Nisam htio okrenuti glavu, odlučio sam mu pomoći. Izabrali smo mu i liječnika opće prakse jer ga nije imao, nije imao zdravstveno. Cijeli slučaj prijavio sam i Pučkoj pravobraniteljici, ispričao je Goran Raspor, također korisnik prihvatilišta Oaza gdje se sada nalazi i Dragutin Dokleja
Datum pregleda – 12. siječnja 2018. godine. »Dolazi kolima HMP. Nađen je u parku kako spava, zakrvavljene odjeće, sasušena krv, ali bez tjelesnih ozljeda. Radi se o osobi koja je socijalni slučaj, nema riješeno stambeno pitanje… Navodi da je izbačen iz prihvatilišta na Kozali prije dva dana, ne zna reći zbog čega… Nema nikakvih primanja, prehranjuje se skupljanjem boca, ranije je vozio kamion, misli da ima 20 godina radnog staža«, zabilježena je sudbina 67-godišnjeg Dragutina Dokleje na formularu riječkog Kliničkog bolničkog centra, sudbina koja ga ne mazi tolike godine, sudbina koja ga je dovela gotovo na rub smrti.
I da, Dragutin je zaista izbačen iz prihvatilišta Ruže sv. Franje. Iako je siječanj, iako je hladno, iako nije imao gdje otići. On je miran čovjek i od malo riječi.
– Četiri mjeseca sam bio gore. Rekli su mi taj dan da tko je pijan neka ide spavati van na klupu. Iz kreveta su me digli. Cijelu noć sam bio na klupi. Počela je kiša pa sam otišao na autobusnu čekaonicu. Sreo sam Lidiju, zvala je hitnu, onda su me odveli u bolnicu. Četiri dana sam spavao vani, a u ponedjeljak sam došao u prihvatilište Oaza i sada sam tamo, ispričao je Dragutin. A u Oazi se s tim što mu se događa nije mogao pomiriti Goran Raspor, također korisnik. I sreća je Dragutinova da je Goranu bilo stalo, da nije mogao gledati što mu se događa, a da nikoga nije briga za ovog čovjeka.
Od šaltera do šaltera
– Jesam, bio sam ovisnik, i sada se liječim, ali nisam htio okrenuti glavu od onoga što proživljava Dragutin. Znamo se od prije i riječ je o mirnom čovjeku. Odlučio sam mu pomoći i krenuo od šaltera do šaltera. U nekoliko sati sam uspio riješiti mu niz stvari koje su mu nužne. Pa nitko od ljudi iz prihvatilišta u preko 400 dana nije bio u stanju ili nije htio pomoći mu srediti papire za penziju na koju ima pravo od prije dvije godine.
Meni je za to trebalo nekoliko sati. Izabrali smo mu i liječnika opće prakse jer ga nije imao, nije imao zdravstveno. Sve smo to riješili, priča Goran. On je cijeli slučaj prijavio Pučkoj pravobraniteljici jer je uvjeren da su Dragutinu narušena ljudska prava.
Otpušten zbog teže povrede kućnog reda prihvatilišta
Nela Pujić iz Franjevačkog svjetovnog reda koja je voditeljica Prihvatilišta Ruže sv. Franje navela je da je Dragutin Dokleja koristio socijalnu uslugu privremenog smještaja u Prihvatilištu za beskućnike Ruže sv. Franje od 16. kolovoza 2017. godine te da je smješten temeljem zahtjeva Centra za socijalnu skrb Rijeka nakon liječenja o ovisnosti o alkoholu u Psihijatrijskoj bolnici Rab.
– Otpušten je 11. siječnja 2018. godine u jutarnjim satima zbog teže povrede kućnog reda prihvatilišta (dolazak u prihvatilište u alkoholiziranom stanju) i druge pismene opomene. Tijekom boravka u prihvatilištu u više navrata je kršio kućni red dolaskom u Prihvatilište u alkoholiziranom stanju i unosom alkohola u prostorije Prihvatilišta te je odbijao liječenje. Svi korisnici smješteni u prihvatilištu za beskućnike Ruže sv. Franje pri dolasku su upoznati s Kućnim redom Prihvatilišta i potpisuju ga u znak suglasnosti. O tijeku boravka i svim poduzetim radnjama u svrhu resocijalizacije obavještavamo nadležni CZSS.
Dragutina Dokleju smo pokušavali više puta uputiti na liječenje od ovisnosti o alkoholu što je on i odbio te smo radi njega više puta pozivali policiju i hitnu službu, a na koncu zbog kršenja kućnog reda bili prisiljeni i otpustiti ga. U Prihvatilištu se nalazi više korisnika koji su teško uspostavili apstinenciju i u procesu su liječenja od alkoholizma te smo obavezni zaštititi i njih i ne dovoditi ih u rizik. Cilj nam je omogućiti svakom korisniku mogućnost i priliku za resocijalizaciju i povratak u društvo, no prvi uvjet je da i sam korisnik pristane na to, navela je Nela Pujić.
– Dragutin bi sigurno bio umro da je dalje ostao vani po ovoj zimi. Odlučio sam upoznati javnost s cijelim slučajem jer ne želim da itko to više doživi. Nije normalno da čovjeka te dobi koji nije agresivan izbace na klupu, u park da se smrzne. Iz prihvatilišta koje bi trebalo biti sklonište za ljude koji su doživjeli to što je doživio Dragutin. Znam da bi ljudi mogli reći pa tko im je kriv, imali su krov nad glavom. Ali nije to baš tako. Osobno sam cijeli život po institucijama jer me je mama ostavila sa šest mjeseci, bio sam u Lovranu, pa u Rijeci po domovima i s 18 godina sam završio na ulici. Gledam i vidim što se događa. Neke stvari jednostavno nisu u redu i ne želim od toga okretati glavu. Ljudi koji vode prihvatilišta trebali bi nam pomagati, ali često to nije tako. Iako smo beskućnici, i mi smo ljudi i nije u redu da se dogodi ono što se dogodilo Dragutinu. Zbog toga sam sve prijavio Pučkoj pravobraniteljici i nadam se da se to više nikada neće ponoviti. Pa i ostali korisnici znaju popiti, ali nisu nemoćni kao Dragutin i nitko ih ne izbacuje usred zime na ulicu da se smrznu, ogorčen je Goran.
Na liječenje na Rab
Dragutin je potvrdio da je bilo tako i samo rekao da je zahvalan Goranu do kraja života. Na pitanje što bi bilo da ga Goran nije uzeo za ruku i krenuo obijati šaltere, Dragutin je odšutio i slegnuo ramenima.
Kako sada stoje stvari, Dragutin barem ne mora strahovati od ulice jer će u prihvatilištu Oaza ostati sve dok se ne riješi njegova situacija s liječenjem. Potvrdila je to dr. Jasenka Duvnjak.
– Dragutin bi trebao ići na liječenje na Rab i dok god se to ne riješi, nećemo ga otpustiti. Osim ako ne izazove nekakav incident jer su to naša pravila. Ali riječ je o čovjeku koji je inače miran, rekla je dr. Duvnjak. Na pitanje kako komentira postupak prihvatilišta Ruže sv. Franje, dr. Duvnjak je rekla da su tamo pomogli i da pomažu velikom broju ljudi.
– Oni imaju svoja pravila kada je riječ o alkoholu, a naša pravila nisu toliko stroga. Riječ je o kolegama koji su pomogli velikom broju ljudi. Što se tiče Dragutina, nećemo ga otpuštati dok god se ne riješi to s Rabom, zaključila je dr. Duvnjak.