Ono što je počelo idejnim prikazima i najavama Nove Kraljevice i novog kraljevičkog Waterfronta koji bi trebali podariti čak dva hotela visoke kategorije na lokaciji ruine od stare bolnice i obližnjih baraka, završilo je dobrih pet sati kasnije, žučljivom raspravom u kojoj nije nedostajalo međusobnih optuživanja u maniri »naši i vaši« da bi na trenutke polemični tonovi eskalirali i sipanjem uvreda na osobnoj razini.

Štetan ugovor

Informacija o tome što se to događalo između Grada Kraljevice i privatne tvrtke Pop 94, u vlasništvu Darka Karlovića koja je pod sobom »držala« kraljevički Dom kulture i sporta, ostavljena je za sam kraj sjednice.

Na red je stigla nešto malo prije 23 sata, kad su se već davno raspršili i gosti i nekolicina građana, koja je prisustvovala prezentaciji najavljenih ulaganja Liburnia grupe.

Samo u jednom među kraljevičkim vijećnicima nije bilo spora, a to je da je ugovor iz 1997. godine s tvrtkom Pop 94 bio duboko štetan za Grad. Pa ipak, taj poslovni odnos potrajao je puna dva i pol desetljeća, svojevremeno je bio pokrenut i sudski spor, koji je Grad na kraju izgubio, pa se Karloviću prije desetak godina iz gradskog proračuna moralo isplatiti više od 800.000 kuna.

Time je, na neki način, stvoren mit o pravnoj neoborivosti ugovora kojim je Karlovićeva tvrtka preuzela upravljanje nad kraljevičkim Domom kulture i sporta, naplaćujući za svoj konto korištenje dvorane i istovremeno primajući neto naknadu za obavljanje domarskih usluga koja je od 2013. godine, kada je potpisan aneks ugovoru, povećana s nekadašnjih 850 njemačkih maraka na 1.000 eura mjesečno.

To je, kao, trebala biti kompenzacija što je iz prvotnog ugovora iz 1997. godine maknuta odredba o njegovom neograničenom vremenu trajanja te što se aneksom taj poslovni odnos ograničio na navršenih sedamdeset godina života Karlovića.

No, to nije kraj paradoksima i spornim momentima jer se ispostavilo da je tvrtka Pop 94 prestala postojati po sili zakona u ljeto 2016., točnije u kolovozu, da bi Karlović iskoristio mogućnost da samo mjesec i pol dana kasnije, u listopadu, osnuje drugu tvrtku, ali istog naziva i s istim sjedištem te na taj način nastavi konzumirati svoja financijska i ina prava iz ugovora.

Na taj je način Karloviću, pa sve do lanjskog raskida ugovora, kada mu je i taj drugi Pop 94 ugašen, opet po sili zakona, iz gradskog proračuna isplaćeno oko pola milijuna kuna bez valjane pravne osnove jer ta druga tvrtka, osim istog naziva, nema nikakve veze niti je pravni sljednik one s kojom je Grad originalno bio potpisao ugovor.

Puki previd

Gradonačelnik Dalibor Čandrlić ustrajao je u tome da u gradskoj upravi nisu imali saznanja jer da jesu, ustvrdio je, ugovor bi svakako bio raskinut. To što se pet godina iz gradskog proračuna isplaćivala mjesečna naknada na račun tvrtke s drugim matičnim brojem od one s kojom je originalno Grad imao potpisan ugovor nazvao je pukim previdom koji se lako mogao dogoditi u eri u kojoj se plaćanja još nisu odvijala elektroničkim putem.

Apostrofirao je, po tko zna koji put, da se sporni moment brisanja prve Karlovićeve tvrtke dogodio u vrijeme njegove prehodnice, gradonačelnice Nade Turine-Đurić, ali za koju je sam Čandrlić na sjednici ustvrdio da vjerojatno ni ona ništa nije znala o tome jer da bi u protivnom, a poznavajući njezin odnos s Karlovićem, to zasigurno iskoristila da trenutno raskine ugovor i »izbaci« ga iz kraljevičkog Doma.

Najveći dio Čandrlićevog izlaganja zadirao je u povijest odnosa Grada s Karlovićem i njegovom tvrtkom, po snopu papira vidjelo se da je »prokopana« kraljevička gradska arhiva, pri čemu je Čandrlić pred vijećnicima ustvrdio kako je ugovor iz 1997. godine zapravo falsifikat, za što je argumente pronašao u zapisnicima sa sjednica tadašnjeg općinskog Poglavarstva, ali i sa svjedočenja tijekom sudskog spora koji je Grad bio pokrenuo protiv Karlovića i njegove tvrtke.

Čandrlić se osvrnuo i na činjenicu da je dobar dio svjedočenja zaposlenika Grada, ali i samih građana išao u prilog i na stranu Karloviću, te da je to i bio jedan od razloga zašto je presuda na kraju donesena u njegovu korist.

Vijećnicu GLAS-a Larisu Juretić, koja ga je upozorila da je ponovno okrenuo »pilu naopako«, odnosno da miče fokus s onog bitnog u cijeloj priči, a to je kako se i zašto dogodilo da Grad nekoliko godina plaća privatnoj tvrtki koja de facto više ne postoji, a da to nitko ne primijeti, Čandrlić je prozvao da još od 2009. godine sjedi u Gradskom vijeću Kraljevice, da je bila dio pozicije te da je itekako imala vremena i prilike svih tih godina propitivati odnos Grada s tvrtkom Pop 94.

Juretić je odgovorila da te ugovore nit’ je ona potpisivala, nit’ ih je vidjela, a Čandrlić je odgovorio kako ih je svatko mogao vidjeti, da su to javni dokumenti. Juretić ga je podsjetila i da je na jednoj od prošlih sjednica Gradskog vijeća, još prošle jeseni, čim je čula za glasine, zatražila od njega, kao gradonačelnika, da odgovori zašto je i kako raskinut ugovor s Pop 94, ali da ga nije dobila.

Grube uvrede

Čitalo se na preksinoćnoj sjednici u Kraljevici i ono što je oporba izjavila u Novom listu, od riječi do riječi, a Čandrlić se posebno obrušio na PGS-ovog vijećnika Ranka Frku, aludirajući da je zbog političkog utjecaja njegovih roditelja zaposlen u gradskoj upravi Kraljevice.

Štoviše, Čandrlić je otišao i korak dalje, optuživši Frku da je upravo u njegovoj domeni posla u komunalnom resoru Grada Kraljevice bio i poslovni odnos odnosno domarska služba Popa 94 u kraljevičkom Domu. Frka je odgovorio da su to neistine i grube uvrede te da kakve on može imati veze s plaćanjima Karlovićevoj tvrtki kad to ide preko službe financija.

Čandrlić je iznio i detalj prema kojem je to razdoblje u kojem je Karlovićev Pop 94 brisan iz registra tvrtki u kolovozu 2016. godine, pa do listopada iste godine kada osniva drugu tvrtku, ali istog naziva i s istim sjedištem, premošćeno ugovorom o cesiji što je, dodao je Čandrlić, bila česta praksa kod prijašnjih gradskih vlasti.

Drugim riječima, mjesečna naknada za rujan isplaćena kroz ugovor o cesiji, ali službenica koja ga je potpisala, a koja je danas u mirovini, nije imala saznanja o tome što se zapravo dogodilo odnosno da je tvrtka Pop 94 prestala postojati, prenio je Čandrlić.

Vijećnicu Larisu Juretić zanimalo je i što se kani poduzeti kako bi se umanjila šteta za Grad, na što je Čandrlić rekao da je obavio razgovore i pribavio mišljenja od nekoliko, kako je ustvrdio, »vrsnih krivičara« koji su ga uputili da nema pravne osnove za podizanje kaznene prijave protiv Karlovića jer da nije oštetio Grad. Objašnjenje takve tvrdnje jest da je domarsku uslugu, koju mu je Grad cijelo vrijeme nastavio plaćati, i isporučio.