Vojko Obersnel usnio je čudan san. Sjedi on tako u saborskim klupama na Markovom trgu i čeka se rasprava o novom zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi. Vlada već danima provodi agresivnu kampanju da je riječ o aktu koji će omogućiti daljnju decentralizaciju koja je neophodna kako bi se omogućio novi iskorak i u političkom i u gospodarskom smislu. Obersnel je čitao sve te objave i nije mogao vjerovati svojim očima o kakvom je spinu riječ. Znao ja da opet nema ni d od decentralizacije i da je riječ o novom mazanju očiju Andreja Plenkovića i njegove vlade. Jedva je čekao da predsjednik Sabora Gordan Jandroković otvori raspravu kako bi suočio Plenkovića i njegovog resornog ministra s istinom, a istina je da se Hrvatska dodatno centralizira i da će novi zakon biti smrt za lokalnu i regionalnu samoupravu. Znao je Obersnel da je u pravu jer je 20 godina bio riječki gradonačelnik i ima te propise u malom prstu. I tako je došao red na njega da izađe za govornicu.

– Ovaj zakonski prijedlog, a i cijela politika vlade, je takva da sustavno uništava lokalnu samoupravu. Na djelu je recentralizacija, a što je suprotno od onoga što se obećavalo u kampanji. Andrej Plenković prevario je birače i građane Hrvatske koji će opet biti žrtve promašene politike koja je nagomilala deficit, koja je ogrezla u korupciji i nepotizmu i koja će dotući bilo kakvu perspektivu. Projekti ove vlade u potpunosti su deplasirani i služe samo kako bi se poduzetnici bliski HDZ-u bogatili jer dobivaju poslove na sumnjivim natječajima i po napuhanim cijenama kao što se nekada radilo u Sanaderovo vrijeme, poručio je bijesno Obersnel.

Dok je on tako zborio, Plenković se samo smješkao, a morali su se smješkati i ministri. No, kada je Obersnel graknuo da krakovi korupcije ulaze i u Ured premijera, Plenković je viknuo: »Ne seri«. Obersnel ga je čuo, zastao je i pitao Jandrokovića misli li ga zaštititi. Jandroković se počeo pravdati kako nije čuo, sve mu nekako bilo nezgodno jer je znao da ne smije napasti Plenkovića. Obersnel je nastavio priču o namještenim natječajima i o nesposobnosti vlade koja zagorčava život građanima. Onda se za riječ javio Plenković koji mu je poručio da nikada nije vidio da netko u toliko malo vremena može izgovoriti toliko puno gluposti. Obersnel je zatražio repliku i skresao Plenkoviću da bi mu bilo pametnije da vodi računa o državnim financijama, a ne da se zadužuje šakom i kapom zbog čega će iza sebe ostaviti spaljenu zemlju. Plenković je bio sve više nervozan, a u jednom mu je trenutku prekipjelo.

– To su gluposti, vi pričate gluposti, može vas biti sram. Napadate cijelu državnu upravu bez i jednog argumenta. Ti si jedan alapača, oprostite, alapača je ženskog roda, ti si jedan alapan, jel’ ti jasno, ti si jedan alapan, urlao je Plenković po Saboru na opće zgražanje. Saborski zastupnici šutjeli su u šoku, saborska straža bila je spremna za djelovanje ako krenu jedan na drugoga, a ministri su gledali u pod jer su htjeli u zemlju propasti zbog Plenkovićevog nenormalnog i bezobraznog ponašanja koje se ne može ni sa čim opravdati. Pa jedan oporbeni saborski zastupnik potpuno je legitimno iznio svoj politički stav o državnim financijama, prijedlogu zakona i državnim projektima.

U tom trenutku Obersnel se probudio. Otvorio je oči i nije znao gdje se nalazi. Odahnuo je kada je vidio da je u svome krevetu. Ali onda se sjetio da je na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća on bio taj koji je urlao po Gradskoj vijećnici, da je on bio taj koji je Plenković, a Ivona Milinović je bila on. No, ovaj put nije bila riječ o snu, već o tužnoj realnosti. Riječki gradonačelnik po načelu Laki je malo nervozan napao je na neprihvatljiv način gradsku vijećnicu koja je iznosila legitiman oporbeni stav, dok su gradski vijećnici šutjeli u šoku, a gradski pročelnici gledali u pod od srama jer su htjeli u crnu zemlju propasti.