PRAPUTNJAK – Nema ljepšega doli provesti sunčanu jesensku subotu uživajući u prirodi, svježem zraku i dobrom društvu, još ako se usput otvori prilika naučiti nešto novo i pridonijeti očuvanju zaštićene kulturne baštine, a sve to na mjestu kojega se pruža jedan od najljepših pogleda na Kvarneru, sreći nema kraja.

Veliki interes

Naime, Poljoprivredna zadruga »Dolčina« iz Praputnjaka u suradnji s Udrugom za očuvanje tradicijske graditeljske baštine »4 Grada Dragodid« i Udrugom Praputnjak – kulturni krajolik organizirala je devetu po redu radionicu obnove bakarskih prezida, odnosno radionicu uređenja i popravaka porušenih gromača na starinski način u vinogradu Takala podno Praputnjaka, te iznad Bakarskoga zaljeva.

Radove su, pod vodstvom mentora Zrinka Vjeka Mičetića iz Udruge Praputnjak i Maria Zaccarie iz Udruge »4 Grada Dragodid«, izvodili volonteri organizatorskih udruga, a na poziv tradicionalnim radionicama odazvali su se i mještani Praputnjaka i okolice, ali i Rijeke, Krka, pa čak i Zagreba.

Osim što se njeguje tradicija gradnje suhozida, glavni cilj radionica je obnova bakarskih prezida koji su od 1972. godine proglašeni zaštićenim kulturnim krajolikom u Hrvatskoj.

– Ovo je svojevrsna prezentacija našeg kulturnog krajolika i poticaj da se to znanje obnovi. Bakarski prezidi i izgradnja suhozida jesu tradicija koju su nam ostavili naši preci, a znanje koje imamo potrebno je obnavljati i prenositi da se ne zaboravi.

Radionice imaju dodatnu vrijednost u ovo doba, kada nam je pandemija pokazala da bez prirode ne možemo i da nam je itekako potrebna, kazala je Ivona Miloš, predsjednica Udruge Praputnjak te istaknula da mnogi žele naučiti vještinu zidanja »va suho« pa je interesa za radionicama velik, a riječ je o obostranoj koristi jer se, uz pomoć volontera poprave suhozidi koji su se zbog vremenskih prilika tijekom godine porušili.

Veselo društvo od dvadesetak volontera vrijedno je uređivalo i popravljalo porušene gromače, slažući ih u suhozid, slušajući upute Maria Zaccarie koji je objasnio što im je glavni zadatak toga dana.

Kontakt s prirodom

– Nedavno se je urušio jedan podzid koji je pao i na red vinove loze. Stoga ćemo danas najprije odvojiti malo kamenje od velikih blokova, a kad dođemo do dijela u kojem je podzid stabilan, nadogradit ćemo ga istim materijalom. Do kraja dana ćemo uspjeti, ljudi ne vjeruju, ali suhozidi se grade jako brzo, rekao je Zaccaria.

Radionicu je posjetio Josip Zanki, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kojemu je u fokusu povezati suhozid s umjetničkom praksom.

– Mislim da nas suhozidarstvo način vraća prirodi, to je naš kontakt s prirodom, što je posebice značajno u današnje vrijeme pandemije kada smo prisiljeni biti u virtualnoj realnosti i komuniciranju u kojemu nemamo direktan kontakt s ljudima. Ovdje smo u prirodi, u direktnom kontaktu s ljudima i stvarnošću i zato sam doputovao iz Zagreba, rekao je Josip Zanki.

Riječanka Sanja Maružić Kaselić osim tradicije gradnje suhozida, kao vrijednost radionice istaknula je druženje.

– Smatram da je ovo jako važno jer ljudi nisu svjesni vrijednosti suhozida. Premda, primjećujem da se sve više ljudi vraća tradiciji i shvaća da kameni zid ima vrijednost koju ne može zamijeniti nikakav beton. Ovo je idealna prilika da naučimo njegovu izradu, a dodatna vrijednost, jest da se on ne može sam napraviti, već je potrebno udružiti se, kazala je.