Gradski vijećnik Mosta Marin Miletić, nesuđeni riječki gradonačelnik, uletio je slavodobitno pod koševima zametske dvorane gdje je održana prva sjednica Gradskog vijeća, za govornicu i, čini se, već u prvoj minuti napravio prekršaj za isključenje. Imao je Miletić najbolje namjere, kao što to on uobičajeno radi, ali je izvedba bila katastrofalna, da ne kažemo neodgovorna i opasna. U silnoj želji da dokaže postojanje političkih žetončića u riječkoj politici, Miletić je prozvao bivšeg predsjednika Gradskog vijeća Andreja Poropata da je služenje SDP-u naplatio odmah nakon što je raspušteno Gradsko vijeće jer je na javnom natječaju kupio gradsko zemljište, odnosno kupila ga je njegova tvrtka. I sve bi to bilo opravdano da je istina. A nije. Ipak treba krenuti od početka.

Vijećnici Mosta, HDZ-a i Da štima grad iznijeli su politički stav da su se Akcija mladih i Unija Kvarnera prodali SDP-u i da su prevarili birače. Oni odluku Vedrana Vivode (AM) i Roberta Salečića (UN) da podrže izbor Ane Trošelj (PGS) za predsjednicu Gradskog vijeća na konstituirajućoj sjednici kvalificiraju izdajom birača, iako se svi zaklinju da žele biti odgovorni, da žele početi s radom na dobrobit građana, a one koji su to omogućili, nazivaju žetončićima koji su se prodali SDP-u.

Nešto slično dogodilo se i na prvoj sjednici Vijeća u ovom mandatu kada su vijećnici Mosta, Da štima grad i HDZ-a ocijenili da je podjela radnih tijela Vijeća potvrdila da su AM i UN stali na stranu SDP-a. Jasno je da su u političkoj areni dopuštene i slobodnije ocjene i interpretacije iako nema konkretnog dokaza da su Vivoda i Salečić dio SDP-ove koalicije. Kao ni Možemo!. Dio vijećnika koji su se svrstali u riječku oporbu najavljivao je da će biti konstruktivni, ali su već na prvoj sjednici pokazali da to neće biti slučaj. I to je u redu jer je riječ o politici i svatko od njih se obraća svojim biračima jer je novi izborni ciklus počeo danom proglašenja izbornih rezultata posljednjih lokalnih izbora. Ali demagogija je demagogija i ne može se drugačije karakterizirati takvo ponašanje, iako je legitimno u političkoj areni.

Očito će kao i u prošlom mandatu optužbe o prodaji SDP-u biti lajtmotiv dijela političkih aktera. I neka.
Iz uobičajenih okvira pristojnoga ponašanja u potpunosti je izašao Marin Miletić. On je silno želio dokazati priču o žetončićima i naveo je primjer Andreja Poropata. Još je sve ukrasio pričom kako će Most imati nultu toleranciju na bilo kakvu netransparentnost ili nepravilnost. Svatko bi normalan zapljeskao Miletiću, koji je razotkrio politički zakulisni dogovor, svatko bi normalan skinuo šešir hrabrom Mostovcu koji je odlučio raskužiti riječku političku baruštinu u kojoj se najprije sklapaju politički dilovi, a onda se po isteku mandata sve to naplaćuje u naturi, odnosno u zemljištu. Teško da je itko i sumnjao da je ovaj Mostov politički talent u krivu i da govori neistinu jer ipak je riječ o odgovornom političaru koji je na posljednjim parlamentarnim izborima dobio saborski mandat u 8. izbornoj jedinici. A onda je stigla reakcija Andreja Poropata.

– Lako je, ali i podlo i nekršćanski, lagati i klevetati druge ljude skrivajući se iza saborskog imuniteta. Čovjek bi od osobe koja po drustvenim mrežama »liže« oltar i diči se katoličkim vrijednostima očekivao da poštuje jednu od Božjih zapovijedi, odnosno da govori istinu. No jučerašnjom izjavom za govornicom tijekom sjednice Gradskog vijeća u kojoj tvrdi da mi je pogodovano pri kupnji gradskog zamljišta, prokazao je zapravo sam sebe kao malicioznog lažova i neznalicu, poručio je Poropat Miletiću, navevši da prodaja zemljišta koja se spominje nije prodaja, već je trebao biti najam koji se nije niti realizirao. »No Miletiću čuda nisu strana, kao ni lažna ukazanja. Ovo je valjda bilo još jedno u nizu«, s razlogom je sarkastičan Poropat.

Eto, u silnoj želji da zakuca Miletić je izgorio i zorno pokazao kako se ne smije zloupotrijebiti govornica u bilo kojem parlamentu. Kada se nekoga napada ad hominem, za to treba imati čvrste dokaze, tim više što je Miletić implicirao političku korupciju. Oni koji se žele dobronamjerno baviti politikom to bi itekako trebali znati jer saborski imunitet, ili imunitet gradskog vijećnika, ne znači da se može baljezgati što se komu prohtije i optuživati bez čvrstih dokaza. To izlazi iz okvira legitimne političke borbe i vrlo je blizu pravosudnim okvirima s obzirom na to da su Miletićevi navodi itekako utuživi.