Berotova se misija nastavlja, put prekinut početkom srpnja njegovom je željom oživljen u dvorištu Prihvatilišta za beskućnike Ruža sv. Franje na Kozali gdje je i sam neko vrijeme živio.

Berotov ovozemaljski put su prigodnom misom i općeljudski važnim porukama nanovo pokrenuli fra Siniša Pucić, utemeljitelj prije 15 godina pokrenutih Uličnih svjetiljki, časopisa o problemu beskućništva, danas upravitelj župe sv. Nikole Tavelića na Krnjevu, Giorgio Grlj, pastor Baptističke crkve u Rijeci kao i Ivan Dominik Iličić, starješina samostana sv. Jerolima te studentski kapelan.

Pokrenuo nevjerojatnu priču

Da, riječ je o Berislavu Dumenčiću, istinskoj legendi riječke rock scene, bubnjaru Termita koji su prije više od četiri desetljeća bili temeljnim kamenom onog što danas nazivamo Riječkom rock scenom.

Iako dugo godina nije bio aktivan u glazbenim vodama, štoviše s teškom je bolesti živio u Prihvatilištu, Bero je na samom kraju svog ovozemaljskog puta, koji je ni malo lagan puna tri mjeseca završavao u riječkom Hospiciju Marije Krucifikse Kozulić, pokrenuo nevjerojatnu priču.

Njezin inicijalni dio bio je izlazak, nakon punih 40 godina, vinilnog izdanja albuma Termita Vjeran pas. Bero ga je dobio na samom kraju svog životnog puta, ali ga je ipak dobio.

Izlazak te vijesti u javnost pokrenuo je pravu lavinu dobrih misli i jednakih takvih djela. Prema Hospiciju je krenulo mnoštvo, ne samo Berotovih prijatelja ili glazbenika, prema zadnjoj postaji mnogih životnih puta, krenuli su i ljudi koji su se naprosto željeli još jednom sresti s – Berom.

– Bero je slušajući moju propovijed, a znao je da su mu to zadnje ovozemaljske minute, k tome i pun morfija koji je primao kako bi lakše podnosio istinski užasne bolove, bio nasmijan, sretan što je na rastanku pronašao novi sastanak.

On istina sobom nije mogao ponijeti ploču, ali jeste dobro što je nosio u sebi, sretan što je osjetio kako je dobro došao u neku novu dimenziju života.

Nama je pak ostavio obavezu da skrbimo jedni o drugima, da se ne dijelimo prema materijalnim bogatstvima, da u sebi uvijek pronalazimo lijepe strane života, naglasio je pastror Grlj koji je uz Berota bio do zadnjeg časa.

Fešta u Berotovoj režiji

Okupljanje po Berotovoj želji organizirao je pak Pjer Orlić, voditelj Prihvatilišta koji je prenio njegovu želju za veseljem i druženjem ispunjenim dobrim mislima, jednakim takvim porukama, ali i željom da svi zajedno moramo činiti sve da problemi najslabijih dijelova društva budu što je bolje moguće tretirani.

Poseban dio druženja bila je izložba Nicole Lakota, mlade likovne umjetnice i diplomirane likovne pedagoginje koja fascinira hiperealističkim portretima – beskućnika. Izradila je i skicu za buduću sliku nastalu prema jednoj od posljednjih Berotovih fotografija, onu koju joj je sam poslao.

Fešta, doslovno u Berotovoj režiji, se u dvorištu Prihvatilišta nastavila zakuskom, a na njoj je posebno oduševljenje izazvala Rapska torta koju su u Rijeku donijeli Berotovi rođaci s tog otoka.

Uz štićenike Prihvatilišta na druženje su došli i brojni njegovi poznanici, kao i ponajbolji kroničari najnovijeg doba grada na Rječini, Marinko Lazzarich i Velid Đekić – poznato je naime da je Bero uz glazbu obožavao i nogomet, “Rijeku” dakako. Glazbena podloga na Berinoj fešti? Iz zvučnika su moćno odzvanjale vječne stvari s Vjernog psa.