Pozitivno je ove jeseni iznenadila vijest da se troje mladih ljudi zajedno useljava u gradski stan u Opatiji, gdje će živjeti upravo zahvaljujući Odjelu Organiziranog stanovanja osoba s invaliditetom Centra za rehabilitaciju Rijeka. U potpuno adaptiranom, suvremeno uređenom i opremljenom stanu od šezdesetak kvadrata zajedno će živjeti i družiti se, a na raspolaganju će imati asistenta koji se brine za stanare, odnosno korisnike. Naravno, nije to prvi projekt koji osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stručnu i drugu pomoć u osiguravanju osnovnih životnih potreba, ali je itekako pohvalan jer iz godine u godinu obuhvaća sve šire područje i time inkluzivira, izjednačava mogućnosti, poboljšava kvalitetu života i potiče aktivno i samostalno življenje.

Centar za rehabilitaciju Rijeka kao ustanova u sustavu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike djeluje duže od 20 godina, dok se Odjel Organiziranog stanovanja bliži 10. godišnjici rada. Osim organiziranim stanovanjem, Centar se bavi pružanjem socijalnih usluga odraslim osobama s intelektualnim teškoćama i pridruženim smetnjama te djeci s teškoćama u razvoju. Osnova njihovog svakodnevnog rada su usluge smještaja, boravka, prehrane, njege i brige o zdravlju, odgoja, osposobljavanja u posebnim uvjetima, medicinske i psihosocijalne rehabilitacije te organizirano provođenja slobodnog vremena s ciljem podizanja kvalitete življenja osoba s invaliditetom. Od ljeta 2015. dio njihovih korisnika usluga počeo je život uz podršku u organiziranom stanovanju u šest stanova u Rijeci, dok je taj broj danas duplo veći.

Premda je sam Centar osnovan 2003., zanimljivo je da je u Rijeci još 1985. godine postojao Centar za radno proizvodne aktivnosti osoba s invaliditetom, zamišljen kao centar za dnevni boravak, a koji je nastao zahvaljujući lokalnoj zajednici i entuzijazmu roditelja.

Primjer dobre prakse

Još jedan od primjera dobre prakse organiziranog stanovanja osoba s invaliditetom u Hrvatskoj svakako je onaj u Varaždinu, gdje je prva stambena jedinica osnovana još 2004. godine, a puno dobrih primjera na razini Europe dolazi iz Norveške, Švedske i Nizozemske gdje se sve češće provodi deinstitucionalizacija. Razlog tome je česta institucionalizacija štićenika bez vlastitog pristanka ili pak rezultati istraživanja Human Rights Watcha koji pokazuju da većina osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom koja je smještena u ustanovu – ondje ostaje do kraja života. Proces deinstitucionalizacije u Hrvatskoj intenziviran je 2014. godine kad značajan broj osoba s intelektualnim teškoćama preseljava iz institucionalne skrbi u organizirano stanovanje kao model života u zajednici, a kako navodi Petar Šajfar u znanstvenom članku iz 2023. godine, deinstitucionalizacija ne podrazumijeva samo zatvaranje institucija, nego zahtijeva razvoj adekvatne podrške za život u zajednici, promjenu u odnosima moći između osoblja i korisnika usluga te promjenu u svakodnevnom življenju. Tako osobe u nekom od oblika skrbi u zajednici imaju širu socijalnu mrežu, veću mogućnost izbora, intenzivniju participaciju u društvenim događanjima, ali i mogućnost stjecanja novih vještina te općenito veće zadovoljstvo životom.

Foto Sergej Drechsler

Dakle, u procesu deinstitucionalizacije ili pak sprječavanja institucionalizacije izrazito je važan razvoj održivih alternativa, a jedna od njih upravo je stanovanje uz podršku ili samostalno stanovanje u zajednici – stoga je itekako pozitivna informacija da u Rijeci i okolici trenutno postoji čak 12 stambenih jedinica. Kako nam je kazala Marija Duraković, voditeljica Odjela Organiziranog stanovanja, od 12 stambenih jedinica, šest ih je na području Rijeke, dvije u Matuljima, dvije u Kastvu i po jedna u Opatiji i Lovranu. Trenutno ukupno u stambenim jedinicama žive 52 osobe.

– Ovakav način smještaja omogućava povratak u lokalnu zajednicu i život u manjim grupama kao što i mi živimo sa svojim obiteljima. Cilj je pružiti našim ljudima individualiziranu podršku u svim sferama života u kojima im je ta podrška potrebna. Kad radite s četvero ili petero ljudi upoznajete ih bolje, imate vremena saslušati ih, ostvariti neke njihove želje, objašnjava Duraković.

Dobar smjer

Stanove unajmljuju na tržištu i uglavnom su podstanari, a osim ranije spomenutog Grada Opatije koji je Centru prije dva mjeseca na korištenje ustupio stan u samom centru grada, Grad Rijeka im je ustupio jedan stan koji su uredili iz projektnih sredstava i u njemu su od samog početka, već gotovo 10 godina. Osim toga, tri su stana u vlasništvu samih korisnika Centra što je zaista lijep primjer jer, kako nam objašnjava Duraković, korisnicima je tako omogućeno da ostanu u okruženju koje im je poznato, među susjedima koji ih posjećuju, dolaze na kave, pozivaju na ručak i slično.

– U stanovima su zaposleni asistenti koji brinu o svim njihovim potrebama. Tu su zastupnici koji koordiniraju asistente u stanovima za koje su zaduženi i zastupaju interese stanara, trude se uključiti ih u aktivnosti u njihovoj lokalnoj zajednici, kvartu. Ne postoji vremensko ograničenje boravka u stanu. Kad ih jednom primimo na smještaj, ostanu kod nas dok im mi možemo pružati adekvatnu skrb. Imamo jednu gospođu koja ima 82 godine, živi lijepu starost kod nas, nećak je posjećuje, trudimo se da bude sretna, priča Duraković.

Foto Sergej Drechsler

Kad su prije gotovo 10 godina započeli transformaciju i deinstitucionalizaciju svoje ustanove, Centra za rehabilitaciju Rijeka, ideja je bila iz stacionarnog smještaja ljude preseliti u stanove, educirati one koji će s njima raditi i korisnicima omogućiti život barem sličan onome kakav su imali u svojim domovima i dok su živjeli s obiteljima. Sad se čini da proces ide u dobrom smjeru, a uz nove stanove opremljeno je i šest prvobitnih, već postojećih stanova te su nabavljena vozila i educirano nekoliko desetina djelatnika. Dio stanova opremljeno je i nabavljeno kao rezultat za zajednicu izrazito važnog i vrijednog projekta »Centar za rehabilitaciju Rijeka – Za našu budućnost« financiranog europskim sredstvima, a dosadašnja iskustva smještenih korisnika vrlo su pozitivna. Međutim, niti dobivanje sredstava, niti već očiti pozitivni ishodi ne znače da nema prepreka na putu.

– Pronalaženje stanova na tržištu je veliki izazov, primjerice, događa se da nas ne žele jer ne poznaju naše korisnike, a onda kada nas upoznaju – nema više problema. Ali, imamo stvarno divnih stanodavaca, koji im donose poklone, pozovu ih kod sebe, druže se, govori Duraković.

Socijalna uključenost

Kako je Centar ustanova koja skrbi o osobama s intelektualnim teškoćama i pridruženim smetnjama, to je ono što primarno gledaju kod prijema korisnika, a kako nam kaže Duraković, zasad u stambenim zajednicama žive samo odrasle osobe, no imaju planove koji uključuju smještaj djece s teškoćama u stambene zajednice, naravno, uz drugačiju vrstu podrške.

Olakšavanje pristupa životu u zajednici osobama s intelektualnim teškoćama doprinosi većoj socijalnoj uključenosti, ali također osigurava nastavak ranije spomenute i prijeko potrebne transformacije i deinstitucionalizacije. Stambene zajednice prilagođene su i visoko funkcionalne osobama s invaliditetom, a sve aktivnosti koje se provode osmišljene su tako da se korisnicima poveća neovisnost i da preuzmu više kontrole u svojim životima. Ključno je u ovom procesu pružanje podrške, zato su djelatnici tu da osnažuju i grade povjerenje, a vrste podrške određuju prema potrebama ljudi koji žive u stanovima.

– Koristimo strategiju Osobno usmjerenog planiranja koja omogućuje da osobama s intelektualnim teškoćama zajedno s njihovim obiteljima i prijateljima pronađemo i odredimo važne ciljeve za budućnost. Stanovanje uz podršku ne podrazumijeva samo fizičko smještanje u zajednicu, nego i uključivanje u svakodnevne, svrsishodne aktivnosti.

Aktivna podrška pristup je koji im nudi mogućnost sudjelovanja u aktivnostima koje su primjerene njihovoj dobi, u različitim okruženjima, istovremeno nadograđujući već postojeće vještine. Dakle, cilj je aktivno sudjelovanje u svakodnevnim zadacima, uzimajući u obzir sposobnosti i teškoće svake osobe. Važno je prepoznati koja razina podrške je potrebna osobi, a zatim odrediti i koji je stupanj podrške unutar svake razine potreban, objašnjava Duraković.

Korisnike osamostaljuju na način da ih potiču u aktivnostima u kojima su uspješni, a pri učenju novih vještina im asistiraju. Uspjehom, kako nam govori Duraković, smatraju kad se oblik podrške može smanjiti, kad primijete da u stambenim zajednicama korisnici jedni drugima pružaju podršku, prepoznaju osjećaje svojih sustanara i međusobno se poštuju.

– Osamostaljivanje kao takvo nije cilj jer je ono rijetko s našom populacijom. Cilj je omogućiti im život kakav i sami živimo, povezivanje s obitelji, posjete. Primijetili smo da ih obitelj puno češće obilazi, osjećaju se ugodnije doći u stan u posjet, dodala je Duraković.

Brojne aktivnosti

Osim usluga koje Centar pruža, poput njege i brige o zdravlju i prehrani, psihosocijalne rehabilitacije, radnih aktivnosti, radne, likovne terapije i fizioterapije, organiziraju i brojne aktivnosti. Primjerice, većina stanara svakodnevno odlazi na radionice u Podružnicu Pulac, što omogućavaju vozila nabavljena iz projekta, a upravo se od ove godine odvija novi Erasmus+ projekt »Terapijska snaga vrtlarenja« koji je otvorio mogućnosti za razne aktivnosti. U veljači su na Pulcu započeli radovi na izgradnji vrta i voćnjaka, a već niče prvi zajedničkim snagama uzgojen vrt i povrtnjak s ekopovrćem i mediteranskim biljem. Zahvaljujući ovom projektu, zajedno kroz edukaciju vrtlarenja prolaze i korisnici i djelatnici, a osim lijepog druženja i učenja nove vještine, omogućava se podizanje kvalitete života osoba s invaliditetom. Korištenje elemenata hortikulturne rehabilitacije kao inovativnog oblika komplementarno-suportivnog pristupa u radu s odraslim osobama s intelektualnim teškoćama provodi se, naravno, uzimajući u obzir funkcionalne sposobnosti, mogućnosti i aspiracije korisnika.

Prema prošlogodišnjem Istraživanju o potrebama osoba s invaliditetom za uslugama u zajednici provedenom u Crnoj Gori, upravo su aktivnosti u prirodi ili u dvorištu, na otvorenom, one koje se često provode s osobama s invaliditetom i u stambenim zajednicama. Na Pulcu korisnike stručni radnici vode kako bi pratili i iskusili proces uzgoja i rasta različitih biljnih vrsta te pritom koriste multisenzorne karakteristike različitih biljaka. S obzirom na to da je pozitivni utjecaj bilja u rehabilitacijskom procesu potvrđen i dokumentiran brojnim znanstvenim istraživanjima, očekuju se pozitivni rezultati.

Osim što se na Pulcu od ove godine bave hortikulturom, također je u ovoj Podružnici organiziran advent »Božićna bajka na Pulcu« koji je trajao tri dana te donio različite sadržaje – od zajedničkog paljenja božićnih lampica i ognjišta, vatrometa, pisanja pisama Djedu Božićnjaku, kreativnih radionica, fotografiranja s Djedom Božićnjakom, diska za djecu i još mnoštvo toga. Svaku su večer imali i goste iznenađenja – harmonikaše, tamburaše, rock band, a u cjelokupnoj pripremi događanja sudjelovali su upravo korisnici Centra koji su bili glavni akteri i za vrijeme trajanja Božićne bajke. Kako nam je kazala Duraković, redovito su posjećivali Bajku na Pulcu, kao i advente u Opatiji, Rijeci i Crikvenici, a imaju i tradicionalne božićne ručkove te svake godine odlaze u restorane i druže se. Korisnici za vrijeme blagdana dobivaju i jako puno poklona od raznih udruga i ustanova, ali i donacije koje im pomažu u kupovini svih potrepština. Kako Duraković komentira, blagdani, proslave rođendana i izleti najljepše su aktivnosti jer tada svi zajedno uživaju i druže se, a blagdani su pak značajni jer brojni korisnici posjećuju obitelji. No, ono što je najvažnije jest da imaju stanove u kojima se mogu osjećati sigurno, razvijati samostalnost i učiti jedni od drugih.

Želje i mogućnosti

– Svaki stan je poseban na svoj način. Pokušavamo ih prema njihovim afinitetima i simpatijama smjestiti. Nije to lako, a kada se ne slažu, tražimo nove mogućnosti. Sada mi se čini da su zadovoljni, neki od njih se jako dugo poznaju, žele biti zajedno, sklapaju se i neka neočekivana prijateljstva, pa i ljubavi. Imamo i jedan par koji zasad živi odvojeno, odnosno žive u odvojenim stanovima u istoj zgradi, a planiramo ih smjestiti zajedno čim budemo imali odgovarajući stan. Ovakav način života omogućava nam usklađivanje njihovih želja i potreba, ali ipak imamo neka ograničenja koja oni razumiju i poštuju, kaže nam Duraković.

Dok traje proces institucionalizacije i iz godine u godinu sve je više stambenih zajednica, čini se da se vizija Centra i može ostvariti, a to je postići društvo blagostanja koje cijeni različitosti i poštuje dostojanstvo života svih svojih članova. No, nema sumnje da je do ostvarenja toga još itekako dug put – upravo oni koji rade na tome većinu svoga života posvećuju poslu, a kako nam je kazala Duraković, ovaj posao je u potpunosti određuje – privatni život mora se prilagoditi poslu, biti jako fleksibilan, javljati se na telefon i noću i danju.

– Posao koji radimo je izuzetno stresan, morate se posvetiti potpuno ili ga ne možete raditi. Ali ono što dobijete nazad je neprocjenjivo. Naši korisnici su puni ljubavi, iskazuju je bez zadrške, isto tako pokažu i kada im nešto ne odgovara. Njihova iskrenost i toplina vas drže, zaključuje Duraković.

VAŽNO JE PREPOZNATI

Koristimo strategiju Osobno usmjerenog planiranja koja omogućuje da osobama s intelektualnim teškoćama zajedno s njihovim obiteljima i prijateljima pronađemo i odredimo važne ciljeve za budućnost. Stanovanje uz podršku ne podrazumijeva samo fizičko smještanje u zajednicu, nego i uključivanje u svakodnevne, svrsishodne aktivnosti. Aktivna podrška pristup je koji im nudi mogućnost sudjelovanja u aktivnostima koje su primjerene njihovoj dobi, u različitim okruženjima, istovremeno nadograđujući već postojeće vještine. Dakle, cilj je aktivno sudjelovanje u svakodnevnim zadacima, uzimajući u obzir sposobnosti i teškoće svake osobe. Važno je prepoznati koja razina podrške je potrebna osobi, a zatim odrediti i koji je stupanj podrške unutar svake razine potreban, objašnjava Marija Duraković, voditeljica Odjela Organiziranog stanovanja.