Siniša Zdjelar, arhitekt i vlasnik arhitektonskog studija ZDL Arhitekti iz Rijeke zadnjih je mjeseci sasvim sigurno jedna od središnjih figura te struke u Hrvatskoj. Razlog je jednostavan – autor je projekta Nova Kantrida, stadiona HNK Rijeke koji se zajedno s pripadajućim objektima, hotelom i stambeno-poslovnim neboderima dopuštenih gabarita od 35 katova, vraća na Kantridu, mjesto gdje je u napuštenom kamenolomu prije više od stotinu godina i nastalo nogometno igralište.

Zdjelar je arhitekt s dvadesetogodišnjim iskustvom, diplomirao je u Trstu, a osim samom arhitekturom, bavi se i njenim utjecajem na organizaciju života, promišljanjima vizija urbaniteta gradova, pa i čitavih regija. Njegova tema diplomskog rada, viđenje Istre kao jedinstvenog megalopolisa što u pojedinim svojim dijelovima ima posebno razvijene pojedine funkcije koje koriste svi stanovnici Poluotoka, aktualna je i danas. Dobitnik je i niza nagrada, primjerice posebnog priznanja Artur za 2017. godinu u kategoriji realizirani projekti arhitekture u turizmu koje dodjeljuje Društvo arhitekata Zagreb, zatim nagradu CEMEX 2021 godine kao nacionalni pobjednik u kategoriji javne i poslovne zgrade.

Kad je riječ o Novoj Kantridi, o čemu je prije tjedan dana održan vrlo posjećeni međunarodni skup u organizaciji Društva arhitekata Rijeka, riječ je o procesu koji je u sebi izmiješao ne samo arhitekturu, nego i silne emocije, politiku, nažalost i politikantstvo. Projekt je to, bez obzira kako ga tko doživljavao, što je konačno, pa i na najvišoj stručnoj razini, probudio zanimanje za urbanitet Rijeke. Kad su emocije u pitanju, riječ je dakako o nogometu i mjestu za koje su navijači Rijeke posebno vezani. Ono što je u svemu najvažnije – budućnost Rijeke se, i u gospodarskom smislu, u velikoj mjeri lomi upravo na ovom projektu. Nova Kantrida je na neki način »nulta točka«, bivio, raskrsnica s koje vode dvije različite ceste.

Foto Vedran Karuza

Povratak na Kantridu

Kako se osjećate? Imamo dojam da se ovih mjeseci, otkako ste u prosincu predstavili projekt Nove Kantride, oko vas odigravaju najvažniji procesi razvoja Rijeke. Bilo da je riječ o gradu, bilo da govorimo o nogometnom klubu?

– Pa gledajte, osjećaji su pomiješani, s jedne strane uvjeren sam i ja i veći dio javnosti da je ovaj projekt nešto što gradu Rijeci može donijeti pozitivnu promjenu, veliki iskorak u percepciji grada kao suvremenog, otvorenog promjenama i spremnog na prilagodbu budućnosti. S druge strane konsterniran sam reakcijom određenog dijela opće i stručne javnosti na »nebodere uz more«… s argumentacijom da toga nikada prije nije bilo! Tu treba biti jasan, ukoliko se slažemo da grad treba ići naprijed, onda moramo djelovati inovacijom, promjenom, pa možda i šokirati! Na kraju nisu u Rijeci stambeni neboderi postojali prije egipatskih piramida, i oni su u svoje vrijeme šokirali.

Sama atmosfera na DAR-ovom skupu, organizacijski i sadržajno vrlo zanimljivom, posebno zbog gostovanja barda slovenske arhitekture Janeza Koželja, nije bila pretjerano sklona vašem projektu. Dijelom zbog stavova kolega, dijelom zbog udruga aktivista koji se bore protiv projekta?

HNK Rijeka

– Upozoravali su me da je taj skup napravljen s takvom intencijom i negativnom konotacijom, međutim ponavljam, uvjeren sam u ono što radimo kao ZDL tim i kao konzorcij koji je pokrenuo inicijativu »povratak na Kantridu«. Stoga mi ne pada napamet skrivati se od nečega. Naprotiv, uvjeren sam da je ovo projekt koji će i njegovim oponentima donijeti puno benefita koje oni u ovom trenutku zaslijepljeni negativnošću ne vide. Zato ćemo mi uvijek biti tu da im odgovorimo na pitanja, pomognemo nadvladati nedoumice i strahove ali i djelovati proaktivno kako bi realizirali i njihove želje te potrebe.

S druge strane, najveći dio navijača Rijeke doživljava protivljenje izgradnji stadiona i ostalih objekta, kojima je djelomični cilj osigurati sredstva kako bi se stadion uopće izgradio, kao političku akciju usmjerenu protiv njih i njihovog kluba. Argumente za takvo razmišljanje pronalaze u totalnoj pasivnosti po pitanju ostalih arhitektonskih intervencija u prostor, pa tako i na samoj Kantridi i graničnim područjima prema susjednim kvartovima? Najspominjaniji zna biti primjerice projekt Rio, ali i čitav niz »urbanih vila« što se grade u tom dijelu Rijeke?

– Vraćamo se na temu samog stadiona, dakle u sklopu inicijative »Povratak na Kantridu« u prvom planu je naravno povratak HNK Rijeka u svoj dom, na Kantridu. Međutim, izgradnja arene Kantrida i uređenje javnih površina oko arene je puno više od toga. Grad Rijeka ovim sadržajem dobija javnu i sportsku infrastrukturu na lokaciji kakva ne postoji u Europi, s razinom opremljenosti i atraktivnosti koja garantira niz javnih zbivanja i događanja tijekom cijele godine. Dakle, prostor koji bi građani grada Rijeke uživali 365 dana na godinu. Tu se mogu održavati pored sportskih događanja i razne manifestacije kao koncerti, sajmovi…

HNK Rijeka

Vizija razvoja

Zamjerka za koju se najviše danas vezuje aktivistička i stručna javnost je – vizija razvoja. Iako takav dokument ne postoji u formalnoj izvedbi, nije li Rijeka itekako unutar jednog procesa, svidio li se nekom ili ne, koji bismo ipak mogli nazvati – vizijom. Izgrađena su dva lučka terminala, središnjom se prometnicom povezuje lučki prostor i rivu, gradi se nova marina u središtu grada, transformira se Žabica, dok je područje zapadno od »3. maja« već desetljećima prostor izgradnje sportskih i turističkih objekata. Nije li to vizija?

– Rijeka je definitivno u procesu realizacije jedne vizije, međutim nije svaka vizija adekvatna i primjerena. Da pojasnim, vizija po kojoj se realizira niz projekata u Rijeci je napravljena prije više od 50 godina, nakon toga svi strateški i provedbeni dokumenti koji su doneseni su se u principu vodili tom vizijom koja je u dijelovima u kojima se nije mogla ostvariti onda mijenjana »ad hoc«, u pravilu na pogrešan način. Ta vizija je napravljena na pretpostavkama i u okolnostima koje su davna prošlost: Rijeka kao glavna luka bivše države, Rijeka kao grad planiran za 250+ tisuća stanovnika, Rijeka kao grad s površinom puno većom od današnjih granica, Rijeka kao industrijsko središte, Rijeka kao grad s turizmom u Opatiji i Rijeka kao grad s logističkom infrastrukturom na otoku Krku i na Kukuljanovu.

Realno, izmjenom granica grada Rijeke trebalo je promijeniti strategiju odnosno viziju razvoja, ali to nije nikada napravljeno i zato danas imamo velike greške koje se realiziraju i koje nisu jednostavno ispravljive: dva kontejnerska terminala u centru grada s pratećom infrastrukturom, javne garaže i trgovačke centre »prvi red do mora« koji potpuno zaklanjaju vizure i građeni su bez ikakvih javnih sadržaja, pročišćivači otpadnih voda na najatraktivnijim lokacijama u gradu… Projekt nove Kantride ne pripada zastarjelim vizijama i strategijama i uklapa se u neke nove ideje o Rijeci!

Profesor Koželj je isticao kako su ključnu viziju urbanističkog razvoja Ljubljane donijeli u sedam dana. Riječ je o strateški važnom, mogli bismo ga nazvati i dramatično bitnom dokumentu. Bi li tako nešto u takvom roku, dakako na podlozi vaše struke, bilo moguće i u Rijeci?

– Donese li se politička odluka djelovanja u takvom smjeru, što bi se moralo napraviti, izuzetno je važno donijeti viziju i akcijski plan u što kraćem vremenskom periodu. Mislim da je u današnjim okolnostima nemoguće to napraviti u sedam dana zbog raznih zakonskih i inih procedura, ali siguran sam da se može naći način da se sve to napravi unutar tri mjeseca, što je također dovoljno kratak rok da se počne djelovati.

S obzirom na to da ste bili i dijelom tima koji je pod vodstvom arhitekta Gina Zavanelle trebao prije devet godina krenuti graditi stadion Kantrida, za koji su bila osigurana sredstva pa se tako nije planiralo graditi nebodere, već samo još jedan hotelski objekt, kako ste doživjeli birokratsku kontraofenzivu, silno razvlačenje procesa donošenja odluke o promjeni urbanističkih planova tako da su ta sredstva morala biti preusmjerena, da su zauvijek nestala. Kako onda u takvom gradu donijeti stratešku odluku u – sedam dana?

HNK Rijeka

– Kao što znate i vi, a i ja iz osobnog iskustva, Grad je složena struktura, nije uvijek sve na gradonačelniku, za brzu provedbu nekih ideja treba stvoriti tim koji ima konsenzus oko zadanih ciljeva, a to je nekada jako teško ostvariti. Što se tiče prvog projekta za Kantridu, imao sam tada osjećaj da tog konsenzusa nije bilo. Tada nije bilo ni nebodera, ali je bilo financijskih sredstava, međutim i tada je bilo oponenata.

Kulturna slika Rijeke

Rijeka u jednom godišnjem turnusu kod kuće igra ne više od trideset utakmica. Dodamo li tu reprezentaciju, kao i moguće turnire kad se nova Kantrida sagradi, što se još planira kao sadržaj stadionskih događanja?

– Arena Kantrida se sadržajima koje bi mogla ugostiti sigurno može usporediti s Arenom Zagreb, naravno za događaje na otvorenom, a svi znamo koliko događanja se odvija na godišnjoj razini u Areni u Zagrebu.

Bi li na taj način definitivno bila promijenjena i zabavna, pa i kulturna slika Rijeke. Nije li naprosto jedan takav objekt od presudne važnosti kako bi Rijeka u budućnosti konačno zaplovila kursom koji kao jedan od najvažnijih pravaca ističe turizam?

– Definitivno bi, dakle bio bi to jedan veliki iskorak ne samo u smislu sportskih saržaja, apsolutno i u infrastrukturnom smislu povezanim s turizmom. Dakako i zabavnom te kulturnom, sadržajno možda i jako slično onom što se godinama događa u Areni Verona.

S obzirom na vaša promišljanja arhitekture u kojima se nalaze upravo razvojne vizije, biste li prihvatili da na lokalnim izborima priđete političkoj strani kojoj se predviđa pobjeda i da postanete dogradonačelnikom za formiranje i provedbu urbane vizije Rijeke. Upravo je to proces koji je sa Zoranom Jankovićem, gradonačelnikom Ljubljane, prošao Janez Koželj. I učinio, kako svi ističu – čudo. »Černobilsku« Ljubljanu pretvorio u jednu od najljepših malih metropola Europe?

Foto Ana Križanec

– Ja osobno, ali i ZDL kao arhitektonski ured, svojim djelovanjem uvijek stojimo na raspolaganju svim lokalnim načelnicima i gradonačelnicima za bilo kakvu pomoć, konzultaciju ili djelovanje za opće dobro, pa bi se tako postavili i u tom slučaju. Međutim, mišljenja sam da za takvu specifičnu poziciju urbanističke struke imamo puno kompetentniji kadar u našem gradu koji bi uz suradnju s nama i ostalim kolegama, kao i stručnim institucijama sigurno mogao donijeti pozitivnu promjenu.

Imate li osjećaj, ili statistiku, da se osim vas po pitanju urbanog razvoja Rijeke vaši kolege arhitekti jako rijetko javljaju za riječ. Da je uglavnom riječ o struci koja šuti, ili govori ispod glasa, koja reagira »post festum«?

– Točno. Imam osjećaj, nemam statistiku, ali je niti ne trebamo, jednostavno puno je lakše biti u gledalištu nego na pozornici! Moja poruka kolegama: budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu!

Dodana vrijednost

Kako tumačite činjenicu da se dio Riječana buni protiv nebodera kad je riječ o gradu koji s njihovim jako velikim brojem živi dulje od pola stoljeća. Na kraju krajeva, Riječki neboder ima stotinjak godina, i on je vjerojatno u doba nastanka bio »trn u oku«, tu je i Sušački neboder, pa Mali neboder: Rijeka bi trebala biti grad koji je apsolutno navikao na takvu simbiozu.

– Rijeka je savršen grad za realizaciju ovakvog iskoraka, nabrojili ste sve bitne elemente koji govore u prilog nebodera, ja bih dodao još da je gradska ura kao dominantna vertikala u doba kada je izgrađena bila na samoj obali mora, isto kao i Mali neboder! Rijeka još uvijek ima najviši stambeni neboder u Hrvatskoj čija visina doseže 96 metara. Ne treba uspoređivati, ali upravo su neboderi u nekim gradovima gabarita sličnih Rijeci postojali jako važnom – dodanom vrijednosti.

Padaju »na pamet« i radovi Santiaga Calatrave, pa tako i Rotirajući torzo u Malmöu. Projekt Kantrida je odmah, dijelom i pogrdno, proglašen »dubaizacijom«. Zbog čega upravo takva Kantrida ne bi bila, pa i arhitektonskom posebnošću i hrabrošću, »malmoizacija«, točka privlačnosti gostiju upravo zbog – arhitekture?

– Dubai je smatran u Europi kao grad koji je nastao ni iz čega, u kratkom periodu, bez kulturološke pozadine, često nazivan i »fake« grad, ali danas je Dubai centar nekog novog svijeta, može nam se to sviđati ili ne, to je činjenica. Europa postaje kontinent muzej, pitanje je želimo li i mi postati muzej ili želimo potaknuti promjene koje će nam u nekoj kontroliranoj mjeri dovesti mlade ljude, nove industrije, bolju kvalitetu života. Možda je primjerenije da se uspoređujemo s europskim gradovima. Beč koji nam je blizak i kulturološki i geografski je na svom najvećem resursu Dunavu izgradio neboder – DC tower.

Konsenzus oko projekta

Neki su mi kolege mentalitet Rijeke definirali kao »pasivnu agresiju«. Sve je kao ok, nemamo mi ništa protiv stadiona, ali… osjećate li se i vi baš tako, još od Zavanellinih vemena?

– Djelomično da, ali ipak sam mišljenja da je veći dio javnosti vrlo pozitivan prema ovom projektu.

Na kraju, s obzirom na to da je eto upravo devet godina otkako Rijeka ne igra na Kantridi, kako uopće vidite nastavak procesa? Da se 2015. godine, u »sedam dana«, donijela pozitivna odluka, već bi se nekoliko godina igralo na Kantridi.

– Pa da je tada možda bilo konsenzusa oko projekta ili da se potaknuo proaktivni proces koji bi doveo do završavanja projekta i ostvarivanja okolnosti koje bi omogućile izgradnju, danas bi Rijeka igrala na Kantridi.

HNK Rijeka

Ljudi su umorni od čitavog tog rastegnutog, izbirokratiziranog razvlačenja u osnovi jednostavne priče. Većina je u Gradskom vijeću izglasala projekt, na kraju krajeva kao jedan od najznačajnijih instrumenata demokracije imamo i referendum. Kad projekt kreće ili – ništa od svega?

– Nadam se jako brzo. Uvjeren sam da su sljedeća tri mjeseca ključna, da će se tijekom njih dobiti svi odgovori. Kao i golema većina Rijeke i Riječana, posebno navijača HNK Rijeke, istinski želim da projekt dobije u cijelosti zeleno svjetlo do zadnjeg ovogodišnjeg kvartala.

Aktivizam nije razgovor

Da ste i sami stanovnik Kantride, kako biste doživjeli implementaciju nebodera, koji će po svemu sudeći dosezati razinu od 25 katova, u navedeni prostor? Jeste li razgovarali s članovima inicijative Kantrida, jesu li se oni vama obraćali s traženjem pojašnjenja čitavog projekta?

– Stanovnicima Kantride ovaj projekt uzrokuje definitivno najveću promjenu. Više puta sam apelirao na to da se s mjesnim odborom mora stalno razgovarati kako bi se što bolje upoznali s projektom i kako bi se njihove nedoumice riješile. Ali i kako bi se njima omogućio ne samo nesmetani već i još kvalitetniji nastavak ugodnog života uz more. Naravno, dijalog je moguć jedino hladne glave i s konkretnim pitanjima. Teško je razgovarati ukoliko je sugovornik apriori protiv svega, onda tu nema dijaloga, samo aktivizam.