RIJEKA U implementaciju kurikularne reforme ne ulazi se nepripremeljen. To rade zemlje trećeg svijeta. Reforme se iskorištavaju kao jeftine monete, a ono što je potrebno za reformu su mudrost, strpljenje, kreativnost, otpornost i hrabrost. To je potrebno u društvu da bi se reforma provela, a trenutno to baš i ne primjećujem. Potrebno je da ponovo dođe do zamaha koji smo imali prije dvije godine kada je 500 ljudi iz struke radilo na reformi – ustvrdio je bivši voditelj Ekspertne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikularne reforme Boris Jokić na  predavanju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Na nekonvencionalan način Jokić je reformu kakva je bila zamišljena predstavio kroz predmet glazbenog odgoja koji se predaje prema kurikulumu iz 1993. Prema nesuđenom kurikulumu prvašići bi slušali Beatlese, učila bi se filmska glazba, u srednjoj školi bi bilo mjesta i za Štulića, ali analizirala bi se i Jelena Rozga i to zato što škola treba uključiti dječji svijet, a ako nije takva onda dugoročno nema šanse.

– Ono što smo željeli je uključiti realitet mladih osoba, da promišljaju o onome što i kako slušaju. Rijetko je koja europska zemlja u posljednjih 20 godina uspjela napraviti ono što je napravljeno prije dvije godine s kurikularnom reformom, a to je da su definirana očekivanja i ishodi učenja. To je jedan kompleksan posao, kazao je Jokić.

Hrvatski je obrazovni sustav pak ocijenio zapuštenim, a kao jednu od najvećih prednosti kurikularne reforme izdvojio je podizanje javnog diskursa o obrazovanju o kojem se do tada nije previše govorilo.

Rektorica Sveučilišta u Rijeci prof.dr. Snježana Prijić Samaržija istaknula je pak da svi dijele čuđenje da je nešto što je stručna stvar postalo političko pitanje, a na njeno pitanje što trebaju učiniti oni koji ne misle da je sadašnji način provođenja reforme dobar Jokić je odgovorio da svatko na razini škole ili lokalne zajednice može puno napraviti, jer sve ono što je bilo zamišljeno može se primijeniti.