Prizor presušenog toka Rječine ljeti je tužna konstanta, što zbog dugih perioda bez kiše, što zbog povećanog crpljenja njenog izvorišta za potrebe vodoopskrbe. Međutim, ako se ostvare planovi o izgradnji brane pokraj njenog izvora, netom iznad naselja Kukuljani, Rječina će presušiti zauvijek, ostavljena kao relikt nekog prošlog vremena kojem je značila život.

Akumulacija Kukuljani već je godinama kontroverzna tema oko koje se prepiru politika, upravljači Rječine i stanovništvo, a ideja stvaranja jezera koje bi vodom opskrbljivalo riječko područje u javnosti se pojavljivala, mijenjala, dodavala i kratila tijekom posljednjih stotinu godina.

Iako je prošle godine iz županijskog i općinskog prostornog plana izbačena faza gradnje kojom se namjeravao potopiti sam izvor, izgradnja brane ostala je u dokumentima kao projekt od značaja za Republiku Hrvatsku koji tek treba biti razrađen.

Prema riječima Joška Trošelja, riječkog hidrologa s doktoratom Sveučilišta u Kyotu i 11 godina dugim istraživačkim iskustvom iz Japana, opravdanost akumulacije dolazi u pitanje ukoliko se vodoopskrba spominje kao njen glavni razlog.

Opasnost krša

– Mislim da je vodoopskrba Rijeke i okolice s trenutnih izvorišta već i sad dovoljna i da za akumulaciju nema potrebe. Za vrijeme najrazvijenije riječke industrije u 80-ima, kada su u Rijeci radile tvornica papira i druge industrije, Rijeka je imala dovoljno vode.

Upravo su industrije, a ne kućanstva, te koje troše najviše vode. Tvornice su se u međuvremenu ugasile, nove velike industrije se nisu pojavile, a broj stanovnika riječkog područja neprestano pada.

Tu bih spomenuo podatak koji je istaknuo kolega hidrolog Josip Rubinić na nedavnom skupu u HAZU, a to je da su se u posljednjih 25 godina u Rijeci redukcije vode bilježile u samo dva navrata, a nestašice niti jednom.

Također, lani je bila najtoplija godina u povijesti mjerenja riječkog područja, pa nismo imali redukcije. Čak i kad riječki izvor Zvir 1 ne bi bio dovoljan za potrebe vodoopskrbe, imamo Zvir 2 koji je upotrebljiv za izvanredne situacije, smatra Trošelj.

Znanstvenik koji je diplomirao na temu vodne bilance planirane akumulacije navodi da bi osim sveobuhvatne hidrološke analize navedenog područja, kojom bi se utvrdile raspoložive količine vode, trebalo uzeti u obzir i analize flore i faune, podzemnih voda, krškog terena i potencijalnih klizišta da bi se moglo donijeti odluku koja bi tok Rječine nepovratno uništila.

S onim što je zasad poznato, gradnja brane u Kukuljanima čini se riskantna investicija čiji benefiti nisu sigurni. Naš sugovornik ističe kako je vrlo neprecizno raditi dugoročne projekcije o kišama i količini vodnih tokova koji će u Rječinu stići, čak i kada je riječ o kraćim razdobljima, a kamoli periodima od 10 ili više godina. Usto, izgradnja brane mogla bi potaknuti klizišta s riječnih bokova.

– U principu ne bih preporučio gradnju akumulacije u kršu, ni u Kukuljanima ni igdje drugdje. Brana se radi za veoma duge vremenske periode, a previše je nepoznatih parametara koji se mogu aktivirati ili otkriti tek nakon nekoliko godina, ili čak desetljeća nakon izgradnje brane.

U tom bi se slučaju mogla dogoditi katastrofa slična kao ona na brani Vajont u Italiji, građenoj u krškom području stotinjak kilometara sjeverno od Venecije. Tamo se dogodio klizišni tsunami, gdje se stijena odronila u branu zbog čega se većina vode unutar nje prelila preko u instantnom vremenskom intervalu.

Prilikom izgradnje brane, već su postojali signali da bi se to moglo dogoditi, a klizište se aktiviralo nedugo nakon završetka, upozorava Trošelj, dodajući kako je tragedija koja se zbila 1963. godine ubila oko dvije tisuće ljudi, uništivši cijeli nizvodni gradić.

Sličan se slučaj dogodio 2008. u Japanu kod brane Aratozawa, kada je klizišni cunami izazvan potresom također uzrokovao preljev brane, a s obzirom da je klizište uz tok Rječine aktivno u Grohovu i Valićima, gdje je brana građena 60-tih godina prošlog stoljeća, postoji mogućnost da se slično dogodi i u Kukuljanima.

Nesigurnosti

Još jedan problem kod izgradnje brane u krškom terenu ogleda se u nepredvidljivosti krških vodnih tokova, koja bi posebno prijetila u slučaju da se nastavilo s planom o potapanju izvora Rječine.

Opasnost potapanja krškog izvorišta otvorila bi mogućnosti da se negdje u bližoj ili daljoj okolici postojećeg pojavi novo izvorište koje bi u slučaju izbijanja na nepovoljnoj lokaciji moglo prouzročiti poplavljivanja naseljenih područja.

– Za to ne samo da postoji mogućnost, nego se to Rječini već i dogodilo 1870. godine, kada je potres u Klani premjestio izvor Rječine do sadašnje lokacije pod brdom Kičej. U kršu se svašta može dogoditi, voda može probiti negdje drugdje jer ona uvijek ide ondje gdje joj je najmanji otpor.

Također, kod brana u kršu rade se procjene o tome koliko se vode u njima gubi. U kršu je to veoma teško ili nemoguće procijeniti jer je stanje drukčije u različitim dijelovima rijeke, neki su manje, a neki više propusni.

Prije nego se akumulacija napravi, tu se niti ne mogu raditi procjene ili studije jer se ne može znati kako će masa vode i pritisak utjecati na pukotine i podzemne tokove. Puno je tu nesigurnosti. Može se dogoditi da velik dio vode iz akumulacije otiđe u podzemlje, a da se zbog njene izgradnje uništi tok rijeke, objašnjava hidrolog.

S Trošeljem se slaže i Renato Juretić, čelnik udruge Spasimo Ričinu koja se posljednjih godina angažirala u borbi protiv izgradnje svih faza akumulacije Kukuljani.

Juretić ističe kako postojeće studije kojima se akumulacija želi opravdati u obzir nisu uzele propusnost vode u krški teren te kako je zbog različitih načina obavljanja hidroloških analiza moguće selektivno koristiti metode koje bi sugerirale opravdanost izgradnje brane.

Erozije

– Plan izgradnje akumulacije poslal san i umirovjenon profesoru Ognjenu Bonacciju, autoritetu hidrologije svjetskog glasa ki mi j rekal kako se dela o užasu od projekta. On navodi kako bi akumulacija pod postojećin projekton potpuno ziminila postojeći hidrološki i hidrogeološki režim na širemu prostoru, osobito nizvodno, i kako problematika gubicih vode z akumulacije va krško podzemlje nij’ uopće tretirana.

Zbog tega se more dogodit’ da se akumulacija morda nikad neće moć napunit, a to ča će se dogodit z vodun niki ne more predvidet. Kad je Bonacci pročital da se namjerava potopit izvor, ni mogal verovat da postoji neki od struke ki bi to odobril.

To bi moglo imet katastrofalne posljedice, a da se ne govori da bi branu delali na rasjedu kadi se sako malo neki potres dogodi. Brana va Kukujanih forsira se zbog pretpostavki buduće potrošnje vode ke počivaju na nerealnimi podaci o stanovništvu, a niki ne vodi računa o temu da rabi zaštitit kvalitetu vode, ča znači zaštitit sama izvorišta.

Akumulacija bi samo pospješila erozije i nanosi ki će zagadit vodu i zatrpat samu akumulaciju, a projekt, va ki se planira potrošit deseci milijuna eura, ionako bi zahtijeval konstantno saniranje tih nanosih.

Onimi ki bi teli gradit kvaliteta vode ni bitna, nego in je važno da ju dobiju čin jeftinije, a njeju potrošnju ča više naplate, navodi Juretić koji napominje kako Rječini već sada prijeti opasnost od nanosa izazvanih prijašnjim građevinskim radovima.

– Zgora Ričine, pu Studene zbog izgradnje brzotoka su se već srušila dva ogromna brda. Njihovi nanosi, a to su stotine tisuć’ ton’ ča direktno, ča posredno odronjenog materijala, ki su se spustili uzduž cele Ričine i zatrpali njeje korito.

Ričina se sama ne more borit z timi nanosi, a oni njenon životu znače smrt aš zatrpavaju viri i narušavaju prirodnu dinamiku rike. Puno je tega izazvano radimi ki nisu bili potribni, a ki su se delali zbog obrane od poplav na mestimi kadi poplavljivanja ni bilo.

Ča se tiče radova na samoj Ričini, betonizacijun se ubrzava njeji tok, dohaja da se nanosi počnu ponašat neprirodno i u pravilu ih onda Ričina nanaša nizvodno, na način da izazivaju erozije pa i da zihaja z korita.

Ono čaj najgore, da kadi se ti radovi izvedu više života ni. Nima razloga da se betonira korito tamo kadi niki ni ugrožen i kadi ni naselja, zidi se nepotrebno dižu na gornjemu toku Ričine za kega su još Mađari va svoih spisih navodili daj’ savršeno izbalansiran i da se ondi ne bi smelo intervenirat, kaže aktivist udruge Spasimo Ričinu koji smatra da nabujaloj rijeci na mjestima na kojima ne prijeti poplava treba pustiti da se iz korita izlije na prirodan način.

Ovlaštenici

Po pitanju aktualnog plana izgradnje i iskorištavanja akumulacije Kukuljani, kao i aktualnom režimu crpljenja izvora Rječine Novi list je poslao upite Hrvatskim vodama te riječkom Vodovodu i kanalizaciji.

U odgovoru koji potpisuje Danko Biondić, službenik za informiranje Hrvatskih voda koje su nadležne za upravljanje i izdavanje vodopravnih dozvola za sva vodna područja u Hrvatskoj, navodi se da je idejni projekt akumulacije izrađen 2015. godine te da se njime propisuje da bi uz primarnu vodoopskrbnu namjenu, preljev akumulacije mogao biti korišten i za potrebe energetike.

– Prvu fazu gradnje akumulacije (kojom bi se izgradila akumulacijska brana, op.a.) treba tretirati kao stratešku rezervu za slučaj mogućih sušnih razdoblja ili eventualnih akcidenata koji bi mogli uzrokovati zagađenje postojećeg izvora Zvir, pri čemu bi se zadržalo korištenje izvorišta Rječina. idući koraci, od kojih je prvi izrada studije utjecaja na okoliš, ovise prije svega o o potencijalnim investitorima ViK-u i HEP-u, stoji u odgovoru HV-a.

Na pitanje poštuju li ViK i HEP kao ovlaštenici Hrvatskih voda ekološki prihvatljiv protok (EPP), odnosno količinu vode koja mora biti puštena u korito Rječine kako bi se njen tok zaštitio od presušivanja, a njena flora i fauna od izumiranja, Biondić odgovara kako je EPP definiran u studiji HV-a iz 2016. godine »još uvijek samo preporuka«, te kako »tek slijedi usvajanje Metodologije za određivanje ekološki prihvatljivog protoka temeljenog na kriterijima za postizanje dobrog stanja voda prema Uredbi o standardu kakvoće voda«.

Povećanje potrošnje

Iz riječkog ViK-a pak napominju kako se u smislu realizacije potencijalnog zahvata akumulacije Kukuljani »provode radnje kojima je cilj utvrditi potrebu, opravdanost, mogućnosti i ograničenja realizacije akumulacije Kukuljani za potrebe vodoopskrbe«.

Iva Brkarić, pomoćnica rukovoditelja Sektora pravnih i zajedničkih poslova, ističe da ViK vodu s izvora Rječine trenutno zahvaća »sukladno važećoj vodopravnoj dozvoli dokle god postoji dotok vode, a prije presušivanja«.

– Zahvaćanje se radi do visine 10 centimetara iznad brane kada se cijeli vodoopskrbni sustav prebacuje na priobalna izvorišta (Zvir, Martinšćica, Perilo, Dobra i Dobrica). Režim crpljenja se mijenja ovisno o presušivanju izvora Rječine kada se u funkciju stavljaju ostala priobalna izvorišta, a od kojih je kapacitetom najizdašniji izvor Zvir koji tada pokriva najveći dio vodoopskrbnog sustava.

Ekonomski najpovoljnija varijanta za KD Vodovod i kanalizacija i korisnike jest gravitacijski dovod s izvora Rječine koji svojom količinom zadovoljava potrebe za cijeli vodoopskrbni sustav, stoga je presušivanje izvora Rječine najvažniji kriterij promjene režima crpljenja (osim u eventualno izvanrednoj situaciji).

Naime, za crpljenje vode s priobalnih izvorišta i dovod do krajnjih korisnika KD Vodovod i kanalizacija snosi vrlo velike troškove električne energije, a što se u konačnici odražava na cijenu vodnih usluga za krajnjeg korisnika, piše u odgovoru.

Također, iz ViK-a dodaju kako ljetno povećanje potrošnje vode na riječkom području iznosi oko 50 posto više u odnosu na jesen i zimu, što znači da u ljetnom periodu prosječno zahvaćena voda na izvoru Rječine, dok ne presuši, odnosno na izvorištu Zvir, kada izvorište Rječina presuši, iznosi otprilike 60.000 kubnih metara po danu.

Hrvatske vode i ViK nisu odgovorili na pitanja čime se opravdava projekt akumulacije Kukuljani s aspekta povećanja vodoopskrbnih kapaciteta, kao niti na kakvim se projekcijama o brojnosti stanovništva temelji potreba za akumulacijom.

Nadalje, Novi list nije dobio odgovor na pitanje na koji se način planira zaštititi samo izvorište Rječine nakon izgradnje akumulacije, s obzirom na prijetnje erozijama koje bi mogle zatrpati novonastalo jezero uz branu te narušiti poznatu kvalitetu riječke vode.

Od betonizacije prema revitalizaciji

Budući da najnoviji ekološki planovi nalažu kako se unutar Europske unije mora obnoviti čak 25 tisuća kilometara rijeka, uništenje 19 kilometara duge Rječine postavlja se ne samo kao ekološki korak unatrag, već i međunarodno pravni.

Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. godine propisuje kako se europske rijeke trebaju revitalizirati uklanjanjem suvišnih barijera i obnavljanjem poplavnih područja i močvara, a nije isključena mogućnost da će države u slučaju nečinjenja plaćati kaznene sankcije.

Renato Juretić iz udruge Spasimo Ričinu navodi da je lipanjski okrugli stol na temu »Sadašnjost i budućnost rijeke i doline Rječine« u organizaciji HAZU-a već donio zaključke o nužnosti upravljanja vodotocima kroz primjenu metoda imitiranja prirode i korištenje prirodnih materijala, što tek mora ići u razradu.

– Mi smo odlučili stupit’ va kontakt sa hidrotehničarima ki nas shvaćaju i ki bi uz pomoć županijske Javne ustanove Priroda va bliskoj budućnosti napravili opširni pilot -projekt ki bi bil sveobuhvatan i proučaval ponašanje cele rike.

Tu bi se uklanjalo postojeće betonaže, naneseno kamenje, nanosi i planiralo kako i va koj miri usmjerit energiju vode. More se reć da delamo pionirsko delo na ovimi prostori kemu je glavni cilj poboljšanje životinjskih staništa. Po tom pitanju imamo i prijatelje iz europskih zemalja, ki će nan dat ruku, najavljuje Juretić.

Iz Hrvatskih voda odgovaraju kako je u tijeku izrada pilot projekta kojim bi se trebala restaurirati rijeka Mirna, čiji bi uspjeh mogao koristiti i drugim riječnim obnovama.

– U tijeku je izrada pilot-projekta »Idejno rješenje rekonstrukcije postojećih vodnih stuba s ciljem formiranja ribljih staza na području rijeke Mirne«.

Formiranjem ribljih staza osigurao bi se kontinuitet toka i omogućila longitudinalna migracija vodenih organizama na potezu od utoka rijeke Mirne u more do mosta Buzet, u ukupnoj duljini od 37 kilometara. Ako se rješenje pokaže dobrim, onda postoji mogućnost primjene istih ili sličnih rješenja i na drugim vodotocima, naveo je Danko Biondić, službenik za informiranje Hrvatskih voda.