Pustite priče o e-putovnicama i sve ono što se plasira putem medija u javnost o tome kao smo se vratili u staro normalno! Kako se međudržavno putovati može s vrlo malo novih zakonskih elemenata, da o problemima i ne govorimo!

Realnost je brutalno drugačija: da biste danas, u ovo digitalno doba stigli iz Rijeke u Veneciju treba vam više od osam sati!

Uz pogodni raspored letova prije covid pandemije za isto biste vrijeme stigli iz Zagreba u New York!

Ma živi užas, kad se sve to prođe ima se utisak kako je danas od svih tih zapadnih, liberalnih država slobodnija Sjeverna Koreja, kako je naprosto lakše otputovati u Pjongjang nego u – Veneciju.

Impresije su to arhitekta “srednje generacije” koji pojedine kolegije predaje i na riječkom Građevinskom fakultetu. Želja mu je ostati anoniman, ali mu je još i daleko veća želja podijeliti svoja iskustva s čitateljima Novog lista.

Gužva je golema, radnika premalo

– S obzirom na profesionalni credo, odlazak na venecijanski Biennale je nešto što u velikoj mjeri nadilazi pojmove samo kulturnog turizma. Posebno nakon ovog covid zastoja, nova komunikacija i dobivanje uvida u aktualne trendove, za što je Biennale najbolje moguće mjesto, nemaju alternativu.

Na kraju krajeva, da bi se prenosilo svoja znanja na nove generacije studenata, mora se itekako biti upoznat sa svime onim što se novo događa na polju likovnosti, umjetnosti ili arhitekture, pojašnjava nam “tužni posjetitelj” Venecije, grada koji je u njegovom fokusu prije pandemije bio najmanje desetak puta godišnje.

No, kako se došlo do više od osam sati? Na žalost, jednostavno, običnom matematikom.

– Najprije morate proučiti protokole koje od vas traži Italija. Najbolje se posavjetovati s adresom www.koronavirus.hr mada čini mi se da nakon toga neće mnogo toga biti jasnije.

Druga je obaveza, bez obzira jeste ili ne preboljeli covid te jeste li se ili ne dva put cijepili, pribavljanja brzog testa što je u našem slučaju, u zametskom centru, trajalo puna tri sata.

Gužva je golema, zdravstvenih radnika koji obavljaju testove – premalo.

Cijena je 150 kuna, a ako se želi smanjiti čekanje, može se obratiti i privatnim zdravstvenim ustanovama, no tada je cijena viša, žalio se naš arhitekt.

Nove traume na Pasjaku

A kad se stigne na granicu, Pasjak konkretno, nove traume.

– Za sve starije čitatelje, povući ću paralelu s osamdesetim godinama kad je za odlazak u Trst trebalo uplatiti “depozit”. Baš na takav način djeluju ljudi koji rade na granici. Polako, uzimaju dokumente, pogledavaju ih pa teatralno skeniraju.

I na kraju – dodaju si s jedne na drugu stranu granice! A vi čekate li čekate. Ukupno sati pol bilo je potrebno za prelazak granice.

Kad se svemu doda i vožnja u koloni oprema Kozini i Trstu gdje smo se ukrcali na vlak, više od osam sati.

Odlazak na Biennale je inače jedna od većih profesionalnih radosti, ove godine to nikao nije bilo zadovoljstvo jer je procedura dolaska silno umanjila vrijednost viđenog, zaključuje žalosni riječki arhitekt.

I baca novo svijetlo na postcovidalno razdoblje koje će nas, navodno, vratiti u “staro normalno”.

Ako je suditi po sporosti državnih administracija “liberalnog zapada”, kao sam sebe voli nazivati, nije li se ipak uputnije zapitati: a koliko je karta do Pjongjanga?!

– I još samo da dodam – ove bizarnosti jednako prolaze cijepljeni i necijepljeni!

Tužno i sramotno sve skupa, ne samo ovo što se dešava, već i sramotna šutnja naših političara i medija koji očigledno nemaju pojma kako izgleda jedan rutinski dnevni izlet, nešto što je bilo sasvim normalano mojim roditeljima, ma i noni i noniću, zaključio je riječki arhitekt i sveučilišni profesor.

Iskustva iz Venecije

A Pjongjanga ima i u Veneciji. Kako ističe naš arhitekt – ova situacija nije samo hrvatsko već i evropsko ludilo! Jadni Nijemci i Austrijanci po 3,5 sati čekaju na željezničkom kolodvoru na antigenski test-bez kojeg ne mogu ući u Njemačku ili Austriju.

Tu je i obveza nošenja maski na otvorenom, dok kad sjednete u restoran ili kafić masku smijete skinuti – virus ni u Italiji ne skače u dalj. I kao kruna svega – policijski sat.

Policijski sat u slobodnoj Europi, 76 godina nakon Drugog rata?! Slobodna Europa slobodnog protoka ljudi, roba i ideja…a u naravi Pjongjang do samog Lida.

Identitet osobe poznat je redakciji Novog lista