Sredinom rujna 2020. na Pantovčaku je osvanuo predivan sunčan dan. Ali predsjednik Zoran Milanović bio je već od ranog jutra nezadovoljan i nervozan. Kada je u takvom raspoloženju, najbolje je ne prilaziti mu, a to su svi znali i pustili su ga da pije kavu u svome kabinetu. Milanović je pogledao na mobitel i vidio da ima nekoliko propuštenih poziva, deset nepročitanih SMS poruka, isto toliko na viberu, a broj obavijesti na fejsu bio je dvoznamenkast. Ipak se odlučio logirati na fejs da pogleda što normalan svijet radi, tko je gdje od ekipe i na kojem otoku i tko je najviše preplanuo. Prvi upis na koji je naišao bio je onaj njegove kolegice Kolinde Grabar-Kitarović.

Gledao je fotografiju s plaže na Krku, fotografiju preplanule Grabar-Kitarović koja, ako ćemo biti realni, nikada bolje nije izgledala. Mislio je predsjednik Milanović o svojoj tužnoj sudbini predsjednika koji prolazi već kroz 25. krug konzultacija s onim nesretnim Davorom Bernardićem i Andrejem Plenkovićem koji nisu u stanju doći sa 76 potpisa kako bi se završila agonija koja je počela 5. srpnja 2020. godine. Sjetio se Milanović srednjeg prsta Kolinde Grabar-Kitarović koji je pokazala Miroslavu Škori, a znao je da taj prst nije bio upućen Škori, nego svima.

Danas mu je to jasnije nego ikada dok gleda njezino preplanulo tijelo. Otkopčao je košulju, zavrnuo rukave i na živce mu je išao bljedoliki ten. A treba izaći pred novinare i smireno im reći da se ništa dramatično ne događa i da će se morati u 26. krug konzultacija koji će najvjerojatnije završiti tako da ćemo dobiti mandatara nove hrvatske vlade.

Više ga nije bilo briga hoće li to biti Bernardić ili Plenković. Samo da se agonija završi i da barem prije Miholjskog ljeta skoči u rezidenciju na Brijune kako bi vidio zna li još uvijek plivati. Ili barem na Kostabelu. A onda se sjetio da je to rezidencijalni objekt Vlade i da ništa od kupanja pored Hiltona koji je nedavno svečano otvoren u Rijeci, a prvog dana bilo je prodano rekordnih 20 soba i to zahvaljujuću vlaku iz Praga kojim su dolazili Česi za 20 eura, koliko je koštala karta.

Predsjednika je puknuo flešbek na 5. srpnja u 23 sata. Hladan znoj ga je oblio kada je vidio presicu DIP-a. Bernardić je osvojio 60 mandata, a Plenković isto 60. Zbrajao je u glavi te večeri koliko treba Plenkoviću do 76 i jedina računica koja je držala vodu je bila da se na papir potpišu i Škoro, i Božo Petrov, i manjinci. Onda je bacio pogled na ostale mandate i shvatio da ni Bernardić ne može nategnuti do 76 mandata bez Mosta i Petrova.

Znao je da Petrov neće ni za živu glavu potpisati jer, kako reče njegov nositelj liste u 8. izbornoj jedinici Marin Miletić, neće smjeti doći babi na oči. Onda se sjetio prvih 20 krugova konzultacija i Plenkovićevog lica koje je bilo sve bljeđe i bljeđe jer mu je bilo nemoguće doći do broja 76 bez Pupovca. Škoro je Plenkoviću rekao, zaustavili smo komunističku renesansu, nije pobijedio SDP, mogu podržati HDZ jer je ionako većina mandata koje smo dobili pripala bivšim HDZ-ovcima, ali s Pupovcem neću pa neću.

Sjetio se Milanović da je nebrojeno puta zvao ustavne stručnjake kako bi mu pojasnili što napraviti, a da ne izbije ustavna kriza i da ga ne upamte kao čovjeka koji je bio predsjednik u trenutku kada se politički sustav raspao kao obrana Rijeke u zadnjih nekoliko kola državnog nogometnog prvenstva u sezoni 2019/2020.

Odlogirao se Milanović s fejsa, spustio rukave, zakopčao dugmad, navukao sako i pozvao Nikolu Jelića kako bi provjerio je li sve spremno. Jelić mu je odgovorio potvrdno i zamolio predsjednika da požuri jer su novinari sve nervozniji. Namjestio je osmijeh i krenuo na još jedno obraćanje hrvatskoj javnosti koja je to nestrpljivo čekala, kao što je nestrpljivo čekala presice Božinovića, Markotićke i Capaka. Prije nego što najavi 26. krug konzultacija, sjetio se da bi bilo dobro citirati Winstona Churchilla: »Demokracija je loš oblik vladavine, ali ne znamo bolji«.

Nakon što je to izrekao, pomislio je opet na kolegicu Grabar-Kitarović, na njezin srednji prst, sjetio se Bernardića, Plenkovića, Škore, Petrova, Pupovca, Radina, Bandića, Peovićke, Oreškovićke… Sjetio se, a jedna mala suza je krenula niz obraz.