Foto Vedran Karuza
Turnić je prava riznica ljudi koji su ovdje odrastali šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a po mnogo čemu su zadužili sve grane današnje riječke kulture, gospodarstva, medicine – ono po čemu je pak »posebno poseban« činjenica je da su tamo odrasli ljudi koji su stvorili najvažnije bendove riječkog punka
Teritorijalno jedan od najmanjih riječkih kvartova po čitavom nizu elemenata jedan je od – najvažnijih u »gradu koji teče«.
Mnogo je razloga za takvo razmišljanje, najviše dakako zbog ljudi koji su na Turniću odrastali šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a po mnogo su čemu zadužili sve grane današnje riječke kulture, gospodarstva, medicine,…
Nagli rast
Turnić je, kao uostalom i većina riječkih kvartova, nastajao nakon Drugog svjetskog rata na prostoru koje je unazad stotinu ili nešto više godina bilo slabo naseljeno, bez gradskih posebitosti. Svoj prvi snažniji urbani pečat dobiva zahvaljujući Mađarima koji su u želji svoj trag ostaviti i na riječkom prostoru, bili prisiljeni širiti se izvan užeg gradskog područja. Oni su tako 1912. godine dovršili izgradnju zanimljive zgrade u kojoj danas djeluje OŠ Turnić, kao i još nekoliko važnih zgrada u okolici tog kvarta. K tome, ma koliko postoje i drugačije legende, Turnić svoj naziv najvjerojatnije duguje nekoj od kula koje su u nizu povijesnih razdoblja možda postojale na tom mjestu. Uostalom, i arhitekti koji su unutar secesijskih okvira osmislili zgradu današnje škole na Turniću vodili su se izgledom – kule. Svakako, takvom razmišljanju u prošlog ide i talijanski naziv za Turnić – Toretta.
Foto V. Karuza
Njegovo naglo i značajno širenje kreće odmah iza rata, mnogo se gradi pedesetih i šezdesetih godina kada nastaje i druga osnovna škola, ona koja danas nosi naziv po književniku Eugenu Kumičiću. Ta je škola svojedobno radila u tri smjene i »pucala po šavovima«, da bi se danas smanjila na svega četiristotinjak učenika. Jasno je stoga kako je na Turniću s prelaza pedesetih u šezdesete rođen jako velik broj djece, dok danas taj kvart bilježi snažne depopulacijske trendove. Točnije, od svog formiranja u mjesni odbor s današnjim granicama pao je s 5659 na 4539 stanovnika što je minus od točno 20 posto!
Foto Vedran Karuza
A riječ je o razdoblju tek nešto dužem od dvadeset godina. Bojimo se i pomisliti što će nam priopćiti popis stanovništva koji nam dolazi 2021. godine… Hoće li naprosto potvrditi da je šala kako Dom umirovljenika što djeluje na Turniću i nije mjesto s najstarijim stanovništvom te gradske četvrti prešla u – zbilju. Turnić naprosto kao da je u proteklih šezdesetak godina doživio sudbinu gradova koji su imali »zlatnu groznicu«: ekstreman rast, da bi se svega nekoliko desetljeća kasnije dogodio i jednak takav – pad.
Foto Vedran Karuza
Foto Vedran Karuza
Kad je pak u pitanju povijest moderne glazbene kulture Rijeke, Turnić se zapravo može smatrati rodilištem najkvalitetnije i najstarije punk scene u socijalističkom dijelu Europe. Naprosto je nevjerojatno koliko je glazbenika koji su instrumente uzeli u ruke u razdoblju koje je startalo zadnjih dana 1976. godine, neki od njih do danas ih nisu ni ispustili iz ruku, što su participirali u brojnim bandovima koji su definitivno obilježili ne samo riječku, nego i svjetsku punk scenu. Da to su prije svega Paraf i Termiti, ali svakako treba istaknuti i Mrtvi kanal, Grč, Kaos. Zapravo ne da je punk rođen na Turniću, on je nastao i razvijao se pretežito u samo dvije ulice – Giuseppea Carrabina i Franje Čandeka. Ono što je pak malo poznato, zahvaljujući činjenici da je u Crrabinovoj ulici stanovao Valter Kocijančić, vokal i gitarist Parafa, 1984. godine je u Subotici osnovana, također punk, i to hardcore, grupa naziva »Giuseppe Carrabino«! Ma da čovjek ne povjeruje! Pa ako je Kantrida pokrenula proces stvaranja Europskih kvartova kulture, Turnić svakako zaslužuje da se na njemu napravi neka umjetnička instalacija posvećena rođenju punka u socijalizmu, primjerice u jednoj od dvije navedene ulice, može i na prostoru gdje je smješten ured MO Turnić.
Foto Vedran Karuza
Ljudska bliskost
Sportski sadržaji su na Turniću… kako se uzme. S obzirom na njegovu površinu teško je bilo očekivati takvu, specifičnu izgradnju, tako da se sve uglavnom svodi na školske sportsko-dvoranske prostore kao i otvorena igrališta pored OŠ »Eugen Kumičić«. A taj je prostor prije nešto više od šest godina pretvoren u Nogometni centar Torretta koji je prvi uzeo u najam, dakako zbog potrage za talentima, »trener svih trenera« Ćiro Blažević.
• prometna i komunalna infrastruktura 4
• dostupnost zdravstvene zaštite 5
• dostupnost zelenih površina 3
• dostupnost škola/vrtića/jaslica 5
• dostupnost trgovina/banaka/poštanskih ureda 5
• raspoloživost parkirnih mjesta 3
• kulturna, zabavna, sportska i rekreacijska ponuda 3
Zdravstvena je komponenta također zastupljena na način kako se to planski pa i putem samodoprinosa činilo u nekim i ne tako davnim vremenima razvoja Rijeke – izgradnjom centara primarne zdravstvene zaštite. Ono po čemu je Turnić također poznat u zdravstvenom segmentu, na njemu se nalazi i Centar za autizam.
Parkovi su u slučaju Turnića skoro pa potpuna nepoznanica. Zelene su površine vrlo skromne, izgrađenost je naime velika, a uz brojne ugostiteljske objekte, koji su primjerice u velikom broju koncentrirani na krajnjem sjeveroistočnom dijelu kvarta, vrlo polivalentni status ima je jedna – ugostiteljska terasa. Riječ je o prostoru u kojem se nalazi restoran koji je vratio svoj izvorni naziv – Veseljak. Njega su nekad znatno više, danas zbog ekonomske krize ali i općeg starenja stanovništva kvarta nešto manje, brojni stanovnici Turnića ljeti, zbog ugodnog hlada golemih kestena doživljavali i koristili kao svojevrsni kvartovski – dnevni boravak. Kad su pak »noćne ptice« u pitanju, u centru Turnića je i pekara što posluje – 365 dana, 24 sata dnevno.
Da, zanimljivi kvart koji je iznimno utjecao na uzdizanje Rijeke na pijedestal najavangardnijeg, najotvorenijeg pa i najkreativnijeg grada u socijalističkoj Jugoslaviji. Kvart koji istina nema jasno definiranu nešto stariju povijest, baš kao što nema ni neku svoju povijesnu jezgru, crkvu ili trg. Ali ima – karizmu koju su mu zauvijek priskrbila djeca iz turnićkog »baby booma«, iz godina kad su na prelazu pedesetih u šezdesete godine njegovi stanovnici itekako znali što znači ljubav i njome izazvana – ljudska bliskost.
Franjo Čandek
Po Franji Čandeku, antifašističkom borcu sa Zameta naziv nosi najpoznatija ulica na Turniću. Iako je najnaseljeniji dio te ulice na teritoriju Podmurvica, većina ju u cijelosti povezuje s Turnićem, velikim dijelom i zbog autobusne linije broj »6« koja njome prometuje, a nekad je okretište imala na kraju ulice Giuseppea Carrabina. Čandek je inače bio obavještajac, a poginuo je na samom kraju rata, 1945. godine u slovenskom Suhorju, mjestu između Ilirske Bistrice i Pivke.
Foto Vedran Karuza
Koliko je »Čandekova« važna i u sveukupnom životu Rijeke pokazali su prije nekoliko godina projektom »ČA-RI – Čandekovci Rijeka« i brojni umjetnici rođeni u njoj, a ima i svoja dva dokumentarca. Prvi je »Movi se – Linija broj 6« Dragana Karla Došena nastao 2013. godine, drugi Kreativni dokumentarac ČA-RI, istog režisera, iz 2014. koji je ujedno ostao zabilježen kao prvi dokumentarni film što promovira kandidaturu Rijeke za EPK 2020.
Giuseppe Carrabino
Foto Vedran Karuza
Poznata ulica Giuseppea Carrabina, no malo poznat život osobe po kojoj je dobila ime. Da, riječ je o još jednom iz velike plejade riječkih antifašista koji su život izgubili vrlo mladi. Carrabinu su kad je poginuo bile samo 24 godine. A po rođenju on je bio sa – Sicilije! Rođen je 14. srpnja 1920. godine u Augusti, gradu između Siracuse i Catanije, a njegovi su roditelji u Rijeku preselili kad je bio sasvim mali. Vrijeme je to kad se iz siromašnijih dijelova Italije mnogo stanovnika seli u anektirane krajeve tadašnje imperijalistički raspoložene talijanske kraljevine. Giuseppe je bio zaposlenik Torpeda u kojem je radio kao – ronilac. S padom talijanske vladavine 1943. godine ne iseljava u rodni kraj, kako je to činila većina birokratskim putem naseljenih Talijana, već kreće u boj protiv Nijemaca. Bavio se i političkim radom, a poginuo je u borbama 7. listopada 1944. godine. Giuseppe Carrabino je pokopan na riječkom groblju Kozala.
Uz već spomenuti subotički punk band, još jedan Giuseppe Carrabino postaje poznat na javnoj sceni. Riječ je o predsjedniku udruge Società augustana di storia patria koja djeluje u gradu gdje je i naš, riječki Giuseppe Carrabino rođen.
Harmonika
Iako se najviši hrvatski neboderi nalaze u Čandekovoj ulici, oni teritorijalno ne pripadaju Turniću. No i taj kvart ima adut kad su razni mega projekti stambene izgradnje u pitanju. Riječ je o »Riječkoj harmonici«, zgradi koja je i manjim gabaritima pandan zagrebačke »Mamutice«, mada se i u glavnom gradu Hrvatske nalazi jedna stambena »harmonika«. Riječka je smještena na samom graničnom dodiru Turnića, Podmurvica i cestovne zaobilaznice, u ulici Antuna Barca, a taj je objekt s više stotina stanova 1975. godine počela graditi tvrtka Novotehna. S obzirom da su pojedine stambene jedinice bile spajena na način koji stvara vizualni efekt razvučene harmonike, ne čudi da joj je takav i naziv. Njezin život iz novijeg doba, zbog parcijalne instalacije termoizolacijskih elemenata i narušavanja izvornog izgleda, redovito, s pravom, nailazi na zgražanje arhitekata, ali je unatoč tome teško vjerovati da će se ikad više vratiti u sklad i arhitektonsku ravnotežu.
