RIJEKA – Proslava 65 godina mature važan je jubilej, posebno kada se obilježavaju »okrugle obljetnice«. Nekadašnji maturanti iz 1958. godine današnje Tehničke škole u Rijeci, tada pod nazivom Strojarsko tehnička brodograđevna škola popularno STBŠ, vratili su se na mjesto s kojeg su otišli prije šezdeset i pet godina kako bi dostojanstveno proslavili tu veliku obljetnicu mature.

Reforma školstva

Ova 65. obljetnica ispita zrelosti okupila je četvoro bivših učenika srednje. Ponovo na okupu našli su se stari prijatelji: Drago Diraka, Luciano Kirn, Elso Kuljanić i Ivan Rodin. Njih četvorica od ukupno 29 učenika koje je brojila generacija 1957./1958. brodostrojarskog odjela u Rijeci ovaj susret nastavili su u restoranu, ali prije toga prisjetili su se svojih uspomena.

Njihova STBŠ, a danas Tehnička škola, Rijeka, počela je sustavno obrazovanje u tehničkim zanimanjima na području strojarstva još 1945. godine, a 1972. spaja se s Brodograditeljskom školom s praktičnom obukom u Kraljevici i Brodograditeljskom školom s praktičnom obukom u Rijeci u Tehnički školski centar. Reformom školstva 1978. Tehnički školski centar se integrira u Centar usmjerenog obrazovanja industrijsko-tehničkih kadrova koji je imao sadržaje obrazovanja za strojarsku, brodograđevnu, kemijsku i prometnu industriju. Izdvajanje škole i njeno samostalno djelovanje s nazivom Tehnička škola za strojarstvo i brodogradnju uslijedilo je 1992. Njihov STBŠ konačno 2017. godine mijenja naziv u Tehnička škola, Rijeka.

Učionice u prizemlju

– Evo, ovdje su bile naše učionice, u prizemlju, pokazuju nam bivši maturanti zgradu i prisjećaju se kako je ispred škole i tada bilo košarkaško igralište, ali ispred škole nije bilo asfaltirano.

Njihova sjećanja vratila su se daleko u prošlost, kada se današnju Vukovarsku ulicu zvalo »Via Trieste«.

Elso Kuljanić, akademik, redovni profesor i rektor Sveučilišta u Rijeci, bio je najstariji učenik jer je u razred došao s Lošinja gdje je već završio trogodišnju Industrijsku školu i postao tokar.

– Često smo bili gladni, jeli smo u menzi koja nije imala ni prozore, a kamo li grijanje. Trumanova jaja i margarin bili su naša svakodnevica, nekima je stvarno bila muka od toga, ali je trebalo izdržati, sjeća se profesor Kuljanić i napominje da svi loši uvjeti u kojima su živjeli nisu ih spriječili u tome da uživaju u svojim mladim danima, pa su tako ispunjavali dane svirkom u bendu »Tehničar«, ali i učenjem vožnje motocikala na školskom igralištu, što su svi voljeli.

Četvorica prijatelja prisjetila su se i svog zadnjeg susreta, na istom mjestu prije pet godina kada ih je bilo osam.

Uspomene na prijatelje

Sjećanje i uspomene na svoje preminule kolege iz školskih klupa oživljava popis organizatora skupa Luciana Kirna, koji precizno vodi evidenciju o svakom bivšem učeniku tog razreda koji su dijelili školske klupe od 1954. do 1958. godine. Tako, nažalost, među živima nema Jove Cvjetičanina, Josipa Čubranića, Jusufa Fazlića, Josipa Jankovića, Mirka Obradovića, Ilarija Petričića, Nikole Rodina, Steve Sulimaneca, Josipa Trope, Marija Valentića, Marka Vrbanića, Josipa Volfa, Branislava Vučkovića, Jakova Košemera, Mire Malića, Davora Mihovilovića i Stjepana Pastovića.

U kontakt nisu mogli stupiti ili su bili spriječeni prisustvovati: Mauro Bastijanić, Mario Glavičić, Ignac Kres, Julije Milevoj, Ferucio Pamić, Gorazd Selišek, Drago Štemberger i Miljenko Tulić.

Susret s bivšim maturantima iskoristio je i sin pokojnog Nikole Rodina, Janko Rodin da upozna prezimenjaka Rodina, ali i ostale učenike s kojima je njegov otac dijelio klupe.