kastva te naglasila važnost obilježavanja ovoga dana kako bi odgovorni odgovarali za zločine pred sudom.
– Na svjedocima je da pričaju, a na nama je da pamtimo te da mladim generacijama prenosimo poruku mira, učeći ih da ne mrze, ali i da ne zaboravljaju, kazala je Delimehić.
U pripremljenom programu sudjelovali su i gosti iz Bosne i Hercegovine, Merima Čačić koja je održala tribinu pod nazivom »Na nama je da pamtimo – Prijedor 92«, dok je sarajevski povjesničar Nihad Kreševljaković predstavio program Modul Memorije, a autorica Admira Fazlić predstavila je knjigu »Čovjek i fotografija: Fikret Alić čovjek iza žice Trnopolja«.
Osobna priča
Kao sudionik nemilih događaja iz 1992. godine, Merima Čačić u sklopu tribine ispričala je osobnu ispovijest iz perspektive civilnog stanovništva koje nije bilo u logorima.
– Sam pogled na bijelu traku vrati me u to vrijeme. Naime, agresija je započela upravo tako, tjerajući ljude da nose bijele trake.
Za mene su bijele trake simbol svega ružnog što se dogodilo, istaknula je Čačić te je citirala riječi akademika Abdulaha Sidrana: »Prijedorska bijela traka crnja je od svakoga mraka.«
Uz Merimu Čačić, autorica Admira Fazlić približila je priču Fikreta Alića, logoraša iz Keraterma i Trnopolja čija je fotografija završila na naslovnici američkog časopisa Time te je obišla svijet.
– Premda je njegova fotografija na neki način postala simbol agresije na Bosnu i Hercegovinu, cijeli ga je život pratila na jedan negativan način.
Unatoč tomu, Fikret Alić ostao je pozitivnog i vedrog duha, a svoj je život posvetio borbi protiv nepravde te učenju mlađih generacija ljubavi i poštovanju.
Knjiga ima snažnu poruku koju i danas prenosimo, a ona nosi podršku i ljubav o suživotu i zajednici s pogledom prema vedrijoj budućnosti u kojoj se ovakvi zločini neće ponoviti, zaključila je Fazlić.