Riječanin Bojan Čukić prodekan je za računarstvo na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Charlotteu. Vodio je istraživački laboratorij za NASA-in ured za verifikaciju i validaciju svemirskih misija, bio je direktor Centra za identifikacijsku tehnologiju – stručnjak za biometrijsku sigurnost i pitanja privatnosti, suosnivač je tvrtke NexID Biometrics, koja je sada dio Precise Biometrics.

U bogatom curriculumu navedena je i suradnja s Wuhan University of Technology, što je nama u jeku koronavirus pandemije posebno zanimljivo, kao i pitanje praćenja oboljelih od tog virusa posredstvom aplikacije.

Rizik i neizvjesnost

Dakako zanimljivo je čuti i »iz prve ruke« o situaciji s COVIDOM-19 u Kaliforniji gdje živi i iz koje posljednjih dana ne dolaze osobito dobre vijesti kada je o pandemiji izazvanoj novim koronavirusom riječ.

– Situacija se nije pogoršala samo u Kaliforniji, već je loša i u Texasu, Arizoni, Floridi i Južnoj Karolini. U Americi se svakim danom broj novih slučajeva poveća za 50.000 do 70.000. Do sada je obavljeno više od 45 milijuna testova, a broj oboljelih je iznad 4 milijuna, odnosno 1,2 posto populacije SAD. U prosjeku oko devet posto testova vratilo je pozitivni rezultat. Međutim posljednjih se tjedana broj pozitivnih testova na nekim lokacijama povećava i do 30 posto, a testira se više od 4 milijuna ljudi. S tolikim brojem novih slučajeva, nemoguće je slijediti širenje i kontaktirati one koji su bili u blizini zaraženih. Takvih je previše. Kažu da će ubrzo trebati i do 30 milijuna Covid-19 testova svakog tjedna da bi se pratio razvoj situacije. Bolnice su u nekoliko saveznih država pune. Iako se je mortalitet smanjio, u ovom trenutku umire oko tisuću bolesnika svakog dana. Na tom je nivou širenje zaraze. Opet će se ograničiti kretanje, što će nanovo izazvati ekonomsku kontrakciju.

Javno zdravstvo u europskim, ali i nekim američkim državama kao što je New York, Connecticut, imalo je puno bolje rezultate u suzbijanju prvog naleta pandemije te se tamo broj zaraženih smanjuje. No rizik na svim lokacijama i dalje postoji, a u dobrom dijelu SAD-a čini se da situacija izmiče kontroli.

Bojan Čukić

Kako bi taj rizik i mjere osobne zaštite mogli bolje razumjeti?

– Dio mojih istraživanja je u području sigurnosti velikih tehničkih sustava. Sve uvijek polazi od procjene rizika i neizvjesnosti. Na primjer, ako iskačemo iz aviona s padobranom, procjenjujemo da se jednom u tisuću pokušaja taj padobran neće otvoriti. To očito nije prihvatljivo za nekog tko izvede desetak skokova svakog dana. Zato se dodaje drugi padobran, za koji isto vjerujemo da se neće aktivirati, u prosjeku, jednom u tisuću skokova. Vjerojatnost da će oba padobrana zakazati je jednom u milijun skokova. To je, otprilike, jednako vjerojatnosti prometne nezgode na autoputu pri brzini od 120 kilometara na sat. Taj je nivo rizika društveno prihvaćen, o njemu uglavnom ne razmišljamo.

Kakve to veze ima s pandemijom? Pojednostavljeno, ako nosim masku na licu, procjene su da ona smanjuje mogućnost moje zaraze za tridesetak posto. Ali ako i osoba s kojom razgovaram nosi masku ona smanjuje vjerojatnost moje zaraze dodatnih 60 posto jer smanjuje broj čestica koje lete prema meni. Ako je osoba koja mi je u blizini zaražena, te dvije maske smanjuju prijelaz virusa na otprilike jedan u pet slučajeva. To je još daleko od sigurnosti dvostrukog padobrana. Zato moramo održavati socijalnu udaljenost, prorijediti druženja, održavati higijenu ruku, testirati mnoge i brzo izolirati zaražene, itd. Sve te mjere zajedno usporavaju širenje virusa i smanjuju osobni rizik od zaraze.
Ne postoji apsolutna sigurnost. Prometne nezgode se događaju, ali mi prihvaćamo tu neizvjesnost. Mjere sigurnosti mogu se obezvrijediti i ako ih aktivno izbjegavamo. Na primjer, ako ne koristimo drugi padobran ili ga netko zlonamjeran pokvari, sigurnost pri skoku nije više ista. Ako neki od nas odbijaju nositi maske i održavati razdaljinu virus će se širiti puno brže, pogotovo ako broj zaraženih raste.

​Eksperiment uživo

Refleksije sjevernoameričkog javnog mnijenja su jedno, postoje li dvije realnosti, te po vašem viđenju kako o koronavirusu razmišljaju znanstvenici, a kako obični ljudi ?

– Mislim da postoje velike prepreke u prenošenju znanstvenih rezultata javnosti. Situacija se mijenja vrlo brzo i rezultati ranih istraživanja ponekad se ne mogu ponoviti. Tada se zaključci moraju povući ili barem prihvatiti sa znakom pitanja. Iako može izgledati da se tu ne zna što je istina, prisustvujemo jednom velikom eksperimentu uživo. Ali živimo u vremenu u kojem se znanstvene informacije komentiraju, iskrivljavaju, a ponekad i bez trunke dokaza omalovažavaju. Znanstvenici nisu uvijek u pravu. Ali kroz proces spoznaje, eksperimenata i recenzija, baza znanja se mijenja i raste, a greške se ispravljaju. Taj proces nije brz, ali nikad nije bio brži nego u ovom trenutku kad se prati COVID-19. Ako hoćete, na jednoj je strani komplicirani proces istraživanja, na drugoj javnost očekuje eliksir zdravlja, a između »tri nonice stare, pred kućun su stale, i kritikale«. I onda ispada »Da svet se j’ pokvaril, i prvo da j’ boji bil«. Draga mi je ova pjesma Drage Gervaisa uvijek bila. A nonica danas ima puno i posvuda. Obrazovanje je sada važnije nego ikad, jer svi mi pojedinačno trebamo biti sposobni interpretirati informaciju i kredibilitet izvora iz kojeg dolazi. Demokracija podrazumijeva slobodu izražavanja, ali i sposobnost pojedinaca da informacije kritički procijene. Obrazovanje od vrtića pa do doktorata tome se treba prilagoditi. Moramo se zapitati je li sve što učimo pomaže i vodi logičnom zaključivanju. Učenje kroz pamćenje danas nema neku veliku vrijednost, tražilice na internetu su brze I pouzdanije.  

Charlotte / Pixabay

Trump bi na jesen opet želio otvoriti škole. Kako je vaše viđenje te problematike, te kakva je bila organizacija rada na američkim sveučilištima u vrijeme najveće Covid krize i što biste predložili za nadolazeći period, za jesen ?

– Na nedavnoj konferenciji za novinare glasnogovornica Bijele kuće izjavila je da se »znanstvene spoznaje ne bi trebale koristiti kao razlog protivljenju otvaranja škola na jesen«. Ali ostavimo po strani taj sumrak pameti. U situaciji u kojoj bi stupanj zaraze bio na nivou kakav imate u većini zemalja Europske unije, djelomično otvaranje škola i sveučilišta ima smisla jer se rizik širenja može ograničiti. Sveučilište na kojem radim, na primjer, potpuno je promijenilo raspored za jesen. Polovica nastave izvodit će se online, a druga polovica kombinacijom online i predavanja na kampusu. U svakoj je učionici smanjen broj stolica na manje od polovice. Maske će biti obavezne, predavatelj će biti iza prozirne pleksiglasne zaštitne površine. Instaliraju se mikrofoni, kamere, novi filteri za klima uređaje. Sve zgrade prolaze dubinsko čišćenje, a novi protokoli nalažu da se površine dezinficiraju svakog dana, svaka stolica, ploča, kvake na vratima, liftovi…. Znanstveno nastavno osoblje ovog ljeta se usavršava za novi stil i tehnologije predavanja. Velika se većina sveučilišta opredijelila za ovakav model, i za to postoji nekoliko razloga. Jedan je razlog u procesu učenja – rezultati s proljeća pokazuju da nisu svi student uspješni u svladavanju gradiva u virtualnim učionicama. Isto tako, studij je mjesto gdje se stječu vještine rada u grupama, gdje se grade poznanstva koja vode do inovacije i suradnje, gdje se upoznaju pojedinci različitih navika pa uče jedni od drugih. A tu su i financijski motivi. Procjenjuje se da će kriza uzrokovati zatvaranje dvadesetak posto sveučilišta u Americi. Pad broja studenata, cijena tehnologije, smanjeni prihodi i krizni državni budžeti razlog su velikoj brizi.

Usprkos svemu, ne smanji li se broj zaraženih, vjerujem da bi se nastava trebala održavati samo virtualnim putem.

Neizbježne podjele

Govorili ste o utjecaju pandemije na gospodarstvo SAD-a. Možete li podvući paralelu s Hrvatskom?

– Teško je naći sličnosti u ekonomskoj sferi. Ipak je SAD skoro tisuću puta veća država, a bruto društveni proizvod (BDP) je oko 500 puta veći. Ali pad proizvodnje i potrošnje je evidentan. Nezaposlenost je u SAD porasla na razinu koja nije zabilježena u zadnjih stotinjak godina. Deficiti u državnim proračunima će se značajno povećati što predstavlja opasnost za one koji primaju oblike socijalne pomoći a u Hrvatskoj i penzije. Međutim, konačne štete bit će još i veće ako razina zaraze opet ograniči ekonomsku aktivnost ljudi. Previše je tu nepoznanica da bi se ponudio precizniji odgovor.

Kako ocjenjujete politiku u SAD-u u doba pandemije, podjele i predizbornu kampanju, situaciju između Kine i Amerike, te ponašanje pojedinih političara: koga smatrate neodgovornim, a koga biste pohvalili zbog pravog pristupa koronavirus krizi?

– U izbornoj godini, neizbježne su podjele u javnosti. Komunikacija političkih ciljeva je stvar prioriteta vladajućih. U ovom slučaju, čini se da vladajući poručuju da je svako priznavanje opasnosti i opsega pandemije znak slabosti. Takva kolebljivost, vjeruju, bila bi prepreka ponovnom uspjehu na predsjedničkim izborima. Zato se ignoriraju svi koji donose, loše, vijesti, pa i vladine agencije, institute i vodeći stručnjaci. Ako vjerujemo istraživanjima javnog mijenja, oko dvije trećine građana ne vjeruje američkom predsjedniku. Ideološke su podjele duboke, a razloga za to ima puno. Međutim stupanj neodgovornosti kojem svjedočimo u ovom je slučaju gotovo kriminalan jer vodi do gubitka života nevinih. Ima i pozitivnih primjera. Guverner Andrew Cuomo suzbio je krizu i New York City se polako otvara, a broj slučajeva i dalje opada.

Kina i SAD bit će sve manje partneri, a sve više konkurenti. Ne vjerujem da će izgledna promjena u Bijeloj kući dovesti do strateških promjena u odnosima s Kinom. Ali i Kina se promijenila. Liberalizacija sustava i veća demokracija bila su nerealna očekivanja na zapadu. U Hrvatskoj mnogi razumiju probleme koji se mogu očekivati u jednopartijskom ideološki rigidnom političkom sustavu. Neki predviđaju novi »hladni rat« između SAD-a i Kine, ali ovaj će se voditi uglavnom ekonomskim sredstvima.  

Neotuđivo pravo na privatnost

Poslovno surađujete s Wuhan University of Technology. Iz razgovora s tamošnjim kolegama a i vaših saznanja što biste mogli kazati o pojavi COVID-a 19? Naime, u javnosti postoje i teorije da je virus pušten iz laboratorija?

– Da, nekoliko sam puta bio u Kini i stekao sam prijatelje s kojima sam redovito razgovarao u siječnju. Stekao sam dojam da je u tom razdoblju razina informiranosti u epicentru epidemije bila vrlo niska. Kolege su govorili o virusu koji je postojao na »drugom kraju grada«, ali nitko se nije previše brinuo. Ta je reakcija tipična za totalitarne režime, u kojima netko »važniji« uvijek mora odobriti informaciju, pa se ona zbog opće sigurnosti nikad ni ne podijeli. Sredinom siječnja se je situacija potpuno promijenila i svima je naređeno da ostanu doma. Bez najave. Neki nisu imali ni osnovne namirnice kod kuće. Došlo je do revolta, koji se smanjio kad je opskrba normalizirana. Ali ta je izolacija Wuhana i Hubei regije bila jako važna, potpuna i uspješna. Kina danas ima vrlo nisku stopu zaraze, a i ekonomija im ponovo raste.
Genetski kod SARS-CoC-2 virusa je poznat. Objavljen je u znanstvenim časopisima, pa i u New York Timesu. Mislim da se znanstvenici slažu da nema dvojbe da je organskog porijekla jer je vrlo sličan virusima koji su od prije poznati. Vrlo je vjerojatno da je izvor zaraze šišmiš. Po svemu što znamo iz literature, ovo nije virus koji je sintetski modificiran ili »pušten iz laboratorija«.

Stručnjak ste za biometrijsku sigurnost i pitanja privatnosti. Kako vi gledate na to što neke vlade diljem svijeta smatraju kako bi se građani koji su pozitivni na COVID 19 trebali pratiti putem aplikacije?

– Da, desetak godina sam vodio centar za istraživanje identifikacijskih tehnologija. Komercijalizirali smo neke od rezultata kroz start-up kompanije. Ali već prije desetak godina upozoravali smo na prijetnje zaštiti privatnosti koje precizna automatska identifikacija ljudi može imati. U principu, svatko od nas trebao bi znati svrhu i dati dozvolu da se, na primjer, naša slika ubaci u neku bazu podataka gdje nas se može identificirati. Kad zatražimo putovnicu, to je pristanak na identifikaciju, ali samo u svrhu omogućavanja putovanja. Bih li želio da netko eksplicitno ubaci moje podatke u neku aplikaciju za praćenje zaraze? Ne, zdravlje je privatna informacija i ne dijeli se kroz neku aplikaciju. Ali postoje metode koje anonimiziraju osobne informacije, a omogućavaju praćenje koje pomaže javnom zdravstvu u vrijeme krize. Takve aplikacije, ukoliko su neophodne, moraju biti javno predstavljene, kao i mjere zaštite osobnih podataka. Europska unija tu ima prednost pred gotovo svima u svijetu zbog zakonskog tretiranja privatnosti pojedinca kao neotuđivog prava.