Brod »Galeb« u ponedjeljak će se dotegliti nazad u riječku luku i privezati na budući stalni vez na Molo longu gdje će se morati odraditi preostali zahvati na uređenju muzejskog postava.

Ma koliko da je »Galeb« sada jedna sasvim druga priča za razliku od onog starog, ruzinavog broda s betonom zalivenim palubama kako bi se spriječio prodor vode, kakav se krajem 2019. godine teglio u kraljevičko brodogradilište, poražavajuće je da se ni nakon punih pet godina nije uspio zaokružiti ovaj projekt, koji je gradsku blagajnu dosad stajao najmanje deset milijuna eura.

Koliko točno, teško je proniknuti s obzirom na to da i u Gradu Rijeci »vrludaju« s brojkama.

Nakon toliko godina i »glavinjanja« što i kako učiniti s tim brodom, nakon raščlanjivanja prvotnog jedinstvenog projekta u dvije grupe radova, jedan dio obavilo je samo brodogradilište na strukturi i u unutrašnjosti broda, a drugi dio vezan je uz uređenje i opremu muzejskog postava, promjene nacionalne valute koja se u međuvremenu dogodila, prakse u kojoj se jednom iznosi objavljuju s PDV-om, drugi put bez, gotovo je nemoguće pohvatati financijske konce koji su se tijekom minulih godina raspleli i zamrsili oko »Galeba«.

Nekonzistentni troškovi

Evo, samo zadnji primjer u nizu. U službenom odgovoru gradonačelnika na vijećničko pitanje iz rujna prošle godine navodi se da je na »Galeb« od 2007. godine dosad potrošeno ukupno 12,6 milijuna eura, a da je za završetak projekta i njegovo stavljanje u funkciju planiran utrošak od još 2,69 milijuna eura.

Tu »računicu« potvrdili su i u odgovoru na naš novinarski upit prije mjesec dana da bi u prekjučerašnjem priopćenju vezanom uz povratak »Galeba« u riječku luku opet bile apostrofirane neke druge brojke.

“Galeb” kao ruzina prije početka obnove / Foto Marko Gracin

Tako se spominje da ukupni trošak obnove i opremanja »Galeba« u brod muzej iznosi 12,4 milijuna eura, uz dodatnih 1,6 milijuna eura, koliko je Grad uložio za razne aktivnosti vezane uz nabavu i zaštitu ovog kulturnog dobra, odnosno do trenutka dok »Galeb« nije otegljen u kraljevičko brodogradilište.

Razlika je u 1,3 milijuna eura jer iz prve računice ispada da će se na »Galebu« uspjeti probiti granica od 15 milijuna eura, dok je u drugoj računici riječ o 14 milijuna eura. Valjda jedina konstanta je iznos europskog novca kojim su tijekom proteklih pet godina, otkad se brod nalazi u brodogradilištu, sufinancirani radovi na »Galebu«. U pitanju je 4,2 milijuna eura.

Gotov u travnju?

»Galeb« će se napokon privezati na Molo longo, ali proteći će još neko vrijeme dok sve bude gotovo i službeno se otvore vrata prvim posjetiteljima muzeja. Ni pet godina nije se pokazalo dovoljnim da se »Galeb« kompletira dok je u krugu brodogradilišta.

Kraljevički Dalmont svoj je dio posla završio u listopadu prošle godine i sve otad čekalo se da se kompletiraju i zahvati na uređenju muzejskog postava, koji će se protezati na nešto više od 4.000 četvornih metara brodskog prostora.

Kad je postalo bjelodano da će se radovi odužiti još nekoliko mjeseci, a ovaj 117-metarski brod postao je smetnja kraljevičkom brodogradilištu za prihvat novih poslova, odlučilo se da će se završiti na Molo longu premda se, kako doznajemo, razmišljalo i o nekim drugim opcijama.

Doduše, preostale aktivnosti koje se moraju odraditi na ovom brodu takvog su obima i obilježja da se mogu obaviti dok je »Galeb« na vezu, na riječkom lukobranu, a sve bi trebalo potrajati do travnja ove godine kada će napokon ovaj brod muzej moći primiti svoje prve posjetitelje. Valjda.

Pritom će jedna petina brodskog prostora ostati do daljnjega pod ključem i neuređena, u gruboj roh-bau izvedbi. To je onaj komercijalni dio broda, ukupne površine 1.000 četvornih metara zatvorenog prostora plus 300 četvornih metara terase na palubi, koji su u Gradu Rijeci zamislili dati u zakup za prateće ugostiteljske sadržaje i mogući nove, botelske kapacitete.

Tegljenje “Galeba” u kraljevički škver 2019. godine / Foto Marko Gracin

Pokazalo se, međutim, da je jedno zamisliti, a drugo ostvariti. Stizala su bila, doduše, neka pisma namjere od potencijalnih ulagača, ali od toga svega na kraju nije bilo ništa. Natječaj za zakup tih prostora neslavno je propao, a u Gradu Rijeci zadnjih godinu i pol dana nisu niti pokušali objaviti novi natječaj.

Iz Grada Rijeke kontinuirano apostrofiraju da razgovaraju i da su u potrazi za zainteresiranim ulagačem koji bi komercijalni dio prostora priveo svrsi, međutim, očito je da nema nekog pomaka.

Tako u Gradu Rijeci sada prvi put počinju spominjati kako su »otvoreni i za druge mogućnosti uređenja i korištenja komercijalnih dijelova broda, poput primjerice polivalentnih dvorana za održavanje različitih društveno-zabavnih, kulturnih i sličnih događanja«.

Kako god bilo, restoran i botel ili neka polivalentna dvorana, zahvati u tom dijelu brodskog prostora teško će se moći odraditi na Molo longu, što znači da »Galeb« danas-sutra ponovno čeka tegljenje u brodogradilište, a u pozadini se počinje pomaljati jedno drugo veliko pitanje – koliko će godišnje koštati održavanje »Galeba«.

Da se kojim slučajem uspjelo doći do zainteresiranog i financijski potentnog ulagača koji je spreman upustiti se u avanturu uređenja restorana i botela na ovom brodu muzeju, štićenom kulturnom dobru, trošak priveza i održavanja brodskih sustava raspodijelio bi se. Ovako, sve ostaje na jednoj strani.

Studija izvodljivosti

Iz Grada Rijeke uporno ponavljaju da je »Galeb« velik potencijal za riječki turizam i nije sporno da će ovaj brod muzej privući svoje posjetitelje.

– Procjenjuje se da će brod »Galeb« godišnje posjećivati oko 50.000 ljudi. Kada se uzmu u obzir svi relevantni statistički podaci vezani uz turizam u Rijeci, potencijal broda se i uvećava jer Rijeka prati kontinuirani desetogodišnji porast turizma u svim pokazateljima, navode iz Grada.

Inače, ova procjena od oko 50.000 posjetitelja godišnje datira još s početka 2016. godine, kada je napravljena Studija izvodljivosti projekta »Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine« čiji je sastavni dio, uz obnovu Palače šećerane, bila i obnova »Galeba«.

Foto Vedran Karuza

Tom je studijom Grad Rijeka trebao dokazati isplativost i opravdanost ulaganja u spomenuti projekt, a napravila ju je tvrtka Inovacije i razvoj d.o.o. Prema toj studiji, na »Galebu« se godišnje očekuje 52.350 posjetitelja, na osnovu čega se onda razradio financijski aspekt prihoda, odnosno očekivani prihodi u budućem razdoblju.

Međutim, i s ovim brojem posjetitelja, iskazivala je ta studija, priča oko »Galeba« još uvijek nije iskazivala pozitivnu nulu s obzirom na to da su ukupni godišnji prihodi projicirani u iznosu od 2.613.943 kune (346.930 eura) u što su, spomenimo uzgred, bili uračunati i prihodi od najma, dok su ukupni rashodi, uključujući i trošak osoblja, prikazani u iznosu od 2.655.299 kuna (352.419 eura).

Megaprobijanja

Sada kada je još malo pa gotov, valja se ufati da je napokon došao kraj dugogodišnjim mukama koje je riječki gradski proračun prolazio s »Galebom« još od 2009. godine kada je tadašnja gradska vlast, na čelu s Vojkom Obersnelom, odlučila ga kupiti na sudskoj dražbi za 150.000 dolara.

Taj potez državni su revizori godinama u svojim nalazima zamjerali, upozoravajući kako se Grad u to upustio a da prethodno nije napravljena analiza opravdanosti kupnje, projekcija troškova održavanja u narednim razdobljima, niti je u tom trenutku bila definirana buduća namjena motornog broda.

Pitanje ovog broda i njegovog »odmolavanja« od gradskog proračuna pokušalo se riješiti davanjem »Galeba« u koncesiju na 30 godina, gdje se od investitora tražilo da sam, o svom trošku uredi brod, naravno, sve to pod budnom paskom konzervatora, te da osigura oko 500 četvornih metara za muzejski postav.

Foto Sergej Drechsler

Bilo je to na prijelazu iz 2014. u 2015. godinu, ali unatoč očekivanjima i najavama Obersnela i tadašnjeg pročelnika za kulturu Ivana Šarara, nije bilo zainteresiranih, kao što ih nema do dana današnjeg.

Grad potom odlučuje sam obnoviti »Galeb«, ali o načinu na koji se pristupilo realizaciji tog projekta najbolje ilustriraju same činjenice – umjesto planiranih i ugovorom definiranih 14 mjeseci, brod se zadržao u kraljevičkom brodogradilištu puna 62 mjeseca, navodno najviše zbog manjkavosti projektne dokumentacije, umjesto procijenjenih 4,5 milijuna eura, koliko se 2017. i 2018. godine procjenjivalo da će iznositi troškovi obnove i prenamjene »Galeba« u brod muzej, potrošilo se tri puta više.

Od Ramba do Papanicolaua

Motorni brod »Galeb« bio je školski brod Jugoslavenske ratne mornarice i i ploveća rezidencija Josipa Broza Tita na njegovim državničkim putovanjima čime je postao simbol jugoslavenske uloge u Pokretu nesvrstanih.

Originalno se radilo o transportnom brodu za prijevoz banana i drugog južnog voća, izgrađenom i porinutom pod imenom »Ramb III« 1938. godine u brodogradilištu u Genovi.

Početkom Drugog svjetskog rata, »Ramb III« je pretvoren u prateću krstaricu talijanske ratne mornarice i prevozio je hranu za talijanske vojnike u Africi, a nakon kapitulacije Italije 1943. brod su preuzeli Nijemci, prenamjenivši ga u minopolagač pod imenom »Kiebitz«.

U studenom 1944. u bombardiranju riječke luke potopili su ga zrakoplovi savezničke vojske. Tri godine poslije splitska tvrtka Brodospas izvadila je brod s dna mora, a potom je u pulskom brodogradilištu kompletno rekonstruiran, luksuzno uređen i predan JRM-u kao školski brod »Galeb«.

Zadnje Titovo putovanje ovim brodom bilo je 1979. godine. Početkom Domovinskog rata 1991. brod iz Pule prebacuje vojnike u Šibenik, a nakon djelovanja u okolici Dubrovnika povlači se u crnogorsku luku Boku kotorsku.

Tu ostaje vezan do kraja 1990-ih, kada ga kupuje američki Grk John Paul Papanicolau s namjerom da u »Viktoru Lencu«, gdje je otegljen krajem 2000. godine, od njega napravi luksuznu jahtu za bogatu klijentelu.

Međutim, obnova broda nije niti krenula zbog problema financijske naravi, a sve je završilo prodajom broda na sudskoj dražbi.