Sunce je već zašlo, vjetar zapuhao, ulična rasvjeta zasvijetlila, a pedeset i dvoje trkača spremno za start posložilo se na Orehovici kako bi započelo svoju večernju avanturu. Poslušavši brifing o dinamičnoj i veseloj trail stazi kroz Kanjon Rječine, entuzijastična i čeonim lampama opremljena ekipa krenula je u svoj 7,5 kilometara dug trk iz serijala Noćna Rika koji po riječkoj okolici neumorno organizira Atletski klub Rika iz Kastva. Spust do mlina Žakalj, preko kanjona usponom do Pašačkog mosta, uzdizanje do Drenove, spust niz makadam i povratak do orehovičkog ishodišta – tako su stazu zamislili i pripremili članovi kluba Marko Perožić, Srđan Brajčić i Alesandro Tus, koji su satima čistili put, postavljali markacije te označavali skretanja i potencijalne opasnosti prije nego se njihovi kolege šumom zatrče.

Alesandro Tus, potpredsjednik Kluba, Vesna Mohorovičić,
tajnica i Srđan Brajčić, predsjednik / Foto Milan ĐEKIĆ

– Ove, ne baš utrke, nego klupske treninge u noćnim uvjetima organiziramo već dugo godina. U tom se periodu ustalilo nekoliko lokacija, ali članovi i simpatizeri našeg kluba kanjonom Rječine trče prvi put. Staza je zahtjevna, a na dijelovima i jako zahtjevna, da bi prolazili ovim uskim planinarskim putevima trkači moraju imati ne samo kondicijske sposobnosti nego i znati se snaći na terenima koji su tehnički vrlo zahtjevni. U Rijeci i županiji ima klubova za cestovno trčanje, ali mi smo jedinstveni po tome što smo samo mi fokusirani na trail, tj. brdsko-planinsko trčanje u šumi, govore predsjednik i dopredsjednik AK-a Rika Srđan Brajčić i Alesandro Tus, klupski seniori čijim se aktivnim izletima u prirodu pridružuje sve veći broj lokalnih sportaša i rekreativaca.

Alesandro Tus na jednoj od staza / Foto AK Rika

Trail – način života

Boravak u šumi, testiranje izdržljivosti, duge trkačke distance, pa i one do 170 kilometara, aspekti su koji trail odvajaju od drugih trkačkih disciplina, a ujedno i ono što članovi AK-a Rika najviše vole. Dvojac pojašnjava kako je sve počelo prije osam godina kada je klub organizirao svoj prvi pohod drenovskim dionicama koji je već tada privukao više od 60 natjecatelja. Trail na Kvarneru tada je postao ozbiljna konkurencija srodnom trekingu, odnosno orijentacijskom trčanju od točke do točke s kartom i kompasom.

Marin Mandekić, Đino Gajski i Dražen Ugrin / Foto Milan ĐEKIĆ

– Nas najviše privlače i motiviraju velike oscilacije u usponima, naši članovi vole što duže trail distance, relativno tehnički i kondicijski zahtjevne. To su nizbrdice, uzbrdice, tehnički tereni gdje moraš imati dozu stabiliteta, veliku utreniranost da bi to mogao završiti, a da nemaš nikakvih ozljeda i da budeš siguran trkač za sebe i za druge sudionike. Na lageru imamo na desetke staza, tu su angažirani svi članovi u klubu, svi mogu doći s idejom i onda vodstvo kluba tu stazu obiđe, procjeni da li je ona dovoljno duga, atraktivna i interesantnima našim trkačima, kako ju poboljšati, kaže Srđan Brajčić navodeći kako je članstvo uvijek u potrazi za novim stazama koje će biti idealne za treninge.

Potraga za takvim dionicama, najčešće duljine oko osam kilometara, iziskuje puno vremena, no naši sugovornici ističu kako trčanje ovog tipa zahtijeva posvećenost koja nadilazi bavljenje hobijem. Krčenje novih staza ponekad traži i rad motornom pilom i trimerom, a da bi se put uredio, pa čak i kada je riječ o onim ustaljenima, potrebno je mnogo provjera, označavanja te sati aktivne pripreme. Zato trail trčanje za rastući broj zaljubljenika postaje način života koji sportski duh, disciplinu i predanost spaja s boravkom u prirodi.

Obilježena staza / Foto AK Rika

– I naziv našeg kluba asocira na zvuk jelena, zvuk prirode. Kad nekom kažeš da trčiš u šumi po noći, kažu ti da si lud, ali nama je to pozitivno. Imamo sve više istomišljenika, ljudi koji na isti način percipiraju životne prioritete. Evo, upravo smo postavljajući stazu pokupili četvero ljudi u šumi i dovukli ih na start. Jer čim je netko u šumi, znači da je lud k’o i ti. Mi smo bjegunci od asfalta, napominju Brajčić i Tus.

Polaznici škole traila s Lukom Korčuratom / Foto AK Rika

Noć privlači trkače

Treninzi u serijalu Noćna Rika zamišljeni su kao redovita druženja klupskog formalnog i neformalnog članstva. Kako navodi Alesandro Tus, u proteklih je šest mjeseci održano desetak sličnih zbivanja, uvijek uz okrepu i priliku za prenošenje dojmova nakon odrađenih kilometara.

– Noćna Rika zamišljena je kao dodatak utrkama u zimskom periodu i kao uvod u novu sezonu. Inače se malo toga događalo zimi, pa smo sebi htjeli organizirati zajedničke klupske treninge. Zamislili smo da ćemo ih raditi po noći, na kraćim dionicama od pet do osam kilometara po okolici Rijeke, a specifično je to što cijelu stazu prethodno označimo reflektirajućim zastavicama koje pokazuju put kada se trči s čeonim lampama. Na nekim opasnijim segmentima imamo ljude koji trkače usmjeravaju, a imamo i naše »metle«, tj. ekipu koja iza trkača sakupi sve te zastavice da bismo ostavili stazu onakvom kakvom smo je i našli, ističe dopredsjednik kluba na čiju je ideju prošle godine pokrenut i ljetni serijal noćnih utrka.

Dok se zimska noćna zbivanja održavaju usred radnog tjedna, ona ljetna odvijaju se pred njegov kraj, kasnije u danu, često na još dužim relacijama i na još nepristupačnijim terenima. Klupsko se vodstvo nada da će prošireni program ove godine biti jednako uspješan i popularan te da će jednako uspješna biti i njihova kontinuirana humanitarna akcija.

Bez svjetiljke nema noćne trke / Foto Milan ĐEKIĆ

Napinjači i rekreativci

– Svaki sudionik koji dođe na Noćnu Riku, zimsku ili ljetnu, može donirati sredstva, tako da je svaka trka humanitarnog karaktera. Na kraju svakog serijala za određenu godinu prikupljenu svotu doniramo udrugama, a u posljednjoj akciji prikupili smo 1.200 eura kojih smo donirali trima udrugama, među njima i udruzi Svjetionik, kaže Tus.

Brajčić dodaje kako klub organizira i druge aktivnosti izvan noćnog programa.

– Zadnjih mjeseci smo ustalili da se nedjeljom ujutro nađemo i treniramo u Kastavskoj šumi. Također, imamo i školu traila koju već dugo vodi naš član i trener Luka Končurat, nekadašnji triatlonac i uspješan trkač dugih distanci. Ondje se ljudi uče trail tehnikama trčanja, ali nauče i prehrambene navike sportski aktivnih ljudi, kako se ponašati u prirodi, specifična znanja o opremi i slično. Broj polaznika je ograničen, svakom se članu pokušava pristupiti individualno jer trail trčanje nije trčkaranje, ovdje zna biti i ozljeda. Kroz školu pokušavamo naučiti trkače što će ih čekati u uvjetima gdje ti ništa ne kontroliraš, ali moraš bit koncentriran, pripremljen, s napunjenim baterijama i u glavi i u čeonoj lampi.

Vrlo brojno – oko 130 ljudi i dobno raznovrsno članstvo u klubu, od 20 pa do 60 godina, garancija su da će za ovaj sport u našem kraju biti interesa i u budućnosti. Uz stabilnu financijsku konstrukciju, sponzorstva te podršku Grada Kastva, kastavske turističke zajednice i PGŽ-a funkcioniranje sportskog kluba koji nije ni nogometni ni teniski može biti održivo. Preseljenje s Drenove u Kastav gdje živi mnogo klupskih trkača pokazalo se kao pun pogodak koji je otvorio mogućnost da se klub iz sportsko-rekreativnog unaprijedi u atletski i postane sastavnica Hrvatskog atletskog saveza.

Slavica Bakija je jedna od »metli« kluba, odnosno ona koja nakon trke vraća stazu u prvobitno stanje / Foto AK Rika

Tri kastafska vrha

– Cilj nam je bio da se možemo natjecati na službenim državnim prvenstvima pod okriljem HAS-a s našom sekcijom tzv. napinjača. To su naši elitni trkači s kojima smo oformili mušku i od ove godine žensku ekipu. Krajem travnja u Novom Marofu održava se državno prvenstvo u kratkom trailu, a u 10. mjesecu je natjecanje u dugom trailu na 70, 80 i 100 kilometara za koji ćemo se također pripremiti i poslati obje ekipe. Vodimo 10 članova kluba, to su ljudi koji se trail trčanjem bave na razini mnogo većoj od amaterske. Oni nisu profesionalni trkači, ali pristup je profesionalan. Lani su bili naši prvi nastupi, tad smo postali ekipni prvaci Hrvatske u dugom trailu, a i u dugom i kratkom trailu imamo pojedinačne prvake Hrvatske. To su Josip Meštrić na stazi dugoj 86 kilometara i Pavle Kruljac na distanci od 39 kilometara, oboje su uz Eldina Hodžića osvojili ekipni naslov. Naš motiv je i vjerujemo da ove godine možemo postati prvaci u kratkom trailu i pojedinačno i ekipno, i u muškoj i u ženskoj konkurenciji, o svojim velikim ambicijama govore Srđan Brajčić i Alesandro Tus, dok iz orehovičke šume kao najbrži trkač stiže Đino Gajski, još jedan »napinjač« za državno prvenstvo.

Noćna Rika u Gradu Grobniku / Foto AK Rika

– Bilo je odlično, staza je top. Trčati po noći je ludilo, bolje vidiš, ali moraš razmišljati, gledati, paziti noge. Ovo je gušt, triput bolje nego po danu. Trčim dvije godine, godinu i pol dana me trenira Pavle Kruljac, a u klubu sam godinu dana. Napreci su veliki, forma stalno raste, kaže 30-ogodišnji Đino, pobjednik prošlogodišnjeg četverodijelnog serijala Kvarner trails. Iza njega kao drugi i treći stižu još jedan klupski natjecatelj Marin Mandekić te simpatizer Dražen Ugrin, dok je među ženama najbrža bila Maja Urban. Nema sumnje kako će ekipa nakon nastupa na državnom prvenstvu svoje tenisice pripremiti za i proljetni program koji priprema AK Rika.

Maja Urban – najbrža na Orehovici / Foto Milan ĐEKIĆ

– Vikend prije Božića drugu smo godinu zaredom radili Tri kastafska vrha, to nam je najjača trka na kojoj je bilo 280 sudionika. Sada imamo mjesec dana pauze, pa 18. svibnja dolazi Rika Vertikal s velikim usponom od Medveje do Vojaka. Prvog lipnja pripremamo tradicionalni Kastafski kros, a 20. srpnja organiziramo naš dugogodišnji Drenova trail s kojim se za našu udrugu prvi put i čulo, najavljuje Alesandro Tus pozivajući šumske trkače da po svoj startni broj već sad pohitaju na web-stranice »Rike«.