Naiđu tako vremena kada se sve složi na način da čovjek počne vjerovati da su čuda moguća. Ono što se čini nemogućim, postane moguće, slijepi progledaju, a gluhi odjednom čuju. Eto, upravo živimo u jednom takvom periodu koje će sigurno u Rijeci trajati do kraja svibnja mjeseca ove godine. U grad je stiglo 13,14 proroka koji nam nude svjetliju i bolju budućnost u sinergiji s pet-šest proroka koji su stigli u Primorsko-goransku županiju. I samo u takvo doba, u pravilu svake četiri godine, čuda su moguća.

Prvo čudo kojemu svjedočimo je čudo nad čudesima. Prije nekoliko dana sam se probudio i po običaju pročekirao on line izdanje Novog lista. Rutinski sam listao stranice i onda sam ugledao fotografiju koja me zaprepastila, načisto sam se patosirao. Dva čovjeka sjede za stolom, udaljeni su metar i pol jedan od drugog i nose maske sve u skladu s epidemiološkim mjerama. Ispod njih trava zelena. Piše da gradonačelnik Vojko Obersnel i župan Zlatko Komadina potpisuju pismo namjere kako bi skucali lovu za sanaciju igrališta na Podmurvicama, nekadašnje Inino, a danas igralište koje nosi ime po Robertu Komenu.

Sve se mislim da su moje kolege pukle i da su prvoaprilsku šalu objavile s više od dva tjedna zakašnjenja. Rekoh sebi provjerit ću malo po drugim portalima. Kada stvarno i tamo Obersnel i Komadina sjede zajedno sve s maskama i na metar i pol udaljenosti, a ispod njih trava zelena. Umjetna, pače plastična. Dakle, ono što se nije dogodilo jedno dvadeset godina, dogodilo se sada. Gradonačelnik i župan odlučili su zajedničkim snagama skupiti nevjerojatna dva milijuna kuna kako bi pokušali do kraja ove godine krenuti u sanaciju jednog od tri riječka nogometna igrališta koja su trebala biti sanirana prije pet-šest godina.

Gradonačelnik Obersnel u nekoliko je navrata upozoravao da Primorsko-goranska županija nije dala ni kune za gradnju riječke sportske infrastrukture, a u što je Grad Rijeka uložio gotovo 700 milijuna kuna. Kao da Rijeka nije u PGŽ-u i kao da građani Rijeke ne pune županijski proračun. U skladu sa starom, dobrom i uhodanom praksom u središtu PGŽ-a, nitko se nije ni osvrnuo na Obersnelove opravdane prigovore. Kao ni na prozivke Marinka Koljanina u vezi s tom problematikom u Gradskom vijeću. No, došlo je vrijeme izbora, Obersnel je odlučio reći dosta, ali Komadina nije i koji traži još jednom povjerenje birača.

A iz svih oružja tuku po njemu, od nekadašnjeg njegovog prvog suradnika Marka Borasa Mandića, preko HDZ-ovog Garija Cappellija, Ive Rinčić pa do Marinka Koljanina. I svi udarili u istu pjesmu – nema nama sreće dok je Županija svijet za sebe, a Grad Rijeka opet svijet za sebe. Nema tu sinergije jer je riječ o osobnom animozitetu dva SDP-ovca koji traje desetljećima. Što je najgore, pretendenti na županijsko prijestolje su u pravu. Onda se netko u SDP-ovim stožerima dosjetio da bi bilo lijepo da se Obersnel malo žrtvuje i izvoli sjesti za isti stol s Komadinom u interesu što boljeg izbornog rezultata, primarno Komadininog, sekundarno i Marka Filipovića.

I kada su napokon sjeli da ih fotografiraju za uspomenu i dugo sjećanje, oni potpisaše pismo namjere kojim se obvezuju da će sve napraviti da skupe po milijun kuna za sanaciju jednog igrališta na kojemu djeca trenutno zbog derutnosti ugrožavaju svoje zdravlje.

Mislim, stvarno, pa mene bi bilo sram. Riječka igrališta u takvom su jadnom stanju da bi oni koji su za to odgovorni da imaju hrabrosti zabranili treninge i utakmice na njima. I to je trebalo napraviti godinama unatrag. Sada u vrijeme izborne kampanje kao rješenje se nudi potpisivanje pisma namjere, kao da će se realizirati projekt vrijedan milijune eura pa treba dobro osmisliti zatvaranje financijske konstrukcije i ne zalijetati se s obećanjima.

Po milijun kuna iz gradskoga i županijskoga proračuna smiješan je novac i žalosno je da u zadnjih pet-šest godina nije napravljeno ništa po tom pitanju. I sramotno je da se odmah nije krenulo u sanaciju umjesto da se potpisuju pisma namjere i obećavaju radovi za pola godine. Da je Gradu Rijeci i PGŽ-u stalo, taj novac bi već bio osiguran u proračunima prije nekoliko godina, a najkasnije u proračunima za ovu izbornu godinu. Ovako sve izgleda kao i ona zelena podloga pod njihovim nogama. Plastično. Umjetno. Tužno.