Nezavisni vijećnici

Boris Popović: Umjesto da u obrazovanju ulažemo u ljude i programe, ulaže se u zgrade i cigle

Barbara Čalušić

Iva Rinčić, Boris Popović i Maša Magzan / Foto Marko Gracin

Iva Rinčić, Boris Popović i Maša Magzan / Foto Marko Gracin

Naš bi fokus trebale biti računalne mreže, digitalni mediji, softveri, umjetna inteligencija i cloudi, roboti i dronovi, te obnovljivi izvori energije, poručuje



Po podacima Ministarstva o državnoj maturi vidimo da rezultati nisu obrazovanja nisu dobri, dapače, da su ispodprosječni. Gimnazije u Primorsko-goranskoj županiji su ispod prosjeka nacionalnih rezultata, ako tome pridodamo nedostatak kadra u STEM sektoru, situacija je još alarmantnija, poručio je Boris Popović, nezavisni vijećnik Županijske skupštine PGŽ na današnjoj pressici.


Nužan je zaokret


Nakon 35 godina u realnom sektoru i dvije godine u politici, on tvrdi, da ne postoji suradnja politike, realnog sektora i sveučilišta, a umjesto da su cilj ljudi i programi, ulaže u zgrade i cigle.





– Odgovornost za navedeno leži na izvršnoj vlasti regionalne i lokalne politike. Nužan je zaokret prema zanimanjima koje tržište traži te prema kvaliteti, uz poticanje i nagrađivanje najboljih i dodatnu podršku najslabijima, a ne prema potrošnji i prosječnosti.


Naš bi fokus trebale biti računalne mreže, digitalni mediji, softveri, umjetna inteligencija i cloudi, roboti i dronovi, te obnovljivi izvori energije.


Možemo li mi takve stručnjake danas naći u PGŽ-u i postoji li obrazovanje za njih? Znanje je najveći stvaratelj vrijednosti, a s prosječnim i zastarjelim znanjima neprilagođenim potrebama vremena ne očekuje nas bolja budućnost, smatra Popović.


ŠPUR je tužna priča


Maša Magzan, nezavisna vijećnica riječkog Gradskog vijeća osvrnula se na probleme Škole primijenjenih umjetnosti u Rijeci.



– ŠPUR je tužna priča i prava ilustracija lošeg upravljanja i nedostatka političke volje. Grad i Županija se preko 20 godina ne mogu dogovoriti o rješenju prostornog pitanja ove škole, a radi se o školi primijenjenih umjetnosti u gradu koji značajno ulaže u kulturu.


Škola od samog početka sredinom 90-tih djeluje dislocirano. Od osamostaljenja 2000. godine to je kombinacija OŠ Pećine i Vila Polić, a od 2006. dio nastave seli iz OŠ Pećine u prostor skladišta Hrvatskog Crvenog križa na Piramidi.


Za prenamjenu skladišnog prostora veličine 600 četvornih uloženo je oko pola milijuna kuna. Kad se tome pridoda mjesečni najam što ga Županija preko 15 godina plaća Hrvatskom crvenom križu, postavlja se pitanje zašto se ovaj novac nije racionalnije uložio za održivo i trajno rješenje prostornog pitanja ŠPUR-a, upitala se Magzan.


Ona smatra da je sramotno i bolno simbolično da jedina županijska srednja škola primijenjenih umjetnosti koja funkcionira na teritoriju Grada kulture, smještena u skladište.