Velik dio hrvatske ribarske flote trenutno miruje na čvrstom vezu. I to onaj što ostvaruje najveće ulove. Čitav mjesec na prinudnom su odmoru brodovi plivaričari, oni što love malu plavu ribu. Od prvog do posljednjeg dana svibnja njima traje lovostaj. Jedan od dva što ih imaju u toku godine. Ovaj svibanjski namijenjen je zaštiti inćuna.

Mjesec lovostaja za ribare ne znači i mjesec nerada, kako bi neupućeni mogli pomisliti. Za ribare uvijek ima posla. Kada ne love, radi se na brodu i oko njega. Neki su s brodom otplovili u škver na redovni remont, drugi sami rade na brodu, obavljaju poslove tekućeg održavanja i manje popravke, ono što se ne može raditi u danima ribarenja.

Dio njih u intenzivnom je poslu s mrežama. Krpaju ih iz dana u dan, čak i za kišna vremena, kojega nam ne manjka. U tom poslu na riječkom lukobranu zatekli smo i Damira Uhača, zapovjednika i vlasnika broda »Adria jedan«. Broda plivaričara matične luke Rijeka. Pažljivi pratitelji lučkog prometa zacijelo ga dobro znaju. Godinama ga viđaju…

Zapovjednika i posadu, možda, ne zapažaju. Iako, kroz godine promjene baš i nisu tako velike. Nije bilo puno fluktuacija, najčešće se odlazilo u mirovinu! Najvidljivija je promjena baš na zapovjedničkom mostu.

Damir Uhač bio je ranije zapovjednik »Adrije jedan« pa se, nakon desetak godina, vratio na isti brod. Što profesionalno, što iz dječačke i mladenačke znatiželje i zaljubljenosti, te obiteljske tradicije, u ribarstvu je dugo.

Obiteljska tradicija

– Od djetinjstva sam zaljubljen u more, naprosto sam bio lud za njim. S ocem sam počeo odlaziti na brod sa sedam godina. Praktički, istodobno sam krenuo u školu i na more. Svaki slobodan dan provodio sam na brodu, školske praznike, vikende…

Dok su se ostala djeca igrala, ja sam vrijeme provodio na moru! Gledao sam, pomagao koliko sam znao i mogao, učio ribarski posao.

Ribarstvo mu je u genima, noći na moru i brodu sudbinski su mu predodređene.

– Nono je bio ribar, otac također, moj odabir životnog poziva logičan je slijed obiteljske tradicije. Imam dva sina, lako bi se moglo dogoditi da i oni krenu našom brazdom na more. S jedne strane bilo bi mi drago da nastave tradiciju, a opet…

Rado bih da izaberu neko drugo zanimanje. Težak je ribarski posao, iziskuje velike žrtve i odricanja. Usprkos svemu tome, ja ga ne bih ni za što mijenjao. Naprosto ne mogu sebe zamisliti u nekom drugom poslu. Lud sam za morem od djetinjstva, volim ovaj posao i radit ću dok budem mogao.

Čitav život u ribarstvu, profesionalni ribar jedino je zanimanje Damira Uhača.

– Na ribarskom brodu zaposlil sam se 1997. godine, kad san završil srednju školu. Kratko sam radio, pa je došao poziv za vojsku. Nakon vojske, u srpnju 1998. ukrcao sam se na »Adriju jedan«, i na njoj proveo sljedećih jedanaest godina, od ribara do zapovjednika.

Potom prelazim za zapovjednika na brod »Golovik«, novogradnju u floti tvrtke Ugor, u kojoj sam donedavno radio. Počeli smo raditi u rujnu 2009. i zajedno nastavili deset godina i tri mjeseca.

Pa povratak na »Adriju jedan«. Za neke možda iznenađujuće, s većeg na manji brod, s novijeg na stariji.

– Krajem prošle godine otkupio sam brod »Adria jedan«, registrirao vlastitu tvrtku i nastavio samostalno raditi. Zaplovio sam u novi poslovni i životni izazov. Ribarskog iskustva imam, a sada treba ovladati i drugim dijelom poslovanja.

»Golovik« je izgrađen i kompletno opremljen u brodogradilištu Kraljevica, onome kojeg više nema. Kada je počeo raditi, bio je jedan od najvećih i najsuvremenije opremljenih brodova hrvatske ribarske flote, a takvu poziciju drži i danas.

Bio je namijenjen i opremljen za tunolov, a tune nikada nije lovio. Zbog toga smo ubrzo izgubili licencu za tunolov. U sadašnjem trenutku hrvatskog ribarstva ocijenio sam da je manji brod iz više razloga prihvatljiviji.

Manji brod je bolji

Damir Uhač detaljno i stručno obrazlaže zašto stara »Adria jedan«, a ne suvremeni »Golovik«. Prema njegovim riječima, za današnji plivaričarski ribolov Golovik je prekapacitiran. Unatrag nekoliko godina za taj su ribolov uvedena velika ograničenja i ulovni limiti.

U toku godine dva su lovostaja, ukupan broj radnih dana ograničen je na 180, dozvoljeno je raditi 20 dana mjesečno, ulovi su limitirani na 100 tona po mraku. Toga nikada nije bilo. U takvim okolnostima manja »Adria« je rentabilnija.

Manja je potrošnja, jeftinije održavanje, posebno iz razloga što je »Adria« plastični brod. Za sadašnji režim ribolova ona je dobra, omogućava dovoljnu zaradu za život. S obzirom na svoj kapacitet »Golovik« ne bi bio dovoljno iskorišten, a troškovi su veliki.

Plivaričarski ribolov traži određeno znanje, od zapovjednika i posade. Samo uigran sastav svih na brodu garancija je uspješnog ribolova. Damir Uhač mlad je dobio timun u ruke. Tome je zacijelo pridonijela činjenica što je stasavao uz oca Vinka, iskusnog i uspješnog ribara.

– Prvi put samostalno sam isplovio s brodom »Ugor«, bila mi je 21 godina. Zapovjednik je imao nekih problema, morao je ostati na kopnu i meni je povjeren brod. U to vrijeme bio sam ribar kod oca na »Adriji«. U dvije noći ulovili smo 47 tona.

EU uvodi red

Brzo je došlo i preuzimanje zapovjedništva za stalno.

– Otac se razbolio i više nije smio raditi. Postao sam zapovjednik »Adrije« 2003. s 24 godine. Posada je bila duplo starija od mene! Dobro smo radili, 2005. ostvario sam najveći ulov u Hrvatskoj i dobio posebno priznanje ministarstva kao najmlađi zapovjednik.

Inače, školovanjem sam strojar, kasnije sam se prekvalificirao na nautiku. Bilo je tada teško, imali smo po 250 radnih dana.

Međutim, kad posao voliš, nije teško, a meni je ribarstvo velika ljubav. A da je ribarstvo težak posao, ne moram posebno isticati.

Ulovi male plave ribe mjere se u tonama. Najveći ulovi sigurno se pamte.

– Znali smo zatvoriti i po 30 do 40 tona srdele, nismo mogli sve dignuti. Na ovaj brod možemo nakrcati više od 20 tona, ali nema potrebe toliko odjednom dizati. Ogromna količina ribe ne može se kvalitetno obraditi, pa postiže nižu cijenu na tržištu. Najčešće završava kao hrana za tune.

U današnjim uvjetima, s limitiranim ulovima, nepotrebno je dizati velike količine odjednom. Da nekoliko dana za redom lovimo po dvadesetak tona, za pet dana izlovit ćemo mjesečnu kvotu. Bolje je loviti manje, a da je riba kvalitetnija, tada je i plasman bolji.

Kakvo je sadašnje stanje na tržištu, u pandemijskim uvjetima s raznim ograničenjima?

– Problema nema, plasman je osiguran. U posljednje vrijeme slabije se lovi inćun, puno više srdela. Stanje s inćunom dosta je bolje u Dalmaciji. Ponekad idemo za ribom, ali ne uvijek, ne isplati se, troškovi su veliki.

Uglavnom radimo na ovom našem području, Rijeka, Plomin, Istra… I riba znatno brže dolazi do kupaca. Nekad smo radili u Velebitskom kanalu, tamo se lovila najveća riba. Sada u to područje ne smijemo, zatvoreno je za ribarenje.

Hrvatska je zatvorila za ribolov 30 posto unutarnjeg mora, stvarno imamo visok stupanj zaštite morskih resursa. Zatvaranje dijelova mora dalo je rezultat, to je dobro za oporavak ribe. EU uvodi red u ribarstvo, i mi moramo provoditi njihove odluke.

U jednom razdoblju imali smo krizu, lovila se sitna riba, ponekad i presitna. Sada se stanje znatno popravilo, riba je veća.

Slaba godina

Ove godine imao sam 50 radnih dana. Jedan lovostaj, pa sada drugi, pa mjesečina, a kad se smije raditi bude loše vrijeme. Mora se i kalkulirati, s obzirom na to da je ograničen broj radnih dana po mraku.

Ne možeš riskirati, isploviti i vratiti se u luku suhe mreže, jer i to se računa u radni dan. Potrošiš kvotu, a onda dođu dani s lijepim vremenom i dobrim ulovima. Uz sve to, u dosadašnjem dijelu godine slabije se lovilo. I još nam ovaj lovostaj nije plaćen!

Važnost posade

Kada je Damir Uhač postao zapovjednik »Adrije jedan« kompletna posada bila je starija od njega. Ali su do tada zajedno radili, nije bio novi, lako su ga prihvatili i – odlično radili. Bez obzira na veće brodove sa starijim i iskusnijim zapovjednicima, jedne godine Adria je ostvarila najveći godišnji ulov među svim hrvatskim plivaričarima.

Malo je nedostajalo da upišu 1.000 tona. Prelaskom na novi »Golovik« morao je slagati i novu posadu. Ljude s Golovika sada je poveo sa sobom na Adriju. – Imam 10 zaposlenih, osam ribara, jednog vozača i jednu ženu za administraciju. Koristim neke zajedničke usluge od Ugora.

Karakteristike broda

Brod »Adria jedan« uskoro će navršiti 40 godina. Izgrađen je 1982. u brodogradilištu Greben, u Vela Luci. Prvobitno je bio namijenjen za povlačenje lebdeće koće. Građen je u seriji od 16 jednakih brodova. Zanimljivo je spomenuti da je po istom projektu napravljeno nekoliko minolovaca za Jugoslavensku ratnu mornaricu, samo su nešto dulji.

– Za vrijeme Domovinskog rata »Adria« je bila angažirana u HRM-u kao minolovac. U luci Ploče ispod broda je eksplodirala mina i jako ga oštetila. Napravljen je tada veliki remont u Šibeniku. Ugor ga kupuje 1996. Ja sam »Adriju« otkupio od Ugora prošle godine, objašnjava Damir Uhač.

»Adria jedan« građena od stakloplastike, dužina joj je nešto manja od 24 metra, širina 6,90, visina 3,70 i gaz skoro tri metra. Danas je pokreće motor Daewoo od 800 KS, prvotni je bio Pielstick iste snage. Svi brodovi te serije imali su snažne motore, to je uvjet za povlačenje lebdeće koće.