RIJEKA Riječanin fra Siniša Pucić, zaređen za svećenika na spomendan Bezgrešnog Srca Marijina, 20. lipnja ove godine u Mariji Bistrici, član Hrvatske franjevačke provincij Ćirila i Metoda, danas je u Svetištu Majke Božje Trsatske proslavio svoju mladu misu. Trebao ju je slaviti već dva puta upravo u Trsatskom svetištu, s čijim je fratrima njegovo franjevaštvo neraskidivo povezano, no zbog pandemije je mise odgađao. Simbolike radi, treći puta je mlada misa ipak održana i to 4. listopada, na blagdan sv. Franje Asiškoga, utemeljitelja Franjevačkog reda. U Trsatskom svetištu, fra Sinišinom drugom domu i svetištem obitelji kako ga sam naziva, koji je posebno važan u njegovom odrastanju i formiranju, u nedjelju ujutro okupili su se članovi njegove obitelji, prijatelji i brojni vjernici te kolege svećenici.

Crkva je bila premala da primi sve one koji su željeli biti s fra Sinišom u najemotivnijem danu u njegovom životu, pa je veliki broj vjernika, mahom fra Sinišinih prijatelja, mladu misu pratio ispred i oko crkve, slušajući prijenos preko razglasa. Mlada je misa bila izrazito emotivna, posebice za članove fra Sinišine obitelji, kao i za njega samoga, ali sigurno i za sve nazočne. Posebno je dojmljiva bila glazba, koju je birao sam mladomisnik, u kojoj je prevladavala violina, s orguljama u pratnji.

Uvodno je sve nazočne pozdravio trsatski gvardijan fra Krunoslav Kocijan, koji je kazao kako se ovaj dan dugo čekao i zahvalio Bogu što “nam ga je darovao” te zaželio dobrodošlicu fra Siniši. Fra Siniša je već slavio mnoge svete mise u Rijeci i izvan Rijeke. Ipak, ova je mlada misa dva puta odgađana i po mnogočemu je posebna. Velika hvala svima koji su pomogli organizaciju ove mlade mise, kazao je fra Kocijan.
Na mladoj misi propovjedao je fra Sinišinin kolega, franjevac Daniel Patafta, također Riječanin, koji s fra Sinišom dijeli dva desetljeća prijateljstva i bratstva.

– Vidim ovdje puno poznatih lica koji su obilježili moj i Sinišin život u proteklim godinama. Kaže se “tri puta Bog pomaže” i to se evo i dogodilo, da je ova mlada misa nakon dvije odgode treći puta održana, upravo na svetkovinu sv. Franje Asiškoga, što je posebna milost i malo tko se s tim može pohvaliti. Svećeništvo je duhovni izazov, poziv kao dar od Boga. Biljezi Isusovi označavaju danas čovjeka označenog Kristom u vremenu nesigurnosti. Izabire put malenosti, jer samo je to put poznavanja koji vodi do Boga i naposljetku čovjek donosi tog istoga Boga potrebitima, jer sam je slika Božja. Danas je radostan dan za Crkvu, jer je naš Siniša životom ugradio sebe u ovo Svetište. Prolazio je svoja iskušenja, ali je izdržao. Sinišu znam već dvadeset godina i ne bojim se za njega. Njegova poniznost i jednostavnost je svima nama izazov. Svojom pristupačnošću čovjeku, radi čuda. Njegovoj majci poručujem: “nemojte plakati, niste ga izgubili, dobili ste svih nas”, kazao je fra Patafta.

Na kraju svete mise, mladomisnik fra Siniša riječi hvale uputio je na prvom mjestu Bogu, jer ga je stvorio i pozvao te mu dao snage da se odazove, zatim svojim roditeljima, majci Mirjani koja ga je odgojila u vjeri i pokojnom ocu Goranu, za kojeg je Pucić prikazao ovu mladu misu. Značajnu ulogu na njegovom redovničkom putu odigrali su njegova braća franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda kojoj i on pripada, prvenstveno generaciji mladih fratara s kojima je započeo svoj put u franjevaštvu, odgojiteljima i trsatskom bratstvu koje mu je priredilo ovo veliko misno slavlje.

– Moja druga obitelj jest Franjevačka mladež – Frama, stotine mladih ljudi bez kojih ne bi bilo ni mene, ne samo kao fratra već i kao čovjeka. Tu su i moji prijatelji beskućnici iz Prihvatilišta Ruže sv. Franje i časopisa Ulične svjetiljke, s kojima sam tek shvatio koliko sam malen u ljubavi, a koliko bih više trebao ljubiti Boga i bližnje, istaknuo je fra Siniša, nastavljajući zahvale upućivati braći i sestrama iz trsatskog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda, s kojima je provodio spomenute projekte te je, kako kaže, najljepše dane zajedništva proveo u služenju najpotrebnijima, a koji su mu bili potpora i snaga u tome. Fra Pucić nije propustio spomenuti i Novi list, u kojem je kao novinar proveo trinaest godina. Niste ni svjesni koliko mi je Bog po vama darovao. Naša Dubravka Munjas, naša Duca, sada se raduje u nebu kada vidi u ovom svetom zajedništvu i vas nazočne, dodao je Pucić. Uglavnom, zahvalio je svima koji su došli na njegovu mladu misu, od Istre do Slavonije, poručivši im slikovito da su poput kamenčića, bisera, ugrađeni u mozaik njegovog života.

– Ovdje smo svi jedna obitelj – od onih praktičnih vjernika do onih koji traže Boga. Nema razlike među nama, jer doista smo ovdje svi do jednoga ljubljena djeca Božja. Ne mogu vam za ovoga kratkoga života svima dovoljno zahvaliti što ste sve učinili i činite za mene. Jedini način na koji vam mogu i želim neprestano zahvaljivati jest da ustrajem na ovom putu kojim sam krenuo, da budem Bogu na slavu, a svakome od vas na pomoć i blizinu, rekao je na kraju fra Siniša i svima udijelio svoj mladomisnički blagoslov.

Fra Siniša Pucić naš je kolega novinar, koji je nekoliko godina radio u Novom listu. Kako je mnogo puta kazao, klica poziva u njegovu se srcu rodila prije točno dvadeset godina, za vrijeme Svjetskog dana mladih u Rimu, no put do svećeništva išao je preko Međugorja i Trsata, služenja »gubavcima naših dana« i osobnog rasta, a u profesionalnom se smislu kao diplomirani teolog bavio i pisanjem o vjerskim temama u Novom listu. Sve se to skupilo u ovom danas 42-godišnjem redovniku iz Rijeke, kojega mnogi poznaju po radu s marginaliziranima te kao pokretača časopisa za beskućnike Ulične svjetiljke. Presudnom u njegovu duhovnom dozrijevanju i rastu fra Siniša ističe majku Mirjanu, kao i prvog župnika na Podvežici, mons. Dinka Popovića. Spominje fra Siniša i pokojnog fra Berislava Đurića u Frami, koji je već bio u starijoj dobi, i u nedostatku oca za njega bio očinska figura. Uz njega, tu su bili i mnogi drugi trsatski franjevci i laici, pa Frama, Franjevački svjetovni red, isto tako beskućnici, siromašne obitelji, bolesni i ljudi koji nisu svjesni koliko utječu na nekoga, pa i kroz patnju. S Franjevačkim svjetovnim redom s Trsata pokrenuo je i vodio prvo riječko Prihvatilište za beskućnike – Ruže sv. Franje i časopis Ulične svjetiljke, isto tako i prvu hrvatsku Socijalnu samoposlugu, kao i nebrojene male karitativne akcije. Nije stoga neobično da je odavno mnogim mladim Riječanima postao svojevrsni uzor. I prije odluke za svećeništvo ovogodišnji mladomisnik Pucić završio je studij teologije, pa tijekom franjevačke formacije nije trebao pohađati fakultet. Nedavno je fra Siniša Pucić poslan na prvu pastoralnu postaju, u franjevački samostan u Slavonskom Brodu, gdje je primio službu odgojitelja sjemeništaraca te vjeroučitelja u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji Fra Marijan Lanosović.