Ne može čovjek ni sve njegovo znanje utjecati na to gdje će udariti potres i kojom jačinom, ali ono što čovjek može napraviti je iskoristiti sve znanje kako bi štete od potresa bilo što manje i kako bi se izbjegle ljudske žrtve. A za to nije potrebno puno. Potrebno je poštovati struku i imati malo morala.

Jedna od najgorih stvari koja se dogodila nakon potresa na Baniji je ta što je postalo vidljivo da se gadno muljalo s obnovom u ratu srušenih i oštećenih kuća. Dakle, 20-ak godina nakon obnove jasno je da smo dotaknuli moralno dno i da su mnogi u tom procesu pokazali da nemaju obraza, od ljudi koji su radili na terenu, do svih onih koji su u zagrebačkim uredima krajem 1990-ih zatvarali oči pred lopovlukom i krađom.

Da nije udario potres, sav taj bezobrazluk ostao bi skriven i zaboravljen, a na prozivanja onih ljudi da su mnoge obnove odrađene mimo pravila struke i da je netko maznuo državne pare odmahivalo bi se rukom i vjerojatno bi se reklo da što ti ljudi hoće i koliko moraš biti nezahvalan da poklonjenom konju gledaš u zube.

Jedan od onih koji je aktivno sudjelovao u procesu obnove je i aktualni sisačko-moslavački župan Ivo Žinić. Evo što je rekao dok je obilazio s ministrom Olegom Butkovićem devastirana područja svoje županije.

– Obnova koja je trajala od 1995. do 2010. jedan je od najvećih projekata hrvatske države, 150.000 obiteljskih kuća je obnovljeno. Prema podacima statičara, nijedna novoobnovljena obiteljska kuća nakon rata nije srušena.

Ima oštećenja i smatram da su napravljene prema tadašnjim standardima. Ima oštećenih kuća, ali nijedna nije srušena, informacije da su se te kuće srušile nisu istina, obnovljene su po tadašnjim standardima.

Kao glavni inženjer moja uloga je bila koordinativna, ponosan sam na to vrijeme, ovog trena oštećene kuće koje se nisu srušile, da su bile loše izgrađene, srušile bi se, poručio je Žinić.

No, ono što ne vidi župan Žinić, vide svi, pa čak i premijer Andrej Plenković koji je nakon silnih medijskih objava o oštećenju nakon rata obnovljenih kuća poručio da će se to raščistiti, a odmah nakon toga se oglasio i DORH koji je najavio žurnu istragu.

A da je bilo političke volje i poštenja, davno se ta priča trebala istražiti. Jer, bilo je onih koji su na vrijeme upozoravali da stvari nisu odrađene kako treba, da je novac poreznih obveznika uludo potrošen i da od cijelog tog velebnog projekta korist imaju neljudi koji su na muci naroda stvarali ekstraprofit.

Jedan od tih ljudi je Milan Škornjak iz sela Strašnik koje je smješteno desetak kilometara od Gline. On gotovo 20 godina bezuspješno vodi postupak kako bi dokazao da je njegova kuća nekvalitetno obnovljena, a što je dokazao razorni potres zbog kojega su popucali zidovi kuće, crijep je popadao s krova, urušio se jedan dimnjak, a on je s obitelji završio u kamp-kućici u dvorištu.

– Kuća je obnovljena nakon rata 1996. godine, ali temelji nisu dobro napravljeni. Oni su derutni, osipaju se kad ih se rukom primi. Ljudi su prevareni, to je onda bila pljačka, a ne obnova. Obnavljalo se stihijski, šarlatanski, samo je cigla na ciglu naslagana.

U ono vrijeme, od 1995. do 2000., za obnovu ovoga kraja bio je zadužen sadašnji župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, inače inženjer arhitekture, koji je onda radio kao pročelnik u Ministarstvu razvitka i obnove, izjavio je medijima Milan Škornjak.

Nekoliko godina nakon useljenja Škornjak je vidio da posao nije napravljen kako treba, žalio se lokalnom uredu za obnovu i na kraju Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Naravno da do potresa ništa nije napravljeno, a sada nadležni obećavaju da će se to riješiti u novoj obnovi. Kakav cinizam.

A hoće li netko odgovarati za svinjariju pod kapom neodgovorne države? Iako sada i premijer Plenković lije krokodilske suze i poziva DORH da sve ispita, jasno je da najvjerojatnije neće jer su mnoge tvrtke koje su radile obnovu otišle u stečaj, za većinu mogućih kaznenih djela, kako tvrde pravnici, nastupila je zastara.

Bit će opet – pojeo vuk magare, nešto slično kao s kriminalom u pretvorbi i privatizaciji. Ono što može Plenković napraviti je postaviti sustav koji će onemogućiti da se druga obnova Banije pretvori opet u kriminal.

Uvjet za to je da lokalni i državni uredi slušaju građane kao što je Milan Škornjak i da se mogući kriminal sankcionira u startu. To je minimum koji ova država duguje stradalnicima Banije i svima nama. A ja do tada idem spremiti jedne gumene čizme i preko Melite poslati ih nekome kome trebaju u banijskom blatu, jadna li nam majka.